Reinkarnacija
Reinkarnacija- Fenomen koji i dalje traje
Reinkarnacija - fenomen koji već stoljećima biva zabilježen u brojnimstudijama, raspravama, medicinskim izvješćima... Rađa li se uistinu čovjekponovno nakon smrti u nekoj novoj formi, nekom novom obliku života? Postoje nebrojenestudije, bilo religiozne ili filozofske, koje nas uvjeravaju u istinskopostojanje transmigracije naše osobnosti. Naravno, postoje i druge brojneskupine teoretičara iz raznih oblasti znanja koji negiraju bilo kakvu mogućnostponovnog rođenja nakon smrti. No, ipak, čak i danas, u ovom vremenuubrzanog industrijsko-tehnološkog razvoja, postoje ljudi koji su se našli narubu smrti te izvješćuju o svojim iskustvima, doprinoseći uvjerenju da ipakpostoji život nakon smrti.
George Gallup Jr., izdao je 1982. godine knjigu pod naslovom “Avanture ubesmrtnosti”, u kojoj su objavljeni rezultati istraživanja o vjerovanjuAmerikanaca u život nakon smrti, uključujući i iskustva na rubu smrti teizvantjelesna iskustva. Oko 67% ispitanika izjavilo je da vjeruje u zagrobniživot, a 15% je tvrdilo da su i sami, na neki način, iskusili blizinu smrti.Ljudi koji su prijavili takva iskustva zamoljeni su da ih opišu. Oko 9% ih jegovorilo o izlasku iz tijela, dok je 8% osjetilo da je tijekom tog događaja“bilo prisutno neko posebno biće, ili čak više njih.”
Reinkarnacija - fenomen koji već stoljećima biva zabilježen u brojnimstudijama, raspravama, medicinskim izvješćima... Rađa li se uistinu čovjekponovno nakon smrti u nekoj novoj formi, nekom novom obliku života? Postoje nebrojenestudije, bilo religiozne ili filozofske, koje nas uvjeravaju u istinskopostojanje transmigracije naše osobnosti. Naravno, postoje i druge brojneskupine teoretičara iz raznih oblasti znanja koji negiraju bilo kakvu mogućnostponovnog rođenja nakon smrti. No, ipak, čak i danas, u ovom vremenuubrzanog industrijsko-tehnološkog razvoja, postoje ljudi koji su se našli narubu smrti te izvješćuju o svojim iskustvima, doprinoseći uvjerenju da ipakpostoji život nakon smrti.
George Gallup Jr., izdao je 1982. godine knjigu pod naslovom “Avanture ubesmrtnosti”, u kojoj su objavljeni rezultati istraživanja o vjerovanjuAmerikanaca u život nakon smrti, uključujući i iskustva na rubu smrti teizvantjelesna iskustva. Oko 67% ispitanika izjavilo je da vjeruje u zagrobniživot, a 15% je tvrdilo da su i sami, na neki način, iskusili blizinu smrti.Ljudi koji su prijavili takva iskustva zamoljeni su da ih opišu. Oko 9% ih jegovorilo o izlasku iz tijela, dok je 8% osjetilo da je tijekom tog događaja“bilo prisutno neko posebno biće, ili čak više njih.”
Istraživanja oreinkarnaciji
Gallupovoistraživanje je zanimljivo, ali ne pruža odgovor na osnovno pitanje - postojili neki znanstveni dokaz za iskustva na rubu smrti, posebno za ona koja seodnose na izvantjelesne doživljaje? Čini se da postoji. Ljudi koji su bili napragu smrti i za koje se mislilo da su bez svijesti, vrlo su točno opisali štose zbivalo s njihovim fizičkim tijelom, kao da su sve promatrali sa strane. Otakvim su iskustvima izvještavale žrtve srčanog udara, prometnih nesreća ivojnici ranjeni u boju.
