Više od 2.000 godina ljudi pišu i tragaju za potopljenomAtlantidom. U stručnim krugovima istražuju se neki od mogućih lokalitetaAtlantide, po Platonu, otoka s «one straneHeraklovih stupova»: kod Malte, Kube, Bahama, Santorinija...Trenutno se proučava i jedna od teorija o stvarnoj lokaciji Heraklovih stebrov,po kojoj je moguće, da je bila Atlantidau prostoru jadranskog bazena!
Nijemi svjedoci propasti
FatihHodžić
Atlantida je bila prastaro kraljevstvo,država savršenog poretka, kolijevka civilizacije, otok s «one strane Heraklovihstupova». Tako o Atlantidi kao povjesnoj činjenici prvi pišestarogrčki filozof Platon u osmoj tetralogiji dijaloga, u dijalozima «Timaj» i «Kritija», napisanim oko 350. godine p.n.e. Uraspravi o državi, pravu i pravičnosti, starogrčki političar i pisac Kritija Mlađipripovjeda o Solonovom posjetu Egiptu 571. godine p.n.e. i njegovom susretu saegipatskim sveštenicima iz grada Saisa, od kojih saznaje o «otoku sa imenom Atlantida, srcu velikog i prekrasnogkraljevstva».
Platon je zapisao, da je otok «progutalo more i da iščeznuu samo jednom strašnom danu i jednoj strašnoj noči». O katastrofitakvih razmjera, o Potopu, postoje brojna predanja i starodavni zapisi. Iako uzapisima prevladavaju motivi mitskog karaktera, pripovjedi sadrže slikovite iuvjerljive opise Potopa, koji se danas mogu analizirati i pokušavaju naučnopotvrditi.
Heraklovestupove su starogrčki pisci (Dicearh, Pitija...) do 250. godine p.n.e. locirali kod Sicilije. Saotkrivanjima novih dijelova svijeta širili su se horizonti i dobivala novasaznanja o svijetu. Da bi opstala i brojna mitološka prizorišta i prebivalištamitoloških likova i bogova, Grci su takva mjesta jednostavno udaljavali iizmještali na krajnje rubove tada znanog svijeta. Tako je starogrčki geograf imatematik Eratosten ''premjestio" jedno od tih mitoloških prizorišta -Heraklove stupove na rub svijeta, u Gibraltar. Više stoljeća prije Grka, zaiskusne i dobre pomorce Feničane, u Gibraltaru su bili Melkartovi stupovi,nazvani tako po feničanskom bogu mjesta Tira, čiji pandan kod Grka je kasnijebio Heraklo. Danas se istražuju moguće lokacije potopljenog otoka s «onestrane», u Atlantskom oceanu: kod Kube, Bahama...
Eratostenovakarta svijeta (rekonstrukcija)
Heraklo premješta stupove
(Museo civico Ala Ponzone, Cremona)
VRAĆANJEHERAKLOVIH STUPOVA
Slijedeći spomenutu teoriju o stupovimai hipoteze o potopljenom otoku, postoji dovoljno indicija da se Heraklovistupovi ponovno ''premjeste'' i ''lociraju'' na mjestu iz vremena Solona: u Otrantska vrata, morski prolaz, 360 kilometara udaljenod Sicilije, koji povezuje Jonsko i Jadransko more, a razdvaja Apeninski iBalkanski poluotok.
Jadransko more je 780 kilometara dug zaliv Sredozemnogmora između Apeninskog i Balkanskog poluotoka. Jedna od cjelina u moru,Palagruški prag, dijeli Jadransko more na sjeverni plitki i južni dio u velikojsinklinali. Pred Otrantskim vratima - Heraklovim stupovima je najširi inajdublji dio Jadranskog mora - južnojadranska dolina, nadomak koje, nešto sjevernije, jecjelina u moru, Palagruški prag - lokalitetpotopljenog mjesta Atlantide, koji u svim pojedinostimaodgovara Platonovim opisima!
