Baba Vanga

Biografija

Baba Vanga (1911-1996.), pravim imenom Vangelia Pandeva Dimitrova Gušterova, bila je jedna od najznačajnijih proročica novije povijesti. Prvu popularnost nevjerojatno točnim predviđanjima stekla je na prostoru bivše Jugoslavije i Sovjetskog saveza, a pogotovo u rodnoj Bugarskoj. Kako je predvidjela događaje do 3793. godine, uključujući i 3. svjetski rat koji bi trebao početi 2010., broj njenih poklonika i kritičara se ubrzo povećao diljem svijeta.

Djetinjstvo i rana mladost

Vangina nećakinja, Kasimira Stajanova, tvrdi da je proročica odrasla u siromašnoj obitelji. Roditelji su joj bili seljaci, neutvrđene nacionalnosti. Majka joj je rano preminula, dok se otac kasnije priklonio "Unutrašnjoj makedonsko-odrinskoj revolucionarnoj organizaciji".

U dobi od 12 godina, Vanga je s obitelji napustila rodnu Strumicu i započela život u Novom Selu. Godinu dana kasnije teško je ozlijeđena u oluji nakon koje joj je postupno počeo slabjeti vid kojeg je do 16. rođendana u potpunosti izgubila. Nesreća se ujedno povezuje s početkom njenih proročanskih sposobnosti i vizija.

Do punoljetnosti je živjela u sanatoriju u blizini Beograda. U školi za slijepe u Zemunu se učila kućanskim poslovima da bi se potom vratila u Bugarsku i brinula o mlađoj braći i sestrama. Godine 1940. ostala je bez oca te je obitelj upala u teške financijske probleme. Navodno je upravo u tom razdoblju otkrila da ima sposobnost komuniciranja sa svecima.

Vizije

U javnost je prvi puta stupila početkom travnja 1941. Govorila je da ju je više puta posjetio "ozaren jahač" i otkrio kako će se "uskoro dogoditi strašne stvari". I doista... njemački Wehrmacht je 6. travnja krenuo prema Jugoslaviji. Svjedoci tvrde da je Vanga tih dana prošla kroz snažnu transformaciju te je susjede i rođake izvještavala o zdravlju njihovih najmilijih na ratnom polju.

Priča o neobičnim sposobnostima proročice ubrzo se proširila po cijelom selu, a zatim i Bugarskoj. Sve više ljudi ju je dolazilo pitati za savjet ili uslugu, a jedan od njih je bio Dimiter Gušterov za kojeg se i udala. Sa suprugom se 1942. preselila u Petrič u kojem je brzo stekla ugled te je joj je dodijeljen nadimak "petrička gledarica". Među njenim klijentima bio je i bugarski kralj Boris III. čiju je prijevremenu smrt predvidjela.

Represija

Komunistički režim krajem 40-ih nije bio blagonaklono raspoložen prema sposobnostima slijepe proročice. Počela ju je nadzirati policija, a vlast je poduzimala sve kako bi suzbila njen rad. Vanga se tada našla u neugodnom položaju između političkih struktura i muža te običnih ljudi. Upala je u krizu, a proročanstva je počela objavljivati nekontrolirano na javnim mjestima. Postala je najpopularnija osoba u regiji, a politički pritisak na nju je oslabio nakon suprugove smrti 1962.

Znanstvena istraživanja

Za Vangine vizije su se 60-ih godina počeli pojačano zanimati obrazovani ljudi iz cijele Bugarske i šire. Dobila je posao na Institutu za sugestologiju na Bugarskoj akademiji znanosti. Otvoren je poseban ured u kojem je primala klijente, a njena predviđanja su bilježili znanstvenici. Navodno je imala pravo u 80% slučajeva, pogotovo kada se radilo o utvrđivanju sudbina nestalih nakon rata (za usporedbu, drugi proroci su bili u pravu u samo 20% slučajeva).

Dnevno je primala stotinjak klijenata, a zarada od svakog susreta tekla je u državnu blagajnu. Lista čekanja je bila sve duža pa se u javnosti proširila priča kako za susret s Vangom treba "dobra veza". Neograničen pristup su imali politički dužnosnici, Inteligencija i poznate osobe, a pokazivanje u javnosti s Babom Vangom smatralo se pravom privilegijom.

Pri kraju života je dala sagraditi crkvu u gradiću Repite. Umrla je 11. kolovoza 1996. u Sofiji, a pokopana je u "svojoj" crkvi. U njenoj kući u Petriču se od 2008. nalazi Muzej Babe Vange.