Dr. Michael Sabom, kardiolog na Medicinskoj školi Sveučilišta Emory, saznanstvenog je gledišta proučio te izjave. Razgovarao je sa trideset i dvabolesnika koji su imali srčani udar i pri tom doživjeli izvantjelesna iskustva.Pri srčanom udaru, srce prestaje opskrbljivati mozak krvlju te bi bolesniktrebao posve izgubiti svijest. Međutim, dvadeset šest od trideset i dvabolesnika, koji su dali izjavu o svom izvantjelesnom doživljaju u timtrenucima, vrlo su točno opisali što se zbivalo dok su ih pokušavali oživjeti.Preostalih šestoro vrlo je vjerno opisalo posebne tehnike oživljavanja, što seposve slagalo s podacima zabilježenim o njihovim operacijama u povjerljivimbolničkim izvješćima. Rezultati Sabomovoga proučavanja, objašnjeni u njegovojknjizi “Sjećanja na smrt” - medicinsko istraživanje iz 1982. godine - uvjerilisu ga u stvarnost izvantjelesnih iskustava. Zaključio je da je um nešto što serazlikuje od mozga te da se, u kritičnim situacijama bliskim smrti, to dvojenakratko razdvaja. Sabom je zapisao: “Bi li um, koji se odvaja od fizičkogmozga, mogao zapravo biti duša koja nastavlja postojati nakon smrti tijela, kaošto se tvrdi u nekim religijama? Prema mom mišljenju, to je krajnje pitanjekoje se nameće s obzirom na izvješća o iskustvima s granice smrti.”
Ono što je uistinu nepobitno, a s čime se slaže većina znanstvenika, jestčinjenica kako ne možemo poreći postojanje svjesnosti. Bez svjesnosti tijelo jemrtvo. Čim se svijest povuče iz tijela, usta prestaju govoriti, oči gledati, auši slušati. Očigledno je, stoga, da je svjesnost apsolutno neophodna zapokretanje tijela. Što ta svjesnost jest? Upravo kao što su dim i toplinapokazatelji vatre, tako je i svjesnost pokazatelj duše. Energija duše, odnosnojastva, stvara se u obliku svjesnosti. Uistinu, svjesnost dokazuje nazočnostduše. Upravo to je zaključak svih vedskih spisa kojima smo se poglavito služilipri nastanku ovoga članka (Vede su knjige znanja nastale u Indiji prije više od5.000 godina).
Postojanje duše unutar tijela poričemo jer je ne možemo opaziti fizičkimosjetilima. Međutim, postoje mnoge stvari koje ne možemo vidjeti. Ne možemovidjeti zrak, radiovalove ili zvuk, a svojim osjetilima ne možemo zahvatiti nisićušne bakterije, no to ne znači da to sve ne postoji. Pomoću mikroskopa idrugih pomagala opažamo mnoge stvari čije smo postojanje, zbog manjkavostivlastitih osjetila, ranije poricali. Ne bismo trebali zaključiti da duša,veličine atoma, ne postoji, samo zato što je do sada nismo uspjeli opazitiosjetilima ili pomagalima. Možemo je opaziti prema simptomima i učinku.
Dr. Michael Sabom, kardiolog na Medicinskoj školi Sveučilišta Emory, saznanstvenog je gledišta proučio te izjave. Razgovarao je sa trideset i dvabolesnika koji su imali srčani udar i pri tom doživjeli izvantjelesna iskustva.Pri srčanom udaru, srce prestaje opskrbljivati mozak krvlju te bi bolesniktrebao posve izgubiti svijest. Međutim, dvadeset šest od trideset i dvabolesnika, koji su dali izjavu o svom izvantjelesnom doživljaju u timtrenucima, vrlo su točno opisali što se zbivalo dok su ih pokušavali oživjeti.Preostalih šestoro vrlo je vjerno opisalo posebne tehnike oživljavanja, što seposve slagalo s podacima zabilježenim o njihovim operacijama u povjerljivimbolničkim izvješćima. Rezultati Sabomovoga proučavanja, objašnjeni u njegovojknjizi “Sjećanja na smrt” - medicinsko istraživanje iz 1982. godine - uvjerilisu ga u stvarnost izvantjelesnih iskustava. Zaključio je da je um nešto što serazlikuje od mozga te da se, u kritičnim situacijama bliskim smrti, to dvojenakratko razdvaja. Sabom je zapisao: “Bi li um, koji se odvaja od fizičkogmozga, mogao zapravo biti duša koja nastavlja postojati nakon smrti tijela, kaošto se tvrdi u nekim religijama? Prema mom mišljenju, to je krajnje pitanjekoje se nameće s obzirom na izvješća o iskustvima s granice smrti.”