Lokalitetpotopljenog otoka - mjesta Atlantide u Jadranskom moru
Južnojadranska dolina, uglavnom, iPalagruški prag su prostori u moru između južne Hrvatske, Crne Gore i Albanije,a nasuprot Apulije, regije u južnoj Italiji, «odaklese tada moglo prevesti do drugih otoka i s njih na kopno nasuprot otocima, kojeje okruživalo to stvarno more». Prije Potopa i potonuća otoka, topodručje je bilo samo dio kraljevstva Atlantide, kojem su pripadali drugiotoci, prostrana ravnica (jadransko kopno) i kopnena cjelina oko Jadranskog iJonskog mora. Južni i središnji predio je bio ravničarski, kao što su tosusjedne Apulija, priobalna Albanija i ravnica na sjeveru uz rijeku Po...Predjelima, oko ravnice, prevladavalo je planinsko područje, bogato šumama,vodotocima i jezerima. Nadomak dijelu, što se «strmoi visoko izdizao iz mora», je poluotok Gargano na Apeninskompoluotoku. Na drugoj strani, u zaleđu istočnojadranske obale je planinskiprostor Dinarida, što se proteže od Alpa na sjeveru do Prokletija i Šarskihplanina.
Zbog izuzetnog geografskog položaja iklimatskog podneblja sa osobinama mediteranske klime, uticaj hladnog sjevera jebio neznatan, ili kako stoji u citatu: «Područjeravnice na otoku bilo je na južnoj strani i tako zaštićeno pred sjevernimvjetrovima».
Jadranski bazen se nalazi namediteransko-alpskom pojasu, na kojem su i aktivni rubovi dviju kontinentalnihploča:afričke i euroazijske. Iako pomjeranja ovih dviju ploča i jadranske mikropločenisu dovoljno pojašnjena, neki zabilježeni događaji u povjesti (potapanjeThere, erupcije Vezuva, Etne, Strombolija...) govore o nesagledivimposljedicama djelovanja sila, koje su razorno potresale tla i eksplozivnoeruptirale.
PADASTEROIDA
Jedan od uzroka, koji je mogao izazvatilančanu reakciju u nestabilnom regionu i učiniti katastrofru katastrofomekstremnih razmjera, je padasteroida. Ogromne jameu Tirenskom moru i Jonskom moru, nedaleko od Tarantskog zaliva, ukazuju na tumogućnost. Tome u prilog je i priča sveštenika iz Saisa, koji je govorioSolonu: «Tada je Faeton, sin Sunca, sve zapaliona Zemlji nakon što je upregao očeva kola, kojima nije mogao vladati i konačnoi sam nastradao». I objasnio mu: «Istinakoju priča sadrži sastoji se u tome, da je došlo do skretanja nebeskog tijela sputanje, kojom se kreću nebom oko Zemlje; Zato u velikim vremenskim razdobljimadolazi do razaranja na Zemlji prouzrokovanih vatrom».
Po paduasteroida i toplotnom udaru, večina oslobođene energije se je prenijela u morei manifestovala ekstremno naraslim valovima, tsunamijima, općim potopom ipustošenjem. Potopu su prethodili i slijedili razorni potresi. Dijelovijadranske mikroploče su se prelamali i potapali. U procesu lančanih reakcijakoji je trajao još godinama i stoljećima izmjenjivala su se područja kopna imora. Zbog gustih oblaka prašine i pepela u najvišim slojevima atmosfere,nastali su svi potrebni uslovi za ekstremne klimatske promjene i naglazahlađenja. Obzirom na geološka razdoblja i vrijeme koje navode sveštenici izSaisa, kataklizma se dogodila prije10.500 godina (oko8500. godine pr.n.e.).
Vrijemeodgovara geološkom razdoblju hladnog paleolitika i početku holocenske epohe sarazdobljem mezolitika, kojeg obilježava dugotrajno stabiliziranje klime.
Vrijemeodgovara geološkom razdoblju hladnog paleolitika i početku holocenske epohe sarazdobljem mezolitika, kojeg obilježava dugotrajno stabiliziranje klime.
Mjesta mogućegpada asteroida i prikaz djelovanja prirodnih sila
KRALJEVSTVOATLANTIDE
Epoha Atlantide započinje diobom među ''bogovima'', kada je Posejdonu dodijeljen otok Atlantida, koji se odlikovaoprirodnim bogatstvima, kasnije i urbanim mjestima i impozantno građenom metropolom-kraljevskim gradom. Diometropole sa hramom u čast Posejdona i kraljevskom palačom najstarijeg Posejdonovog sina Atlanta, okruživala su trikoncentrična morska kanala. Atlantinjani su ozidali kanale i «gradili tornjeve i vrata svugdje, gdje su tako premostilimore».
