Bermudski trokut

Bermudskitrokut (također Vražji trokut, Trokutsmrti, Groblje Atlantskogoceana), naziv je za morski trokut između Bermuda, Floride i otočića Portorika u Atlantskom oceanu.Bermudski trokut ima površinu oko 1.140 kvadratnih kilometara.

Zapisi o nestajanju brodova vode se još od 15. stoljeća. Navodno je isam KristoforKolumbona svojoj plovidbi prema Novom svijetu 1492. godine opazio čudna svjetla iznad togpodručja. Prema jednoj nepotvrđenoj statistici, u tom dijelu oceana dosada je nestalo 8.152 ljudi. Unatoč tome što je unutar pojasa Bermudskogtrokuta zabilježen niz nestanaka brodova i zrakoplova, od kojih olupine mnogihnikada nisu pronađene, službene statistikeosiguravajućih društava ujednopokazuju da na tom području ne postoji veća opasnost, nego na nekom drugompodručju na moru.

Povijestistraživanja

Pojam"Bermudski trokut" prvi je put uporabio Vincent Gaddis u veljači 1964. godine, objavivši svoj tekst "Smrtonosni Bermudskitrokut" (The Deadly BermudaTriangle) u časopisu Argosy, koji se odnosio na misterijleta 19. Poslije je, zbog velikog odjeka čitatelja, napisao knjigu o Bermudskomtrokutu, a National Geographic je 22. prosinca 1967. objavio niz tekstova koji se nadovezuju na Gaddisovuknjigu.

Leslie Lieber je u kolovozu 1968. godine objavio članak "Limb nestalih brodova"(Limbo of Lost Ships), a JohnWallace Specer 1969. godine knjigu pod naslovom "Limb nestalih" (Limbo of the Lost), po kojoj je dvijegodine kasnije snimljen dokumentarac "Đavolji trokut" (The Devil's Triangle). M. K. Jessupje bio prvi koji je povezao Bermudski trokut s NLO-ima u knjizi "Slučaj za NLO" (The Case for the UFO).

Charles Berlitz je, nakon podrobnogproučavanja službenih izvještaja Mornaričkog odbora za istraživanje nestanakamornaričkih aviona u 1945. godini, objavio bestseler "Bermudskitrokut" (The Bermuda Triangle)(1974.). Godinu dana kasnije skeptik LarryKusche izdao je knjigu "Misterij Bermudskog trokuta - razjašnjenje" (The Bermuda Triangle Mystery - Solved)kojom je nastojao opovrgnuti Berlitzove tvrdnje.

Teorije

1.    Prva teorija tvrdi da uBermudskom trokutu nema nikakvih paranormalnih pojava koje izazivaju nestankebrodova. Ova teorija ponekad kao krivce za nestanke brodova označava moderne pirate.

2.    Druga teorija govori ofizičkim silama nepoznatim znanosti, koje periodično stvaraju rupu na nebu,koja uvlači sve što joj se nađe na putu.

3.    Treća teorija tiče seprirode vode u Sargaškom moru. Misli se da je za ove nestanke odgovorna nekanepoznata komponenta morske vode.

4.    Četvrta teorija tvrdi da seu Bermudskom trokutu povremeno stvara vremenska rupa, kojom zrakoplovi ili brodovi putuju u prošlost ilibudućnost.

5.    Peta i najrealnija teorijagovori o prirodnom isparavanju plinova, poput metana, iz podvodnih stijena koje stvara mjehure na površinikoji mogu prevrnuti brod.

6.    Šesta koja govori o tome daneobične sile utječu na uređaje, kompase i dr.

7.    Sedma teorija tvrdi kako jeza nestanke plovila kriva jaka Golfska struja koja je u stanju prevrnutiili nasukati omanji brod.

8.    Osma teorija tvrdi da se usredištu Bermudskog trokuta nalazi izgubljeni grad Atlantida.

Događaji

Premda je napodručju Bermudskog trokuta bilo zabilježenih nestanaka brodova još od početka 19. stoljeća (USS Insurgent, USS Pickering, Rosalie, MaryCeleste itd.), jedan odprvih nestanaka u novom dobu zabilježen je 1918. godinekada je u ožujku nestao USS Cyclops, jedan od najvećih brodova togdoba. Brod je bio 154 metra dug i težak 14.500 tona, a nestao je na putu s Barbadosa prema Norfolku.^[5]

Jedan od najvećih misterioznih nestanakadogodio se u prosincu 1945. godinekada je let broj 19, pet najsuvremenijih vojnih aviona TBM Avenger s 14članova posade, nestalo na tom području. Vođa leta bio je poručnik Charles C. Taylor. Nestao je i jedan od aviona koji su bilikrenuli u potragu za njima.^[6]

Godine 1948. nestaje DC-3 s 27članova posade, a 1951. C-124 Globemaster s53 putnika. Jedan drugi nestanak, po službenim podatcima dogodio se 1963. godine kada je nestao tanker Marine Sulphur Queen s39 osoba.

U proteklih 60 godina, na tom su područjutakođer nestali: avion Star Tiger 1948., Britanski transporter York 1952., mornarički SuperConstellationa 1954., amfibijski patrolnibombarder Martin Marlin 1956.,civilni teretni zrakoplov 1966., dva Stratotankera 1963, Sting27 1971., tanker SylviaL. Ossa 1976. U timnestancima živote je vjerojatno izgubilo više od 200 ljudi.