Ono što je uistinu nepobitno, a s čime se slaže većina znanstvenika, jestčinjenica kako ne možemo poreći postojanje svjesnosti. Bez svjesnosti tijelo jemrtvo. Čim se svijest povuče iz tijela, usta prestaju govoriti, oči gledati, auši slušati. Očigledno je, stoga, da je svjesnost apsolutno neophodna zapokretanje tijela. Što ta svjesnost jest? Upravo kao što su dim i toplinapokazatelji vatre, tako je i svjesnost pokazatelj duše. Energija duše, odnosnojastva, stvara se u obliku svjesnosti. Uistinu, svjesnost dokazuje nazočnostduše. Upravo to je zaključak svih vedskih spisa kojima smo se poglavito služilipri nastanku ovoga članka (Vede su knjige znanja nastale u Indiji prije više od5.000 godina).
Postojanje duše unutar tijela poričemo jer je ne možemo opaziti fizičkimosjetilima. Međutim, postoje mnoge stvari koje ne možemo vidjeti. Ne možemovidjeti zrak, radiovalove ili zvuk, a svojim osjetilima ne možemo zahvatiti nisićušne bakterije, no to ne znači da to sve ne postoji. Pomoću mikroskopa idrugih pomagala opažamo mnoge stvari čije smo postojanje, zbog manjkavostivlastitih osjetila, ranije poricali. Ne bismo trebali zaključiti da duša,veličine atoma, ne postoji, samo zato što je do sada nismo uspjeli opazitiosjetilima ili pomagalima. Možemo je opaziti prema simptomima i učinku.
Citati izBhagavad-gite
Akoželimo steći dublje znanje o ovoj problematici prvo moramo shvatiti da je dušavječna istina. Izvanjski sastojci - tijelo i um koji se razvijaju oko duše -relativne su, djelomične istine. U drugom poglavlju vedskog klasika,Bhagavad-gite, pronalazimo stih koji nam objašnjava:
“Duhovna duša, koja prožima tijelo, vječna je izato nitko ne može uništiti vječno postojeću duhovnu dušu. Premda materijalnotijelo biva podvrgnuto uništenju, njegov je vlasnik - duša - vječan. Stoga se,o potomče Bharate, spoznavši tu vječnu istinu, bori.
Ni onaj tko misli da duhovna duša može ubiti nitionaj tko misli da duhovna duša može biti ubijena ne znaju da duhovna dušanikada ne ubija niti biva ubijena. Duhovna se duša nikada ne rađa, niti umire.Budući da je vječna, nema prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Premda je vrlostara, uvijek je svježa i nikada ne biva uništena, čak ni nakon uništenjatijela. Kako onaj tko shvaća da je duša vječna i neuništiva može nekoga ranitiili ubiti? Samo izvanjsko tijelo i um bivaju uništeni.
Tijelo i um su poput odjeće. Kada odjeća postanestara, osoba je baca i odijeva novu. Na sličan način, duša, kada u trenutkusmrti napusti staro tijelo, prihvaća novo.
Duhovna se duša ne može sasjeći oštrim mačem,spaliti vatrom ili povrijediti vodom ili zrakom. Ona je vječno neuništiva,nespaljiva, neisušiva i nerastočiva. Trajna je, sveprožimajuća i vječna. Nemože se objasniti ljudskim jezikom niti se može savršeno zamisliti ljudskimumom. Uvijek ostaje nepromjenjiva. Znajući sve to, osoba ne bi trebalajadikovati nad smrću tijela.”