Kraljevstvo Atlantide rasprostiralo seBalkanskim poluotokom, od grčkih pokrajina, istočne Makedonije, Trakije idijela Dinarida, Apeninskim poluotokom do Tirenije (kasnije Etrurije), na juguje obuhvatalo otoke Maltu i Kretu. Područje kraljevstva je «...po veličini bilo veće od Libije i Azije zajedno».Razdoblje ekspanzije u Sredozemlju označavaju sukobljavanja i ratovi izmeđusila Atlantide i pra-Atenjana, koji su kao i Atlantinjani bili potomci istog «najboljeg i najljepšeg ljudskog roda».
Platon u dijalozima posredno ispostavlja zakonima privržene kraljeve Atlantidete njihovu božansku prirodu, koja postepeno izčezava mješanjem sa smrtnima.Usljed nasljedne međuzavisnosti smrtnih i Besmrtnih sve je bila većazastupljenost ljudskih elemenata u «božjem» sjemenu. Konačno stanje naAtlantidi je tako ''prevlada ljudskog etosa'' i početak međusobnihsukobljavanja za prevlast, kao što je to bio sukob sa pra-Atenjanima. Kritijadalje govori o vojnoj sili kraljeva, «koja je nadirala iz atlantiskog mora zarativši iz objesti protivAtenjana». Dok susukobljavanja trajala, «stigoše strašni potresii poplave, čitav naraštaj Atenskog naroda proguta zemlja, a otok Atlantiduproguta more». Solon je saznao, da je «vodenimrazaranjem uništena država danas nastanjena Atenjanima, koja je uodnosu na vojsku, kao i u svakom drugom pogledu, bila uređena po najvaljanijimzakonima.»
Sintagma «Država danas nastanjenaAtenjanima» za Solonova života obuhvatala je uz grčke oblasti ijužnu Italiju, Albaniju i dijelove Dalmacije.
Platon u dijalozima posredno ispostavlja zakonima privržene kraljeve Atlantidete njihovu božansku prirodu, koja postepeno izčezava mješanjem sa smrtnima.Usljed nasljedne međuzavisnosti smrtnih i Besmrtnih sve je bila većazastupljenost ljudskih elemenata u «božjem» sjemenu. Konačno stanje naAtlantidi je tako ''prevlada ljudskog etosa'' i početak međusobnihsukobljavanja za prevlast, kao što je to bio sukob sa pra-Atenjanima. Kritijadalje govori o vojnoj sili kraljeva, «koja je nadirala iz atlantiskog mora zarativši iz objesti protivAtenjana». Dok susukobljavanja trajala, «stigoše strašni potresii poplave, čitav naraštaj Atenskog naroda proguta zemlja, a otok Atlantiduproguta more». Solon je saznao, da je «vodenimrazaranjem uništena država danas nastanjena Atenjanima, koja je uodnosu na vojsku, kao i u svakom drugom pogledu, bila uređena po najvaljanijimzakonima.»
Sintagma «Država danas nastanjenaAtenjanima» za Solonova života obuhvatala je uz grčke oblasti ijužnu Italiju, Albaniju i dijelove Dalmacije.
ATLANTIDA I JADRANSKI BAZEN
Akose usporede neki od Kritijinih navoda o Atlantidi sa značajkama prostorajadranskog bazena mogu se uočiti znakovite podudarnosti:
- Kritija je o ravnici na otoku kazao: «Tvorila je savršen pravokutni oblik; što je još manjkalo do savršenosti, bilo je izravnano dubokim, širokim i dugim prokopom». Tadašnje kopno, jadranska ravnica je imala oblik stvarnog četverokuta, čiji se nasuprotni rubovi protežu u smjeru sjever – jug i zapad – istok.
- Atlantinjani su lomili i za gradnju koristili «bijeli, crni i crveni kamen». Bijeli i crni kamen mogao je biti lomljen, nedaleko, u škripskim kamenolomima na otoku Braču. Crveni, bokeljski kamen u Boki...
- «Otok je obilovao svime, a hranio je u velkom broju pitome i divlje životinje, pa su ovdje u velikom broju živjeli i slonovi.». Ostaci skeleta slonova pronađeni su u predjelima srednje i južne Italije, kao i na istočnim obalama Jadranskog mora: kod otoka Paga i u jami Vrtare male u Dramlju, kod Crikvenice. Riječ je o ostacima životinja, koje su živjele u epohi pleistocena, znači više od 8.000 godina prije Hanibalovog pohoda slonovima na Rim...
- Atlantinjani su kopali, topili rude, dobivali i koristili orihalk. Orihalk je legura bakra i cinka, poznata kao mesing, mjed ili medenina. Područja u regionu obiluju rudama boksita, željeza, mangana, kroma, srebra, zlata, bakra i cinka.