Zemljopisnipoložaj Bermudskog trokuta

Video zapis izvor: youtube.com,Prenio korisnik WatchNowCommentLater 

Izvor:Wikipedija,http://hr.wikipedia.org/wiki/Bermudski_trokut

Reinkarnacija

Reinkarnacija

Reinkarnacija- Fenomen koji i dalje traje

Reinkarnacija - fenomen koji već stoljećima biva zabilježen u brojnimstudijama, raspravama, medicinskim izvješćima... Rađa li se uistinu čovjekponovno nakon smrti u nekoj novoj formi, nekom novom obliku života? Postoje nebrojenestudije, bilo religiozne ili filozofske, koje nas uvjeravaju u istinskopostojanje transmigracije naše osobnosti. Naravno, postoje i druge brojneskupine teoretičara iz raznih oblasti znanja koji negiraju bilo kakvu mogućnostponovnog rođenja nakon smrti.  No, ipak, čak i danas, u ovom vremenuubrzanog industrijsko-tehnološkog razvoja, postoje ljudi koji su se našli narubu smrti te izvješćuju o svojim iskustvima, doprinoseći uvjerenju da ipakpostoji život nakon smrti.
George Gallup Jr., izdao je 1982. godine knjigu pod naslovom “Avanture ubesmrtnosti”, u kojoj su objavljeni rezultati istraživanja o vjerovanjuAmerikanaca u život nakon smrti, uključujući i iskustva na rubu smrti teizvantjelesna iskustva. Oko 67% ispitanika izjavilo je da vjeruje u zagrobniživot, a 15% je tvrdilo da su i sami, na neki način, iskusili blizinu smrti.Ljudi koji su prijavili takva iskustva zamoljeni su da ih opišu. Oko 9% ih jegovorilo o izlasku iz tijela, dok je 8% osjetilo da je tijekom tog događaja“bilo prisutno neko posebno biće, ili čak više njih.”

Istraživanja oreinkarnaciji

Gallupovoistraživanje je zanimljivo, ali ne pruža odgovor na osnovno pitanje - postojili neki znanstveni dokaz za iskustva na rubu smrti, posebno za ona koja seodnose na izvantjelesne doživljaje? Čini se da postoji. Ljudi koji su bili napragu smrti i za koje se mislilo da su bez svijesti, vrlo su točno opisali štose zbivalo s njihovim fizičkim tijelom, kao da su sve promatrali sa strane. Otakvim su iskustvima izvještavale žrtve srčanog udara, prometnih nesreća ivojnici ranjeni u boju.
Dr. Michael Sabom, kardiolog na Medicinskoj školi Sveučilišta Emory, saznanstvenog je gledišta proučio te izjave. Razgovarao je sa trideset i dvabolesnika koji su imali srčani udar i pri tom doživjeli izvantjelesna iskustva.Pri srčanom udaru, srce prestaje opskrbljivati mozak krvlju te bi bolesniktrebao posve izgubiti svijest. Međutim, dvadeset šest od trideset i dvabolesnika, koji su dali izjavu o svom izvantjelesnom doživljaju u timtrenucima, vrlo su točno opisali što se zbivalo dok su ih pokušavali oživjeti.Preostalih šestoro vrlo je vjerno opisalo posebne tehnike oživljavanja, što seposve slagalo s podacima zabilježenim o njihovim operacijama u povjerljivimbolničkim izvješćima. Rezultati Sabomovoga proučavanja, objašnjeni u njegovojknjizi “Sjećanja na smrt” - medicinsko istraživanje iz 1982. godine - uvjerilisu ga u stvarnost izvantjelesnih iskustava. Zaključio je da je um nešto što serazlikuje od mozga te da se, u kritičnim situacijama bliskim smrti, to dvojenakratko razdvaja. Sabom je zapisao: “Bi li um, koji se odvaja od fizičkogmozga, mogao zapravo biti duša koja nastavlja postojati nakon smrti tijela, kaošto se tvrdi u nekim religijama? Prema mom mišljenju, to je krajnje pitanjekoje se nameće s obzirom na izvješća o iskustvima s granice smrti.”

Ono što je uistinu nepobitno, a s čime se slaže većina znanstvenika, jestčinjenica kako ne možemo poreći postojanje svjesnosti. Bez svjesnosti tijelo jemrtvo. Čim se svijest povuče iz tijela, usta prestaju govoriti, oči gledati, auši slušati. Očigledno je, stoga, da je svjesnost apsolutno neophodna zapokretanje tijela. Što ta svjesnost jest? Upravo kao što su dim i toplinapokazatelji vatre, tako je i svjesnost pokazatelj duše. Energija duše, odnosnojastva, stvara se u obliku svjesnosti. Uistinu, svjesnost dokazuje nazočnostduše. Upravo to je zaključak svih vedskih spisa kojima smo se poglavito služilipri nastanku ovoga članka (Vede su knjige znanja nastale u Indiji prije više od5.000 godina).
Postojanje duše unutar tijela poričemo jer je ne možemo opaziti fizičkimosjetilima. Međutim, postoje mnoge stvari koje ne možemo vidjeti. Ne možemovidjeti zrak, radiovalove ili zvuk, a svojim osjetilima ne možemo zahvatiti nisićušne bakterije, no to ne znači da to sve ne postoji. Pomoću mikroskopa idrugih pomagala opažamo mnoge stvari čije smo postojanje, zbog manjkavostivlastitih osjetila, ranije poricali. Ne bismo trebali zaključiti da duša,veličine atoma, ne postoji, samo zato što je do sada nismo uspjeli opazitiosjetilima ili pomagalima. Možemo je opaziti prema simptomima i učinku.