“Duhovna duša, koja prožima tijelo, vječna je izato nitko ne može uništiti vječno postojeću duhovnu dušu. Premda materijalnotijelo biva podvrgnuto uništenju, njegov je vlasnik - duša - vječan. Stoga se,o potomče Bharate, spoznavši tu vječnu istinu, bori.
Ni onaj tko misli da duhovna duša može ubiti nitionaj tko misli da duhovna duša može biti ubijena ne znaju da duhovna dušanikada ne ubija niti biva ubijena. Duhovna se duša nikada ne rađa, niti umire.Budući da je vječna, nema prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Premda je vrlostara, uvijek je svježa i nikada ne biva uništena, čak ni nakon uništenjatijela. Kako onaj tko shvaća da je duša vječna i neuništiva može nekoga ranitiili ubiti? Samo izvanjsko tijelo i um bivaju uništeni.
Tijelo i um su poput odjeće. Kada odjeća postanestara, osoba je baca i odijeva novu. Na sličan način, duša, kada u trenutkusmrti napusti staro tijelo, prihvaća novo.
Duhovna se duša ne može sasjeći oštrim mačem,spaliti vatrom ili povrijediti vodom ili zrakom. Ona je vječno neuništiva,nespaljiva, neisušiva i nerastočiva. Trajna je, sveprožimajuća i vječna. Nemože se objasniti ljudskim jezikom niti se može savršeno zamisliti ljudskimumom. Uvijek ostaje nepromjenjiva. Znajući sve to, osoba ne bi trebalajadikovati nad smrću tijela.”
Znanje o duši uBhagavad-giti
UBhagavad-giti duhovna se duša naziva ksetra-jnom, “poznavateljem polja”, dok setijelo i um, prekrivači duhovne duše, nazivaju ksetrom, “poljem”. U trinaestompoglavlju Bhagavad-gite, objašnjavaju se ksetra i ksetra-jna, kao i prakrti(priroda, pojavni svijet u kojem se uživa) i purusa (uživatelj pojavnogsvijeta). Gita objašnjava da su svako djelovanje i njegov učinak posljedica togspoja ksetre i ksetra-jne, ili prirode i uživatelja prirode. Na primjer, rižanastaje djelovanjem polja i ratara, a dijete biva začeto sjedinjavanjemprakrti, uživane, i puruse, uživatelja. Isto je tako sve što vidimo u pojavnomsvijetu stvoreno sjedinjavanjem ksetre i ksetra-jne.
Ksetra-jna je živi duh, dok je ksetra materijal koji živo biće upotrebljava.Fizika, kemija, astronomija, farmakologija, ekonomija i druge materijalneznanosti bave se materijalima ksetre. No, znanost koja se bavi duhovnimpostojanjem - koja se odnosi na ksetra-jnu - otkriva transcendentalno znanje.Pravo se znanje ne odnosi na ksetru nego na ksetra-jnu. Ksetra-jna (purusa iliuživatelj) središnji je predmet znanja, jer je upravo ksetra-jna stvoriteljsvega što je povezano s materijalnim tijelom i srodnim fizičkim elementima.Ksetra-jna je vječni duh, dok je ksetra privremena, prolazna materija. Ta jevječna istina sažeta u Vedama u izreci - brahma satyam jagan mithya: “Duh jeistina; svijet je lažna sjena.” Pojam “lažna sjena” označava da je privremenjer postoji samo neko vrijeme. No, ne bismo trebali učiniti pogrešku misleći dasvijet ne postoji. Mi doista posjedujemo naše privremeno tvarno tijelo i um. Nebismo trebali postati predmetom podsmijeha poričući postojanje našega tijela iuma. Istodobno moramo uvijek imati na umu da su tijelo i um prolazni. No, duhzatočen u tijelu i umu vječna je, neuništiva istina.
U današnje vrijeme cijeli svijet teži za znanjem o privremenim stvarima vezanimza grubo tvarno tijelo i suptilni materijalni um. Ali važniji od tijela i umaje duh, koji je zapostavljen bez pravilnog njegovanja znanja.