- Na osnovu izdašnosti izvora, hidrološke osebujnosti i formiranih vodotoka riječ je o jednom od područja bogatijim hladnim izvorima, vrelima, termalnim i mineralnim vodama.
- Nadomak potopljenog mjesta jedinstvena su morska jezera na Mljetu, otoku podzemnih staništa, špilja, jama i mljetskih blatina. Do 9.000 godina p.n.e. ta jezera su bila slatkovodna...
- Jabuka i Brusnik, dva su otoka u Jadranskom moru, od 1185 otoka, nastala izlijevanjem magme u more i u potpunosti sačinjena od lave. Zajedno sa trećim otokom Palagružom, koji je djelimično eruptivnog porijekla čine područje "jadranskog vulkanskog trokuta"...
ODBAČENIARTEFAKTI
Mediteranski prostor isrednjeeurposka područja koja su bila zahvaćena Potopom i pustošenjem suarheološke riznice kulturnih nasljeđa. Neke od njih pripisuju se razdobljuneolitika i mediteranskoj (impresso-keramičkoj), lengyelskoj, vinčanskoj,tripoljskoj kulturi. Ostaci drevnih gradova (Amantia, Meteon, Daorson,Asseria...) pripisuju se razdoblju željeznog doba, Ilirima i helenističkojkulturi.
Ostaci, što su nošeni kataklizmom bili odbačeni daleko po prostorima, dokazi suo postojanju jedne, danas u mnogočemu, nesagledive i neshvatljive kulture.Kamene kugle u Bosni, brončani nebeski disk iz Nebre, kip Venere izWillendorfa, star više od 20.000 godina, Prva dama iz Murske Sobote, brojnikipovi sa klinopisom… su neki od primjera ''odbačenih'' artefakata.
KipoviVenera: iz Willendorfa, Tripolja, Vinče, Murske Sobote...
Toj skupini pripadaju i jedinstveni monumentalnikameni blokovi kojise gusto rasprostiru na teritoriju Bosnei Hercegovine, ujužnim djelovima Hrvatske, zapadnoj Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji.
Ovi monumenti znani još i kao biljezi, kamovi su od riječi stojećak, što značinešto veliko, postojano, dobili naziv stećak.
Ostaci, što su nošeni kataklizmom bili odbačeni daleko po prostorima, dokazi suo postojanju jedne, danas u mnogočemu, nesagledive i neshvatljive kulture.Kamene kugle u Bosni, brončani nebeski disk iz Nebre, kip Venere izWillendorfa, star više od 20.000 godina, Prva dama iz Murske Sobote, brojnikipovi sa klinopisom… su neki od primjera ''odbačenih'' artefakata.
KipoviVenera: iz Willendorfa, Tripolja, Vinče, Murske Sobote...
Toj skupini pripadaju i jedinstveni monumentalnikameni blokovi kojise gusto rasprostiru na teritoriju Bosnei Hercegovine, ujužnim djelovima Hrvatske, zapadnoj Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji.
Ovi monumenti znani još i kao biljezi, kamovi su od riječi stojećak, što značinešto veliko, postojano, dobili naziv stećak.
Stećci čine jedanopćenarodni običaj i kao nadgrobni spomenici pečat su srednjevjekovne kulturena pomenutim prostorima. Pojavom i svojim ukupnim osobinama su neobična,impresivna, zagonetna te nedovoljno pojašnjena pojava nekog vremena.
Na 3.162 lokaliteta, evidentirano je 69.356 primjeraka. Samo u Bosni iHercegovini ih je 59.593 ili 86%, što ih zbog brojčanog stanja i lokalitetapovezuje sa Crkvom bosanskom i tadašnjom Bosnom. Po osnovnim značajkama stećcimogu biti stojeći (stup, krstača…) i ležeči (ploča, sanduk, sljemenjak...), kojičine preko 95% ukupnog broja, a među kojima je daleko najviše sanduka (61%), teških i do 30 tona.
U kategoriju stećaka uvrštavaju se i amorfni stećci, primjerci neobrađenih blokova, po obliku idimenzijama najbliži pločama i sanducima.
U kategoriju stećaka uvrštavaju se i amorfni stećci, primjerci neobrađenih blokova, po obliku idimenzijama najbliži pločama i sanducima.