Citati izBhagavad-gite

Akoželimo steći dublje znanje o ovoj problematici prvo moramo shvatiti da je dušavječna istina. Izvanjski sastojci - tijelo i um koji se razvijaju oko duše -relativne su, djelomične istine. U drugom poglavlju vedskog klasika,Bhagavad-gite, pronalazimo stih koji nam objašnjava: 

“Duhovna duša, koja prožima tijelo, vječna je izato nitko ne može uništiti vječno postojeću duhovnu dušu. Premda materijalnotijelo biva podvrgnuto uništenju, njegov je vlasnik - duša - vječan. Stoga se,o potomče Bharate, spoznavši tu vječnu istinu, bori.
Ni onaj tko misli da duhovna duša može ubiti nitionaj tko misli da duhovna duša može biti ubijena ne znaju da duhovna dušanikada ne ubija niti biva ubijena. Duhovna se duša nikada ne rađa, niti umire.Budući da je vječna, nema prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Premda je vrlostara, uvijek je svježa i nikada ne biva uništena, čak ni nakon uništenjatijela. Kako onaj tko shvaća da je duša vječna i neuništiva može nekoga ranitiili ubiti? Samo izvanjsko tijelo i um bivaju uništeni.
Tijelo i um su poput odjeće. Kada odjeća postanestara, osoba je baca i odijeva novu. Na sličan način, duša, kada u trenutkusmrti napusti staro tijelo, prihvaća novo.
Duhovna se duša ne može sasjeći oštrim mačem,spaliti vatrom ili povrijediti vodom ili zrakom. Ona je vječno neuništiva,nespaljiva, neisušiva i nerastočiva. Trajna je, sveprožimajuća i vječna. Nemože se objasniti ljudskim jezikom niti se može savršeno zamisliti ljudskimumom. Uvijek ostaje nepromjenjiva. Znajući sve to, osoba ne bi trebalajadikovati nad smrću tijela.”

Znanje o duši uBhagavad-giti

UBhagavad-giti duhovna se duša naziva ksetra-jnom, “poznavateljem polja”, dok setijelo i um, prekrivači duhovne duše, nazivaju ksetrom, “poljem”. U trinaestompoglavlju Bhagavad-gite, objašnjavaju se ksetra i ksetra-jna, kao i prakrti(priroda, pojavni svijet u kojem se uživa) i purusa (uživatelj pojavnogsvijeta). Gita objašnjava da su svako djelovanje i njegov učinak posljedica togspoja ksetre i ksetra-jne, ili prirode i uživatelja prirode. Na primjer, rižanastaje djelovanjem polja i ratara, a dijete biva začeto sjedinjavanjemprakrti, uživane, i puruse, uživatelja. Isto je tako sve što vidimo u pojavnomsvijetu stvoreno sjedinjavanjem ksetre i ksetra-jne.

Ksetra-jna je živi duh, dok je ksetra materijal koji živo biće upotrebljava.Fizika, kemija, astronomija, farmakologija, ekonomija i druge materijalneznanosti bave se materijalima ksetre. No, znanost koja se bavi duhovnimpostojanjem - koja se odnosi na ksetra-jnu - otkriva transcendentalno znanje.Pravo se znanje ne odnosi na ksetru nego na ksetra-jnu. Ksetra-jna (purusa iliuživatelj) središnji je predmet znanja, jer je upravo ksetra-jna stvoriteljsvega što je povezano s materijalnim tijelom i srodnim fizičkim elementima.Ksetra-jna je vječni duh, dok je ksetra privremena, prolazna materija. Ta jevječna istina sažeta u Vedama u izreci - brahma satyam jagan mithya: “Duh jeistina; svijet je lažna sjena.” Pojam “lažna sjena” označava da je privremenjer postoji samo neko vrijeme. No, ne bismo trebali učiniti pogrešku misleći dasvijet ne postoji. Mi doista posjedujemo naše privremeno tvarno tijelo i um. Nebismo trebali postati predmetom podsmijeha poričući postojanje našega tijela iuma. Istodobno moramo uvijek imati na umu da su tijelo i um prolazni. No, duhzatočen u tijelu i umu vječna je, neuništiva istina.

U današnje vrijeme cijeli svijet teži za znanjem o privremenim stvarima vezanimza grubo tvarno tijelo i suptilni materijalni um. Ali važniji od tijela i umaje duh, koji je zapostavljen bez pravilnog njegovanja znanja.
Taj duh je vrlo sićušan, manji od najmanjeg atoma. Učeni vedski stručnjaciizjavljuju da je duša približno deset tisuća puta manja od presjeka vrha vlasikose. Poput malene količine snažnoga lijeka duša širi svoj utjecaj po cijelometijelu. Trebamo znati da je osjet koji doživljavamo pri najmanjem dodiru bilokojeg dijela tijela posljedica prisutnosti ovoga duha u tijelu. No, kadasićušna životna iskra napusti tijelo, tijelo leži mrtvo, nepokretno i ne možeosjetiti ni najmanju bol - čak ni ako ga udarimo sjekirom.

Da ova sićušna životna iskra, duh, nije materijalna, pokazuje činjenica danijedan znanstvenik nije do sada uspio stvoriti životnu iskru bilo kojim spojemmaterijalnih sastojaka. Sve što može biti stvoreno manipulacijom materijeuništivo je i privremeno, ali životna je iskra neuništiva i stoga moramoprihvatiti činjenicu da se život ne može stvoriti suvremenom znanošću. 

Prema riječima učenih mudraca kroz povijest ljudskoga roda, živo se biće rađa uljudskom obliku nakon postupne evolucije kroz 8.000.000 oblika života. U ovompojavnom svijetu postoji ukupno 8.400.000 životnih vrsta, od toga 900.000 vrstaživota u vodi, 2.000.000 vrsta nepokretnih živih bića poput bilja, 1.100.000vrsta reptila i kukaca, 1.000.000 vrsta ptica, 3.000.000 vrsta zvijeri i400.000 vrsta ljudskih bića. Živo biće prelazi iz jedne vrste života u drugutijekom mnogo milijuna godina u utrobi ogromnoga svemira. 
Znanje koje je sadržano u Vedama koje ćemo podrobno citirati u ovoj rubricipruža nam nebrojeno mnogo informacija o fenomenu reinkarnacije. Dakle, krenimoredom.