Taj duh je vrlo sićušan, manji od najmanjeg atoma. Učeni vedski stručnjaciizjavljuju da je duša približno deset tisuća puta manja od presjeka vrha vlasikose. Poput malene količine snažnoga lijeka duša širi svoj utjecaj po cijelometijelu. Trebamo znati da je osjet koji doživljavamo pri najmanjem dodiru bilokojeg dijela tijela posljedica prisutnosti ovoga duha u tijelu. No, kadasićušna životna iskra napusti tijelo, tijelo leži mrtvo, nepokretno i ne možeosjetiti ni najmanju bol - čak ni ako ga udarimo sjekirom.
Da ova sićušna životna iskra, duh, nije materijalna, pokazuje činjenica danijedan znanstvenik nije do sada uspio stvoriti životnu iskru bilo kojim spojemmaterijalnih sastojaka. Sve što može biti stvoreno manipulacijom materijeuništivo je i privremeno, ali životna je iskra neuništiva i stoga moramoprihvatiti činjenicu da se život ne može stvoriti suvremenom znanošću.
Prema riječima učenih mudraca kroz povijest ljudskoga roda, živo se biće rađa uljudskom obliku nakon postupne evolucije kroz 8.000.000 oblika života. U ovompojavnom svijetu postoji ukupno 8.400.000 životnih vrsta, od toga 900.000 vrstaživota u vodi, 2.000.000 vrsta nepokretnih živih bića poput bilja, 1.100.000vrsta reptila i kukaca, 1.000.000 vrsta ptica, 3.000.000 vrsta zvijeri i400.000 vrsta ljudskih bića. Živo biće prelazi iz jedne vrste života u drugutijekom mnogo milijuna godina u utrobi ogromnoga svemira.
Znanje koje je sadržano u Vedama koje ćemo podrobno citirati u ovoj rubricipruža nam nebrojeno mnogo informacija o fenomenu reinkarnacije. Dakle, krenimoredom.
Ksetra-jna je živi duh, dok je ksetra materijal koji živo biće upotrebljava.Fizika, kemija, astronomija, farmakologija, ekonomija i druge materijalneznanosti bave se materijalima ksetre. No, znanost koja se bavi duhovnimpostojanjem - koja se odnosi na ksetra-jnu - otkriva transcendentalno znanje.Pravo se znanje ne odnosi na ksetru nego na ksetra-jnu. Ksetra-jna (purusa iliuživatelj) središnji je predmet znanja, jer je upravo ksetra-jna stvoriteljsvega što je povezano s materijalnim tijelom i srodnim fizičkim elementima.Ksetra-jna je vječni duh, dok je ksetra privremena, prolazna materija. Ta jevječna istina sažeta u Vedama u izreci - brahma satyam jagan mithya: “Duh jeistina; svijet je lažna sjena.” Pojam “lažna sjena” označava da je privremenjer postoji samo neko vrijeme. No, ne bismo trebali učiniti pogrešku misleći dasvijet ne postoji. Mi doista posjedujemo naše privremeno tvarno tijelo i um. Nebismo trebali postati predmetom podsmijeha poričući postojanje našega tijela iuma. Istodobno moramo uvijek imati na umu da su tijelo i um prolazni. No, duhzatočen u tijelu i umu vječna je, neuništiva istina.
U današnje vrijeme cijeli svijet teži za znanjem o privremenim stvarima vezanimza grubo tvarno tijelo i suptilni materijalni um. Ali važniji od tijela i umaje duh, koji je zapostavljen bez pravilnog njegovanja znanja.
Taj duh je vrlo sićušan, manji od najmanjeg atoma. Učeni vedski stručnjaciizjavljuju da je duša približno deset tisuća puta manja od presjeka vrha vlasikose. Poput malene količine snažnoga lijeka duša širi svoj utjecaj po cijelometijelu. Trebamo znati da je osjet koji doživljavamo pri najmanjem dodiru bilokojeg dijela tijela posljedica prisutnosti ovoga duha u tijelu. No, kadasićušna životna iskra napusti tijelo, tijelo leži mrtvo, nepokretno i ne možeosjetiti ni najmanju bol - čak ni ako ga udarimo sjekirom.