Raprostiranje i gustočanekropola sa stećcima
Možese tvrditi, da su stećci u europskoj kulturi unikatni, nemaju direktnih uzora iu tom pogledu nisu ničija kopija. Zbunjuje, da ipak ne postoji podudarnostvremena i teritorije djelovanja Crkve bosanske, države Bosne i stećaka. Kulturistećaka pripada razdoblje počev od kraja XII vijeka do kraja XVI vijeka, dokrazdoblje Crkve bosanske traje od 30-tih godina XIII vijeka do propasti Bosanskedržave 1463. godine.
Pod stećke su potkopavani pretežno sljedbenici Crkve bosanske pa ipak nijepronađen ni jedan stećak – grob Djeda, najvišeg dostojanstvenika u hijerarhijiCrkve bosanske. Iako su stećci u pravilu razasuti i premještani, nekropole uređivane,na nalazištima su pronalaženi u određenim nizovima. Gotovo bez izuzetka, pravacnizova je jug – sjever. Procjenjuje se, da je pravi broj kamenih blokova punoveći od broja evidentiranih stećaka. Brojni su nestali, uništeni, iskorišteniza gradnju ili jednostavno još nisu pronađeni.
Hronologija stećaka utvrđena je na proučavanju natpisa i reljefnih motiva.Rriječ je o 6000 primjeraka ili manjeod 9% svih evidentiranihstećaka opremljenih reljefnim motivima i 384 primjerka ili manje od 0,6% sa natpisima i epitafima! Olomljenju, odvajanju u kamenolomima, prevoženju ili prenošenju, nema ni zapisa ni vjerodostojnih objašnjenja.Zabilježeno je samo predanje, da je jedan sljemenik na Duvanjskom polju, prevežen iz Male Čvrsnice preko poljaSvinjače, o kojem se u narodnom stihu kaže:
Pod stećke su potkopavani pretežno sljedbenici Crkve bosanske pa ipak nijepronađen ni jedan stećak – grob Djeda, najvišeg dostojanstvenika u hijerarhijiCrkve bosanske. Iako su stećci u pravilu razasuti i premještani, nekropole uređivane,na nalazištima su pronalaženi u određenim nizovima. Gotovo bez izuzetka, pravacnizova je jug – sjever. Procjenjuje se, da je pravi broj kamenih blokova punoveći od broja evidentiranih stećaka. Brojni su nestali, uništeni, iskorišteniza gradnju ili jednostavno još nisu pronađeni.
Hronologija stećaka utvrđena je na proučavanju natpisa i reljefnih motiva.Rriječ je o 6000 primjeraka ili manjeod 9% svih evidentiranihstećaka opremljenih reljefnim motivima i 384 primjerka ili manje od 0,6% sa natpisima i epitafima! Olomljenju, odvajanju u kamenolomima, prevoženju ili prenošenju, nema ni zapisa ni vjerodostojnih objašnjenja.Zabilježeno je samo predanje, da je jedan sljemenik na Duvanjskom polju, prevežen iz Male Čvrsnice preko poljaSvinjače, o kojem se u narodnom stihu kaže:
«Vuklo sto volova, izilose sto ovnova...»
BlizuKaknja u Bosni, lokalitet je sa četrnaest sanduka i sljemenjaka i nekolikoploča, koji se nalaze na jednoj višoj zaravni. Dijelom uronuli u zemlju, tu suu funkciji kenotafa – memorijalnih,simboličnih nadgrobnih spomenika bez grobova umrlih. Pod njima nema neukopanih, ne «potkopanih», niti bilo kakvih tragova o ukopavanju. Mještanigovore, da tu, daleko unaokolo nema ni kamenoloma. Pod humusom, u kojem suuronjeni, samo pedesetak centimetara duboko u zemlji su žile i debeli slojevimrkog uglja...
Obziromna rasprostiranje, gustoču i značajke terena, nekropole se nalazeu ograničenom području ''kružnog isječka'' površine od 50.000 km² i radijusa do 350km. To je područje od južne Hercegovine, gdje je najveća koncentracijaprimjeraka, do sjeverne Bosne i Hrvatske, uz rijeke Savu i Unu, gdje su rijetkai malobrojna nalazišta stećaka. Poređenjem stećaka po obliku i veličini,lokaliteti se mogu svrstati u tri zone:
- Prva zona radijusa do 200 kilometara,
- Druga zona radijusa do 300 kilometara,
- Treća zona radijusa do 350 kilometara.