Smrt – nemilosrdnineprijatelj

Smrt- čovjekov najmisteriozniji, nemilosrdni i neizbježni neprijatelj. Znači lismrt ujedno i svršetak života ili samo otvara vrata u neki drugi život, drugudimenziju, ili drugi svijet? Ako čovjekova svjesnost nadživljava iskustvosmrti, što onda uvjetuje njen prijelaz u novu stvarnost? Kako bi došao dojasnog shvaćanja ovog misterija, čovjek se okreće prosvijetljenim filozofima,prihvaćajući njihova učenja kao prikaz više istine. No, budući da se razlikujuprema podneblju i kulturi u kojoj su nastala, takva učenja nisu uvijekistovjetna i lako razumljiva, što umnogome određuje sadržaj poruka i shvaćanjakoju nam pružaju.

Ideju reinkarnacije možemo pronaći u različitim podnebljima i kulturama. Nomožemo se s pravom upitati - pa gdje je onda ona zapravo nastala? Na ovopitanje naizgled je vrlo teško odgovoriti budući da je svuda pronalazimo:Aziji, Africi, kod primitivnih naroda u Australiji, Europi, Sjevernoj Americi,a također i kod razvijenih kultura poput Indije, Kine, Grčke, Srednjem Istoku,i danas, na Zapadu. O njoj su pisali i europski autori kao što su Pitagora,Empedokle, Platon, gnostici ili Origen. 

Zapravo, do sada se prema proučavanju smrti i reinkarnacije pristupalo srazličitih gledišta: filozofskog, religijskog i mističnog, psihološkog,biološko-medicinskog, te kulturno-povijesnog aspekta. Ukoliko analiziramo ovarazličita gledišta o smrti i ponovnom rađanju, možemo uočiti četiri različitashvaćanja koja opisuju ove fenomene: 

1. Smrt je svršetak u svakom pogledu tj. ne postoji ništa poslije smrti. Ovoshvaćanje zastupali su pojedini mislioci Indije, Kine i Grčke. U suvremenomdobu to je stav prirodno-znanstvenog materijalizma. 

2. Preostala tri shvaćanja odbacuju ideju o smrti kao svršetku egzistenciježive jedinke, ali se razlikuju u određivanju produženja egzistencije. Premajednom shvaćanju, osoba nastavlja neku vrstu netjelesne, ali individualneegzistencije u nezemaljskoj dimenziji poput podzemlja, neba, itd. U poznatojtaoističkoj i tantričkoj-yoga tradiciji razvija se jedna podinačica ovakvogshvaćanja. Ova tradicija ističe kako osoba, navodno, preobražava sebe i postižujednu suptilnu dimenziju nepropadljive tjelesne egzistencije. Tu egzistencijuprodužava ostajući na zemlji, ali u nekakvim udaljenim predjelima ili visokimplaninama. 

3. Shvaćanje reinkarnacije ili ponovnog rađanja također sadrži više inačica.Ovaj latinski termin (re-incarnatio) odabrali smo jer odgovara različitimoblicima ove ideje gdje je ključno ponovno utjelovljenje, tj. “vraćanja u meso”(iste duše, osobe ili identiteta), bilo da se govori o seljenju duše (grč.metem-psychosis), ponovnom nastajanju (sanskrt. punar bhava) ili ponovnomrađanju (grč. palingenesia). Teorije se iskazuju u pogledu djelokrugautjelovljenja, njegovog smisla, kao i mogućnosti oslobađanja od ponovnihreinkarnacija. U budizmu reinkarnacija se shvaćala na drukčiji način nego uvedskom naučavanju. Budizam odbacuje postojanje trajne biti ili identitetaosobe što je vrlo bitno razlika u tumačenju ponovnog rađanja. 

4. Kao svrsishodna reakcija na ideju reinkarnacije, u Indiji i Grčkoj razvijajuse učenja o oslobođenju (mukti). Ona su uglavnom filozofskog karaktera, ali sečesto pojavljuju u religijskom kontekstu ili isprepletena s religijskimshvaćanjima izbavljenja, pa ih stoga mnogi istraživači ne razumiju ili neprimjećuju njihovu osobitost. U ideji oslobođenja ujedinjena su dva cilja: netežiti prvom shvaćanju smrti kao potpunom svršetku a da se pri tome ne izbjegnebeskrajnom ponavljanju reinkarnacija. Stoga je oslobođenje često pogrešnoshvaćano kao stapanje s Apsolutom, ekstasis ili oceansko osjećanje neizmjernogširenja izvan granica vlastitog identiteta. Upravo se prema tome takvo pogrešnorazumijevanje oslobođenja i razlikovalo od religijske ideje spasenja koja jeobećavala spas individualnosti, uz otklanjanje uobičajenih ograničenja tjelesneegzistencije, a zadržavanje ugodnih strana tjelesnosti. 
No, u idućim ćemo brojevima vidjeti kako izvorna vedska doktrina vrlo jasno inedvojbeno napominje produženje egzistencije atme ili duše uz potpunopostojanje njene individualnosti nakon smrti tijela u kojem je ranijeprebivala. 

Ono što je uistinu nepobitno, a s čime se slaževećina znanstvenika, jest činjenica kako ne možemo poreći postojanjesvjesnosti. Bez svjesnosti tijelo je mrtvo. Čim se svijest povuče iz tijela,usta prestaju govoriti, oči gledati, a uši slušati. Očigledno je, stoga, da jesvjesnost apsolutno neophodna za pokretanje tijela.