Da ova sićušna životna iskra, duh, nije materijalna, pokazuje činjenica danijedan znanstvenik nije do sada uspio stvoriti životnu iskru bilo kojim spojemmaterijalnih sastojaka. Sve što može biti stvoreno manipulacijom materijeuništivo je i privremeno, ali životna je iskra neuništiva i stoga moramoprihvatiti činjenicu da se život ne može stvoriti suvremenom znanošću.
Prema riječima učenih mudraca kroz povijest ljudskoga roda, živo se biće rađa uljudskom obliku nakon postupne evolucije kroz 8.000.000 oblika života. U ovompojavnom svijetu postoji ukupno 8.400.000 životnih vrsta, od toga 900.000 vrstaživota u vodi, 2.000.000 vrsta nepokretnih živih bića poput bilja, 1.100.000vrsta reptila i kukaca, 1.000.000 vrsta ptica, 3.000.000 vrsta zvijeri i400.000 vrsta ljudskih bića. Živo biće prelazi iz jedne vrste života u drugutijekom mnogo milijuna godina u utrobi ogromnoga svemira.
Znanje koje je sadržano u Vedama koje ćemo podrobno citirati u ovoj rubricipruža nam nebrojeno mnogo informacija o fenomenu reinkarnacije. Dakle, krenimoredom.
Smrt – nemilosrdnineprijatelj
Smrt- čovjekov najmisteriozniji, nemilosrdni i neizbježni neprijatelj. Znači lismrt ujedno i svršetak života ili samo otvara vrata u neki drugi život, drugudimenziju, ili drugi svijet? Ako čovjekova svjesnost nadživljava iskustvosmrti, što onda uvjetuje njen prijelaz u novu stvarnost? Kako bi došao dojasnog shvaćanja ovog misterija, čovjek se okreće prosvijetljenim filozofima,prihvaćajući njihova učenja kao prikaz više istine. No, budući da se razlikujuprema podneblju i kulturi u kojoj su nastala, takva učenja nisu uvijekistovjetna i lako razumljiva, što umnogome određuje sadržaj poruka i shvaćanjakoju nam pružaju.
Ideju reinkarnacije možemo pronaći u različitim podnebljima i kulturama. Nomožemo se s pravom upitati - pa gdje je onda ona zapravo nastala? Na ovopitanje naizgled je vrlo teško odgovoriti budući da je svuda pronalazimo:Aziji, Africi, kod primitivnih naroda u Australiji, Europi, Sjevernoj Americi,a također i kod razvijenih kultura poput Indije, Kine, Grčke, Srednjem Istoku,i danas, na Zapadu. O njoj su pisali i europski autori kao što su Pitagora,Empedokle, Platon, gnostici ili Origen.
Zapravo, do sada se prema proučavanju smrti i reinkarnacije pristupalo srazličitih gledišta: filozofskog, religijskog i mističnog, psihološkog,biološko-medicinskog, te kulturno-povijesnog aspekta. Ukoliko analiziramo ovarazličita gledišta o smrti i ponovnom rađanju, možemo uočiti četiri različitashvaćanja koja opisuju ove fenomene:
1. Smrt je svršetak u svakom pogledu tj. ne postoji ništa poslije smrti. Ovoshvaćanje zastupali su pojedini mislioci Indije, Kine i Grčke. U suvremenomdobu to je stav prirodno-znanstvenog materijalizma.