Izvor:http://metro-portal.hr/baba-vanga-biografija-slijepe-prorocnice/51761
       Kanal korisnika bebamur2(youtube.com)

S.N.Lazarev - Karma

Karma (pali: kamma) jeste jedan od najvažnijih budističkih pojmova. Karma je refleks ili "trag" u našem umu. Kada učinimo dobro delo vođeni dobrim namerama, te dobre namere izviru iz našeg uma. Učinivši to dobro delo, razvijamo sklonost našeg uma ka dobrim delima, u njemu ostaje takav "trag" ili refleks. I to se naziva "dobrom karmom". Isto važi za rđave postupke, govor ili misli (Buda ih naziva "nevešti" ili "štetni" postupci) počinjene iz pohlepe, mržnje itd.

Naša karma utiče na naš um na dva načina. Prvi su njegove sklonosti. Ako čovek lako plane, često postupa ispunjen ljutnjom, njegov um biće pun doživljaja ljutnje i namera da tako i dalje postupa. Zbog ovih refleksa, u svakoj sličnoj situaciji ubuduće on će biti skloniji da oseća ljutnju, nego recimo blagonaklonost. Zapravo, svaka navika stvara i osnažuje čovekove sklonosti da se tako i ubuduće ponaša. I to je nalik začaranom krugu. Sve smo skloniji da se ponašamo onako kako smo se i dosad ponašali, a ako tako i postupimo time još više osnažujemo tu vrstu refleksnih reakcija u našem umu. Naravno, isto važi i za pozitivne sklonosti i u tome je zapravo i tajna vežbanja. Na nama je da se odlučimo kojim putem vežbanja ćemo krenuti.

Drugi način na koji naša karma utiče na nas jeste da utiče na naš doživljaj stvarnosti i naša iskustva. Ono što doživljavamo, naše osećanje radosti ili neprijatnosti dolazi uglavnom na osnovu reakcije na naše čulne podražaje. Ako uzmemo nekog ratobornog momka, kao primer, u mnogim situacijama on će se osećati uvređen, besan i to će vrlo ozbiljno uticati na stanje njegovog uma. Često oseća bol srdžbe, teško se smiruje. Ali ako takva osoba praktikuje meditaciju, tada razvija svoj um u pravcu jačanja mira i ljubavi u sebi. Može nastaviti da živi istim životom, ali sada u istim situacijama neće doživeti ljutnju ili bol ljutnje. Na izvestan način, njegova karma je jedan od glavnih faktora koji određuju njegova iskustva. U tom smislu možemo reći i da naša patnja izvire iz naše karme i stanja našeg uma. Baš kao što se često, ali više mehanički kaže: "Svako je kovač svoje sreće". Kada tu poslovicu gledamo iz ove perspektive, vidimo da zaista naša namera da učinimo ovo ili ono ima svoje plodove odmah, u vidu navike uma koju time razvijamo, ali i kasnije u vidu naših reakcija koje će u istim situacijama iz tih navika proizaći.

Ključni faktor u formiranju karme je namera. Ono što se urezuje u naš um je najviše određeno našim namerama. Ako slučajno zgazim pauka, na primer, a da recimo to nisam ni primetio, tada nije bilo namere i kako se to može odraziti na moj um? Ali ako ga zgazim "iz zabave", želja da ubijem ostavlja trag u mome umu. Kasnije, možda ću postati manje osetljiv za život kao vrednost, možda će mi takav stav doneti mnoga neprijatna iskustva, verovatno ću zbog toga u sebi osećati više mržnje itd. A takva će mi onda biti i karma. Na sličan način, recimo da sam izgubio neki novac a da to nisam ni primetio. Neko siromašan ga je našao i nahranio sebe i svoju porodicu. Bez obzira na taj dobar ishod, pošto nisam uložio svoju volju u to, nema nikakvog ni traga u mom umu, a onda ni bilo kakve karme.

Dakle, makoliko možda paradoksalno zvučalo, mi odlučujemo hoćemo li biti srećni i spokojni ili nesrećni i uznemireni. Potrebno je samo da, imajući na umu ono što je ovde rečeno, promenimo perspektivu iz koje posmatramo svoj život i ono što nam se događa i naravno -- da vežbamo.

Izvor: http://www.yu-budizam.com/texts/karma.html
            Kanal korisnika bebamur2(youtube.com)