Izvor sa: youtube.com,ostale djelove pogledajte na kanalu korisnika  kakashirel2

Emisija: Na rubu zananosti,Hrvatska radiotelevizija(HRT)

Izvor:http://alternativa.hr/content/view/298/199/  (http://alternativa.hr/component/option,com_news_portal/Itemid,259/)

ATLANTIDA-Fatih Hodžić, Nijemi svjedoci propasti

Više od 2.000 godina ljudi pišu i tragaju za potopljenomAtlantidom. U stručnim krugovima istražuju se neki od mogućih lokalitetaAtlantide, po Platonu, otoka s «one straneHeraklovih stupova»: kod Malte, Kube, Bahama, Santorinija...Trenutno se proučava i jedna od teorija o stvarnoj lokaciji Heraklovih stebrov,po kojoj je moguće, da je bila Atlantidau prostoru jadranskog bazena!

  

Nijemi svjedoci propasti

FatihHodžić

Atlantida je bila prastaro kraljevstvo,država savršenog poretka, kolijevka civilizacije, otok s «one strane Heraklovihstupova». Tako o Atlantidi kao povjesnoj činjenici prvi pišestarogrčki filozof Platon u osmoj tetralogiji dijaloga, u dijalozima «Timaj» i «Kritija», napisanim oko 350. godine p.n.e. Uraspravi o državi, pravu i pravičnosti, starogrčki političar i pisac Kritija Mlađipripovjeda o Solonovom posjetu Egiptu 571. godine p.n.e. i njegovom susretu saegipatskim sveštenicima iz grada Saisa, od kojih saznaje o «otoku sa imenom Atlantida, srcu velikog i prekrasnogkraljevstva».

Platon je zapisao, da je otok «progutalo more i da iščeznuu samo jednom strašnom danu i jednoj strašnoj noči». O katastrofitakvih razmjera, o Potopu, postoje brojna predanja i starodavni zapisi. Iako uzapisima prevladavaju motivi mitskog karaktera, pripovjedi sadrže slikovite iuvjerljive opise Potopa, koji se danas mogu analizirati i pokušavaju naučnopotvrditi.

Heraklovestupove su starogrčki pisci (Dicearh, Pitija...) do 250. godine p.n.e. locirali kod Sicilije. Saotkrivanjima novih dijelova svijeta širili su se horizonti i dobivala novasaznanja o svijetu. Da bi opstala i brojna mitološka prizorišta i prebivalištamitoloških likova i bogova, Grci su takva mjesta jednostavno udaljavali iizmještali na krajnje rubove tada znanog svijeta. Tako je starogrčki geograf imatematik Eratosten ''premjestio" jedno od tih mitoloških prizorišta -Heraklove stupove na rub svijeta, u Gibraltar. Više stoljeća prije Grka, zaiskusne i dobre pomorce Feničane, u Gibraltaru su bili Melkartovi stupovi,nazvani tako po feničanskom bogu mjesta Tira, čiji pandan kod Grka je kasnijebio Heraklo. Danas se istražuju moguće lokacije potopljenog otoka s «onestrane», u Atlantskom oceanu: kod Kube, Bahama...

Eratostenovakarta svijeta (rekonstrukcija)

Heraklo premješta stupove
(Museo civico Ala Ponzone, Cremona)

VRAĆANJEHERAKLOVIH STUPOVA

Slijedeći spomenutu teoriju o stupovimai hipoteze o potopljenom otoku, postoji dovoljno indicija da se Heraklovistupovi ponovno ''premjeste'' i ''lociraju'' na mjestu iz vremena Solona: u Otrantska vrata, morski prolaz, 360 kilometara udaljenod Sicilije, koji povezuje Jonsko i Jadransko more, a razdvaja Apeninski iBalkanski poluotok.

Jadransko more je 780 kilometara dug zaliv Sredozemnogmora između Apeninskog i Balkanskog poluotoka. Jedna od cjelina u moru,Palagruški prag, dijeli Jadransko more na sjeverni plitki i južni dio u velikojsinklinali. Pred Otrantskim vratima - Heraklovim stupovima je najširi inajdublji dio Jadranskog mora -  južnojadranska dolina, nadomak koje, nešto sjevernije, jecjelina u moru, Palagruški prag - lokalitetpotopljenog mjesta Atlantide, koji u svim pojedinostimaodgovara Platonovim opisima!

Lokalitetpotopljenog otoka - mjesta Atlantide u Jadranskom moru

Južnojadranska dolina, uglavnom, iPalagruški prag su prostori u moru između južne Hrvatske, Crne Gore i Albanije,a nasuprot Apulije, regije u južnoj Italiji, «odaklese tada moglo prevesti do drugih otoka i s njih na kopno nasuprot otocima, kojeje okruživalo to stvarno more». Prije Potopa i potonuća otoka, topodručje je bilo samo dio kraljevstva Atlantide, kojem su pripadali drugiotoci, prostrana ravnica (jadransko kopno) i kopnena cjelina oko Jadranskog iJonskog mora. Južni i središnji predio je bio ravničarski, kao što su tosusjedne Apulija, priobalna Albanija i ravnica na sjeveru uz rijeku Po...Predjelima, oko ravnice, prevladavalo je planinsko područje, bogato šumama,vodotocima i jezerima. Nadomak dijelu, što se «strmoi visoko izdizao iz mora», je poluotok Gargano na Apeninskompoluotoku. Na drugoj strani, u zaleđu istočnojadranske obale je planinskiprostor Dinarida, što se proteže od Alpa na sjeveru do Prokletija i Šarskihplanina.

Zbog izuzetnog geografskog položaja iklimatskog podneblja sa osobinama mediteranske klime, uticaj hladnog sjevera jebio neznatan, ili kako stoji u citatu: «Područjeravnice na otoku bilo je na južnoj strani i tako zaštićeno pred sjevernimvjetrovima».