2. Preostala tri shvaćanja odbacuju ideju o smrti kao svršetku egzistenciježive jedinke, ali se razlikuju u određivanju produženja egzistencije. Premajednom shvaćanju, osoba nastavlja neku vrstu netjelesne, ali individualneegzistencije u nezemaljskoj dimenziji poput podzemlja, neba, itd. U poznatojtaoističkoj i tantričkoj-yoga tradiciji razvija se jedna podinačica ovakvogshvaćanja. Ova tradicija ističe kako osoba, navodno, preobražava sebe i postižujednu suptilnu dimenziju nepropadljive tjelesne egzistencije. Tu egzistencijuprodužava ostajući na zemlji, ali u nekakvim udaljenim predjelima ili visokimplaninama.
3. Shvaćanje reinkarnacije ili ponovnog rađanja također sadrži više inačica.Ovaj latinski termin (re-incarnatio) odabrali smo jer odgovara različitimoblicima ove ideje gdje je ključno ponovno utjelovljenje, tj. “vraćanja u meso”(iste duše, osobe ili identiteta), bilo da se govori o seljenju duše (grč.metem-psychosis), ponovnom nastajanju (sanskrt. punar bhava) ili ponovnomrađanju (grč. palingenesia). Teorije se iskazuju u pogledu djelokrugautjelovljenja, njegovog smisla, kao i mogućnosti oslobađanja od ponovnihreinkarnacija. U budizmu reinkarnacija se shvaćala na drukčiji način nego uvedskom naučavanju. Budizam odbacuje postojanje trajne biti ili identitetaosobe što je vrlo bitno razlika u tumačenju ponovnog rađanja.
4. Kao svrsishodna reakcija na ideju reinkarnacije, u Indiji i Grčkoj razvijajuse učenja o oslobođenju (mukti). Ona su uglavnom filozofskog karaktera, ali sečesto pojavljuju u religijskom kontekstu ili isprepletena s religijskimshvaćanjima izbavljenja, pa ih stoga mnogi istraživači ne razumiju ili neprimjećuju njihovu osobitost. U ideji oslobođenja ujedinjena su dva cilja: netežiti prvom shvaćanju smrti kao potpunom svršetku a da se pri tome ne izbjegnebeskrajnom ponavljanju reinkarnacija. Stoga je oslobođenje često pogrešnoshvaćano kao stapanje s Apsolutom, ekstasis ili oceansko osjećanje neizmjernogširenja izvan granica vlastitog identiteta. Upravo se prema tome takvo pogrešnorazumijevanje oslobođenja i razlikovalo od religijske ideje spasenja koja jeobećavala spas individualnosti, uz otklanjanje uobičajenih ograničenja tjelesneegzistencije, a zadržavanje ugodnih strana tjelesnosti.
No, u idućim ćemo brojevima vidjeti kako izvorna vedska doktrina vrlo jasno inedvojbeno napominje produženje egzistencije atme ili duše uz potpunopostojanje njene individualnosti nakon smrti tijela u kojem je ranijeprebivala.
Ono što je uistinu nepobitno, a s čime se slaževećina znanstvenika, jest činjenica kako ne možemo poreći postojanjesvjesnosti. Bez svjesnosti tijelo je mrtvo. Čim se svijest povuče iz tijela,usta prestaju govoriti, oči gledati, a uši slušati. Očigledno je, stoga, da jesvjesnost apsolutno neophodna za pokretanje tijela.
Ideju reinkarnacije možemo pronaći u različitim podnebljima i kulturama. Nomožemo se s pravom upitati - pa gdje je onda ona zapravo nastala? Na ovopitanje naizgled je vrlo teško odgovoriti budući da je svuda pronalazimo:Aziji, Africi, kod primitivnih naroda u Australiji, Europi, Sjevernoj Americi,a također i kod razvijenih kultura poput Indije, Kine, Grčke, Srednjem Istoku,i danas, na Zapadu. O njoj su pisali i europski autori kao što su Pitagora,Empedokle, Platon, gnostici ili Origen.