Rasprostiranje nekropolau zonama
U prvoj zoni radijusa do 200 km,nekropole su najbrojnije i gusto rasprostranjene. Prevladavaju visoki sljemenjaci i sanduci. To su područjajužne Dalmacije (Dubrovačko-neretvanska županija), južne Hercegovine (slivarijeke Neretve, Popovog polja, Stoca, Nevesinja) i zapadne Crne Gore (Nikšić).
U drugoj zoni radijusa do 300 km, nekropole su brojne,nejednakomjerno rasprostranjene, a gusto po pojedinim regionima. Prevladavajusanduci, sljemenjaci, ploče i stupovi. To su područja damatinske Zagore(Imotski, Sinj), zapadne Hercegovine (Čitluk, Mostar, Duvanjsko polje), srednjei istočne Bosne (Kalinovik, Trnovo, Olovo, Rogatica, Srebrenica), sjeverne CrneGore (Pljevlja, Šavnik) i jugozapadne Srbije (Prijepolje, Bajina Bašta).
U trećoj zoni radijusa do 350 km,nekropole su malobrojne i rijetko rasprostranjene. Prevladavaju niži sanduci, ploče, stupovi, krstače,nišani. To su područja Šibensko-kninske županije (otok Pag, Šibenik,Knin), sjeverne Bosne (Glamoč, Mrkonjić Grad, Ugljevik) i zapadne Srbije(Krupanj).
ATLANTIDA -POVJESNA ČINJENICA
Izuzevši stećke i kenotafe iz povjesnogkonteksta kao baštinu srednjevjekovne kulture, ostane 69.356 kamenih blokova! Usvojoj prostorskoj i vremenskoj dimenziji su pojava i fenomen koji ukazuje naposljedice katastrofalnog Potopa i neposredno na lokalitet potopljenog otoka -mjesta Atlantide: prostor Jadranskog mora nadomak južnojadranske doline!
Odrednice teorije koja tako odbacuje mit i prihvata Atlantidu kao povjesnučinjenicu su:
Odrednice teorije koja tako odbacuje mit i prihvata Atlantidu kao povjesnučinjenicu su:
- Pad asteroida u Tirensko ili Jonsko more je uzrokovao djelovanja prirodnih sila koje su se manifestovale kao potresi, tsunamiji, potop. Veći dio Europe, kao i sjevernu Afriku zalilo je more. Područje Atlantide preplavili su valovi općeg potopa po smjeri, odnosno iz pravca od juga - jugozapada prema sjeveru.
- Posljedice pustošenja i poplava su naplavine i taloženja naslaga mulja i pijeska na širem području južne Italije, Albanije, Bosne i Hercegovine, na dnu Jadranskog mora... Vremenom, iz naplavina sitnijeg i izdrobljenog kamenja, pijeska i gline stvarale su se taložne stijene: konglomerat i breča, koje se sa okamenjenim ostacima morskih organizama nalaze po planinskim predjelima Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske.
- Kameni blokovi su bili nošeni učinkom tsunamija i odbačeni i rasuti po području ''kružnog isječka''. Predjeli, bliži moru su bili ispostavljeni destruktivnijem učinku naraslih valova, tragovi pustošenja su izrazitiji, kameni blokovi pa brojniji i veći. U prostoru Dinarida se većina kamenih blokova (nekropola) nalazi na južnim stranama i zaravnima planina, predjelima koji su okrenuti prema moru.
- Mjesto sućeljavanja odnosno centar područja ''kružnog isječka'' je dio tektonskog sklopa jadranske mikroploče u južnom dijelu Jadranskog mora.
Kameniblokovi-monumenti,lomljeni u jednom vremenu i prostoru, baština su i autohtona riznica Atlantide.Kameni blokovi-stećci, kasnije klesani i ovjekovječeni natpisima i reljefnimmotivima su baština kulture iz vremena Crkve i države bosanske. I kao monumentii kao stećci, dragocjen su zalog iz jednog prastarog i drugog starog vremena.Oni su nijemi svjedoci jedne propasti i artefakti dviju kultura.
Prostor Palagruškogpraga uz južnojadransku dolinu je izvorni lokalitet kamenihblokova-monumenata prije Potopa i mjesto u moru, gdje več sto i višestoljeća leži potopljena Atlantida, kolijevka civilizacije.
Treba znati, da je...
...do prije 11.000 godina srednji i sjeverni diodanašnjeg Jadranskog mora bio kopno, velika i prostrana jadranska ravnica.
Kontakt : Fatih Hodzic
Nema komentara:
Objavi komentar