Jadranski bazen se nalazi namediteransko-alpskom pojasu, na kojem su i aktivni rubovi dviju kontinentalnihploča:afričke i euroazijske. Iako pomjeranja ovih dviju ploča i jadranske mikropločenisu dovoljno pojašnjena, neki zabilježeni događaji u povjesti (potapanjeThere, erupcije Vezuva, Etne, Strombolija...) govore o nesagledivimposljedicama djelovanja sila, koje su razorno potresale tla i eksplozivnoeruptirale.

PADASTEROIDA

Jedan od uzroka, koji je mogao izazvatilančanu reakciju u nestabilnom regionu i učiniti katastrofru katastrofomekstremnih razmjera, je padasteroida. Ogromne jameu Tirenskom moru i Jonskom moru, nedaleko od Tarantskog zaliva, ukazuju na tumogućnost. Tome u prilog je i priča sveštenika iz Saisa, koji je govorioSolonu: «Tada je Faeton, sin Sunca, sve zapaliona Zemlji nakon što je upregao očeva kola, kojima nije mogao vladati i konačnoi sam nastradao». I objasnio mu: «Istinakoju priča sadrži sastoji se u tome, da je došlo do skretanja nebeskog tijela sputanje, kojom se kreću nebom oko Zemlje; Zato u velikim vremenskim razdobljimadolazi do razaranja na Zemlji prouzrokovanih vatrom».

Po paduasteroida i toplotnom udaru, večina oslobođene energije se je prenijela u morei manifestovala ekstremno naraslim valovima, tsunamijima, općim potopom ipustošenjem. Potopu su prethodili i slijedili razorni potresi. Dijelovijadranske mikroploče su se prelamali i potapali. U procesu lančanih reakcijakoji je trajao još godinama i stoljećima izmjenjivala su se područja kopna imora. Zbog gustih oblaka prašine i pepela u najvišim slojevima atmosfere,nastali su svi potrebni uslovi za ekstremne klimatske promjene i naglazahlađenja. Obzirom na geološka razdoblja i vrijeme koje navode sveštenici izSaisa, kataklizma se dogodila prije10.500 godina (oko8500. godine pr.n.e.). 
Vrijemeodgovara geološkom razdoblju hladnog paleolitika i početku holocenske epohe sarazdobljem mezolitika, kojeg obilježava dugotrajno stabiliziranje klime.

Mjesta mogućegpada asteroida i prikaz djelovanja prirodnih sila

KRALJEVSTVOATLANTIDE

Epoha Atlantide započinje diobom među ''bogovima'', kada je Posejdonu dodijeljen otok Atlantida, koji se odlikovaoprirodnim bogatstvima, kasnije i urbanim mjestima i impozantno građenom metropolom-kraljevskim gradom. Diometropole sa hramom u čast Posejdona i kraljevskom palačom najstarijeg Posejdonovog sina Atlanta, okruživala su trikoncentrična morska kanala. Atlantinjani su ozidali kanale i «gradili tornjeve i vrata svugdje, gdje su tako premostilimore».

Kraljevstvo Atlantide rasprostiralo seBalkanskim poluotokom, od grčkih pokrajina, istočne Makedonije, Trakije idijela Dinarida, Apeninskim poluotokom do Tirenije (kasnije Etrurije), na juguje obuhvatalo otoke Maltu i Kretu. Područje kraljevstva je «...po veličini bilo veće od Libije i Azije zajedno».Razdoblje ekspanzije u Sredozemlju označavaju sukobljavanja i ratovi izmeđusila Atlantide i pra-Atenjana, koji su kao i Atlantinjani bili potomci istog «najboljeg i najljepšeg ljudskog roda».

Platon u dijalozima posredno ispostavlja zakonima privržene kraljeve Atlantidete njihovu božansku prirodu, koja postepeno izčezava mješanjem sa smrtnima.Usljed nasljedne međuzavisnosti smrtnih i Besmrtnih sve je bila većazastupljenost ljudskih elemenata u «božjem» sjemenu. Konačno stanje naAtlantidi je tako ''prevlada ljudskog etosa'' i početak međusobnihsukobljavanja za prevlast, kao što je to bio sukob sa pra-Atenjanima. Kritijadalje govori o vojnoj sili kraljeva, «koja je nadirala iz atlantiskog mora zarativši iz objesti protivAtenjana». Dok susukobljavanja trajala, «stigoše strašni potresii poplave, čitav naraštaj Atenskog naroda proguta zemlja, a otok Atlantiduproguta more». Solon je saznao, da je «vodenimrazaranjem uništena država danas nastanjena Atenjanima, koja je uodnosu na vojsku, kao i u svakom drugom pogledu, bila uređena po najvaljanijimzakonima.»

Sintagma «Država danas nastanjenaAtenjanima» za Solonova života obuhvatala je uz grčke oblasti ijužnu Italiju, Albaniju i dijelove Dalmacije.

ATLANTIDA I JADRANSKI BAZEN

Akose usporede neki od Kritijinih navoda o Atlantidi sa značajkama prostorajadranskog bazena mogu se uočiti znakovite podudarnosti:

• Kritija je o ravnici na otoku kazao: «Tvorila je savršen pravokutni oblik; što je još manjkalo do savršenosti, bilo je izravnano dubokim, širokim i dugim prokopom». Tadašnje kopno, jadranska ravnica je imala oblik stvarnog četverokuta, čiji se nasuprotni rubovi protežu u smjeru sjever – jug i zapad – istok.

• Atlantinjani su lomili i za gradnju koristili «bijeli, crni i crveni kamen». Bijeli i crni kamen mogao je biti lomljen, nedaleko, u škripskim kamenolomima na otoku Braču. Crveni, bokeljski kamen u Boki...