Zapravo, do sada se prema proučavanju smrti i reinkarnacije pristupalo srazličitih gledišta: filozofskog, religijskog i mističnog, psihološkog,biološko-medicinskog, te kulturno-povijesnog aspekta. Ukoliko analiziramo ovarazličita gledišta o smrti i ponovnom rađanju, možemo uočiti četiri različitashvaćanja koja opisuju ove fenomene:
1. Smrt je svršetak u svakom pogledu tj. ne postoji ništa poslije smrti. Ovoshvaćanje zastupali su pojedini mislioci Indije, Kine i Grčke. U suvremenomdobu to je stav prirodno-znanstvenog materijalizma.
2. Preostala tri shvaćanja odbacuju ideju o smrti kao svršetku egzistenciježive jedinke, ali se razlikuju u određivanju produženja egzistencije. Premajednom shvaćanju, osoba nastavlja neku vrstu netjelesne, ali individualneegzistencije u nezemaljskoj dimenziji poput podzemlja, neba, itd. U poznatojtaoističkoj i tantričkoj-yoga tradiciji razvija se jedna podinačica ovakvogshvaćanja. Ova tradicija ističe kako osoba, navodno, preobražava sebe i postižujednu suptilnu dimenziju nepropadljive tjelesne egzistencije. Tu egzistencijuprodužava ostajući na zemlji, ali u nekakvim udaljenim predjelima ili visokimplaninama.
3. Shvaćanje reinkarnacije ili ponovnog rađanja također sadrži više inačica.Ovaj latinski termin (re-incarnatio) odabrali smo jer odgovara različitimoblicima ove ideje gdje je ključno ponovno utjelovljenje, tj. “vraćanja u meso”(iste duše, osobe ili identiteta), bilo da se govori o seljenju duše (grč.metem-psychosis), ponovnom nastajanju (sanskrt. punar bhava) ili ponovnomrađanju (grč. palingenesia). Teorije se iskazuju u pogledu djelokrugautjelovljenja, njegovog smisla, kao i mogućnosti oslobađanja od ponovnihreinkarnacija. U budizmu reinkarnacija se shvaćala na drukčiji način nego uvedskom naučavanju. Budizam odbacuje postojanje trajne biti ili identitetaosobe što je vrlo bitno razlika u tumačenju ponovnog rađanja.
4. Kao svrsishodna reakcija na ideju reinkarnacije, u Indiji i Grčkoj razvijajuse učenja o oslobođenju (mukti). Ona su uglavnom filozofskog karaktera, ali sečesto pojavljuju u religijskom kontekstu ili isprepletena s religijskimshvaćanjima izbavljenja, pa ih stoga mnogi istraživači ne razumiju ili neprimjećuju njihovu osobitost. U ideji oslobođenja ujedinjena su dva cilja: netežiti prvom shvaćanju smrti kao potpunom svršetku a da se pri tome ne izbjegnebeskrajnom ponavljanju reinkarnacija. Stoga je oslobođenje često pogrešnoshvaćano kao stapanje s Apsolutom, ekstasis ili oceansko osjećanje neizmjernogširenja izvan granica vlastitog identiteta. Upravo se prema tome takvo pogrešnorazumijevanje oslobođenja i razlikovalo od religijske ideje spasenja koja jeobećavala spas individualnosti, uz otklanjanje uobičajenih ograničenja tjelesneegzistencije, a zadržavanje ugodnih strana tjelesnosti.
No, u idućim ćemo brojevima vidjeti kako izvorna vedska doktrina vrlo jasno inedvojbeno napominje produženje egzistencije atme ili duše uz potpunopostojanje njene individualnosti nakon smrti tijela u kojem je ranijeprebivala.
Ono što je uistinu nepobitno, a s čime se slaževećina znanstvenika, jest činjenica kako ne možemo poreći postojanjesvjesnosti. Bez svjesnosti tijelo je mrtvo. Čim se svijest povuče iz tijela,usta prestaju govoriti, oči gledati, a uši slušati. Očigledno je, stoga, da jesvjesnost apsolutno neophodna za pokretanje tijela.
Izvor sa: youtube.com,ostale djelove pogledajte na kanalu korisnika kakashirel2
Emisija: Na rubu zananosti,Hrvatska radiotelevizija(HRT)
Nema komentara:
Objavi komentar