• «Otok je obilovao svime, a hranio je u velkom broju pitome i divlje životinje, pa su ovdje u velikom broju živjeli i slonovi.». Ostaci skeleta slonova pronađeni su u predjelima srednje i južne Italije, kao i na istočnim obalama Jadranskog mora: kod otoka Paga i u jami Vrtare male u Dramlju, kod Crikvenice. Riječ je o ostacima životinja, koje su živjele u epohi pleistocena, znači više od 8.000 godina prije Hanibalovog pohoda slonovima na Rim...

• Atlantinjani su kopali, topili rude, dobivali i koristili orihalk. Orihalk je legura bakra i cinka, poznata kao mesing, mjed ili medenina. Područja u regionu obiluju rudama boksita, željeza, mangana, kroma, srebra, zlata, bakra i cinka.

• Na osnovu izdašnosti izvora, hidrološke osebujnosti i formiranih vodotoka riječ je o jednom od područja bogatijim hladnim izvorima, vrelima, termalnim i mineralnim vodama.

• Nadomak potopljenog mjesta jedinstvena su morska jezera na Mljetu, otoku podzemnih staništa, špilja, jama i mljetskih blatina. Do 9.000 godina p.n.e. ta jezera su bila slatkovodna...

• Jabuka i Brusnik, dva su otoka u Jadranskom moru, od 1185 otoka, nastala izlijevanjem magme u more i u potpunosti sačinjena od lave. Zajedno sa trećim otokom Palagružom, koji je djelimično eruptivnog porijekla čine područje "jadranskog vulkanskog trokuta"...

ODBAČENIARTEFAKTI

Mediteranski prostor isrednjeeurposka područja koja su bila zahvaćena Potopom i pustošenjem suarheološke riznice kulturnih nasljeđa. Neke od njih pripisuju se razdobljuneolitika i mediteranskoj (impresso-keramičkoj), lengyelskoj, vinčanskoj,tripoljskoj kulturi. Ostaci drevnih gradova (Amantia, Meteon, Daorson,Asseria...) pripisuju se razdoblju željeznog doba, Ilirima i helenističkojkulturi.
Ostaci, što su nošeni kataklizmom bili odbačeni daleko po prostorima, dokazi suo postojanju jedne, danas u mnogočemu, nesagledive i neshvatljive kulture.Kamene kugle u Bosni, brončani nebeski disk iz Nebre, kip Venere izWillendorfa, star više od 20.000 godina, Prva dama iz Murske Sobote, brojnikipovi sa klinopisom… su neki od primjera ''odbačenih'' artefakata.
 

   
KipoviVenera: iz Willendorfa, Tripolja, Vinče, Murske Sobote...

Toj skupini pripadaju i jedinstveni monumentalnikameni blokovi kojise gusto rasprostiru na teritoriju Bosnei Hercegovine, ujužnim djelovima Hrvatske, zapadnoj Crnoj Gori i jugozapadnoj Srbiji.
Ovi monumenti znani još i kao biljezi, kamovi su od riječi stojećak, što značinešto veliko, postojano, dobili naziv stećak.

Stećci čine jedanopćenarodni običaj i kao nadgrobni spomenici pečat su srednjevjekovne kulturena pomenutim prostorima. Pojavom i svojim ukupnim osobinama su neobična,impresivna, zagonetna te nedovoljno pojašnjena pojava nekog vremena.

Na 3.162 lokaliteta, evidentirano je 69.356 primjeraka. Samo u Bosni iHercegovini ih je 59.593 ili 86%, što ih zbog brojčanog stanja i lokalitetapovezuje sa Crkvom bosanskom i tadašnjom Bosnom. Po osnovnim značajkama stećcimogu biti stojeći (stup, krstača…) i ležeči (ploča, sanduk, sljemenjak...), kojičine preko 95% ukupnog broja, a među kojima je daleko najviše sanduka (61%), teških i do 30 tona.
U kategoriju stećaka uvrštavaju se i amorfni stećci, primjerci neobrađenih blokova, po obliku idimenzijama najbliži pločama i sanducima.

Raprostiranje i gustočanekropola sa stećcima

Možese tvrditi, da su stećci u europskoj kulturi unikatni, nemaju direktnih uzora iu tom pogledu nisu ničija kopija. Zbunjuje, da ipak ne postoji podudarnostvremena i teritorije djelovanja Crkve bosanske, države Bosne i stećaka. Kulturistećaka pripada razdoblje počev od kraja XII vijeka do kraja XVI vijeka, dokrazdoblje Crkve bosanske traje od 30-tih godina XIII vijeka do propasti Bosanskedržave 1463. godine.
Pod stećke su potkopavani pretežno sljedbenici Crkve bosanske pa ipak nijepronađen ni jedan stećak – grob Djeda, najvišeg dostojanstvenika u hijerarhijiCrkve bosanske. Iako su stećci u pravilu razasuti i premještani, nekropole uređivane,na nalazištima su pronalaženi u određenim nizovima. Gotovo bez izuzetka, pravacnizova je jug – sjever. Procjenjuje se, da je pravi broj kamenih blokova punoveći od broja evidentiranih stećaka. Brojni su nestali, uništeni, iskorišteniza gradnju ili jednostavno još nisu pronađeni.

Hronologija stećaka utvrđena je na proučavanju natpisa i reljefnih motiva.Rriječ je o 6000 primjeraka ili manjeod 9% svih evidentiranihstećaka opremljenih reljefnim motivima i 384 primjerka ili manje od 0,6% sa natpisima i epitafima! Olomljenju, odvajanju u kamenolomima, prevoženju ili prenošenju, nema ni zapisa ni vjerodostojnih objašnjenja.Zabilježeno je samo predanje, da je jedan sljemenik na Duvanjskom polju, prevežen iz Male Čvrsnice preko poljaSvinjače, o kojem se u narodnom stihu kaže:

«Vuklo sto volova, izilose sto ovnova...»

BlizuKaknja u Bosni, lokalitet je sa četrnaest sanduka i sljemenjaka i nekolikoploča, koji se nalaze na jednoj višoj zaravni. Dijelom uronuli u zemlju, tu suu funkciji kenotafa – memorijalnih,simboličnih nadgrobnih spomenika bez grobova umrlih. Pod njima nema neukopanih, ne «potkopanih», niti bilo kakvih tragova o ukopavanju. Mještanigovore, da tu, daleko unaokolo nema ni kamenoloma. Pod humusom, u kojem suuronjeni, samo pedesetak centimetara duboko u zemlji su žile i debeli slojevimrkog uglja...

........
Nekropolena Visočici kod Konjica

Obziromna rasprostiranje, gustoču i značajke terena, nekropole se nalazeu ograničenom području ''kružnog isječka'' površine od 50.000 km² i radijusa do 350km. To je područje od južne Hercegovine, gdje je najveća koncentracijaprimjeraka, do sjeverne Bosne i Hrvatske, uz rijeke Savu i Unu, gdje su rijetkai malobrojna nalazišta stećaka. Poređenjem stećaka po obliku i veličini,lokaliteti se mogu svrstati u tri zone:

• Prva zona radijusa do 200 kilometara,

• Druga zona radijusa do 300 kilometara,

• Treća zona radijusa do 350 kilometara.

Rasprostiranje nekropolau zonama

U prvoj zoni radijusa do 200 km,nekropole su najbrojnije i gusto rasprostranjene. Prevladavaju visoki sljemenjaci i sanduci. To su područjajužne Dalmacije (Dubrovačko-neretvanska županija), južne Hercegovine (slivarijeke Neretve, Popovog polja, Stoca, Nevesinja) i zapadne Crne Gore (Nikšić).

U drugoj zoni radijusa do 300 km, nekropole su brojne,nejednakomjerno rasprostranjene, a gusto po pojedinim regionima. Prevladavajusanduci, sljemenjaci, ploče i stupovi. To su područja damatinske Zagore(Imotski, Sinj), zapadne Hercegovine (Čitluk, Mostar, Duvanjsko polje), srednjei istočne Bosne (Kalinovik, Trnovo, Olovo, Rogatica, Srebrenica), sjeverne CrneGore (Pljevlja, Šavnik) i jugozapadne Srbije (Prijepolje, Bajina Bašta).

U trećoj zoni radijusa do 350 km,nekropole su malobrojne i rijetko rasprostranjene. Prevladavaju niži sanduci, ploče, stupovi, krstače,nišani. To su područja Šibensko-kninske županije (otok Pag, Šibenik,Knin), sjeverne Bosne (Glamoč, Mrkonjić Grad, Ugljevik) i zapadne Srbije(Krupanj).

ATLANTIDA -POVJESNA ČINJENICA

Izuzevši stećke i kenotafe iz povjesnogkonteksta kao baštinu srednjevjekovne kulture, ostane 69.356 kamenih blokova! Usvojoj prostorskoj i vremenskoj dimenziji su pojava i fenomen koji ukazuje naposljedice katastrofalnog Potopa i neposredno na lokalitet potopljenog otoka -mjesta Atlantide: prostor Jadranskog mora nadomak južnojadranske doline!


Odrednice teorije koja tako odbacuje mit i prihvata Atlantidu kao povjesnučinjenicu su:

• Pad asteroida u Tirensko ili Jonsko more je uzrokovao djelovanja prirodnih sila koje su se manifestovale kao potresi, tsunamiji, potop. Veći dio Europe, kao i sjevernu Afriku zalilo je more. Područje Atlantide preplavili su valovi općeg potopa po smjeri, odnosno iz pravca od juga - jugozapada prema sjeveru.

• Posljedice pustošenja i poplava su naplavine i taloženja naslaga mulja i pijeska na širem području južne Italije, Albanije, Bosne i Hercegovine, na dnu Jadranskog mora... Vremenom, iz naplavina sitnijeg i izdrobljenog kamenja, pijeska i gline stvarale su se taložne stijene: konglomerat i breča, koje se sa okamenjenim ostacima morskih organizama nalaze po planinskim predjelima Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske.

• Kameni blokovi su bili nošeni učinkom tsunamija i odbačeni i rasuti po području ''kružnog isječka''. Predjeli, bliži moru su bili ispostavljeni destruktivnijem učinku naraslih valova, tragovi pustošenja su izrazitiji, kameni blokovi pa brojniji i veći. U prostoru Dinarida se većina kamenih blokova (nekropola) nalazi na južnim stranama i zaravnima planina, predjelima koji su okrenuti prema moru. 

• Mjesto sućeljavanja odnosno centar područja ''kružnog isječka'' je dio tektonskog sklopa jadranske mikroploče u južnom dijelu Jadranskog mora.

Kameniblokovi-monumenti,lomljeni u jednom vremenu i prostoru, baština su i autohtona riznica Atlantide.Kameni blokovi-stećci, kasnije klesani i ovjekovječeni natpisima i reljefnimmotivima su baština kulture iz vremena Crkve i države bosanske. I kao monumentii kao stećci, dragocjen su zalog iz jednog prastarog i drugog starog vremena.Oni su nijemi svjedoci jedne propasti i artefakti dviju kultura.

Prostor Palagruškogpraga uz južnojadransku dolinu je izvorni lokalitet kamenihblokova-monumenata prije Potopa i mjesto u moru, gdje več sto i višestoljeća leži potopljena Atlantida, kolijevka civilizacije.

 

Treba znati, da je...

...do prije 11.000 godina srednji i sjeverni diodanašnjeg Jadranskog mora bio kopno, velika i prostrana jadranska ravnica.

Izvor: http://hr.atlantida.spletnestrani.com/atlantida/

Kontakt : Fatih Hodzic