Čovjek koji je (u)letio u šupljinu zemlje

 

ČOVJEK KOJI JE (U)LETIO U ŠUPLJINU ZEMLJE

Admiral Byrd u nekoliko je navrata tridesetih godina i potom 1947. vodio ekspediciju na Arktik. Ne­kako se, prilikom leta 1947., odvojio svojim avionom od ostatka flote. I premda je sve više letio na 'sjever' snijega je bilo sve manje, a pojavili su se i planinski masivi, rijeke, jezera... Potom je otkrio i neobične letjelice te kristalne gradove i shvatio je da je, poput Kolumba, otkrio novi kontinent

Niz godina (zapravo decenijima) znanstvenici skrivaju šokantnu istinu otkrivenu na fotogra­fijama našega planeta iz svemira - istinu da je Zemlja šuplja. Tako se u snijegu Sjevernoga pola jasno vidi ogroman otvor. Sličan je otvor otkriven na Veneri te drugim planetima. Šokirani astronomi pitaju se da li su planeti zapravo šuplji i što je u njihovoj unutrašnjosti.

NOVA FIZIKA PRIZNAJE AGHARTU

Ruski se fizičar Fedor Nedelin proslavio postavkom teo­rije nove fizike’ tj. objašnjenjem postanka Zemlje na sa­svim drukčiji način.

Ponajprije, kaže on, naš je planet bio ogromna hladna gruda koja luta univerzumom. No, pod utjecajem Sunca i svemirske energije zagrijala se na temperaturu lave i po­novno hladila. Tako se stvorila kora, ali je ispod kore i da­lje vladala visoka temperatura koja je uzrokovala ključanje plinova, vjeruje Nedelin. Kako se plinovi šire kod zagrija­vanja, pojavila se i rasla šupljina u planetu a vrući plinovi šikljali su na površinu, posebno kroz Sjeverni i Južni pol. Premda geografi tvrde da je postojanje ‘rupa’ na slikama uobičajen fenomen, tj. crne rupe na polovima nastaju na­vodno radi ‘polarne noći’ koja traje od 23. rujna do 22. ožujka kada Sunce ne može obasjati pol radi nagiba Ze­maljske kugle, te nastaje polarna noć.

No, moj je komentar da se povremeno na snimkama Ze­mlje kao i drugih planeta jasno vidi ogromno svjetlo koje zrači iz unutrašnjosti prema van, na području polova. Svi smo vidjeli u časopisima i na internetu te snimke, a i čudno je kako neke NASA-ine snimke pokazuju odveć pravilnu i ‘oštrih rubova oslikanu crnu točku na polu (oči­to ljudski retuš) za koju znatiželjni pojedinci na internetu pitaju (nas) ostale da im objasnimo što je to. Polarna noć nije nešto što se prekida naglo već mora postupno prelazi­ti u sve više svjetla. Vjerojatnije je da su prekrivali sjaj koji je stizao iz unutrašnjosti i koje se često tumači kao aurora borealis (na sjevernomu polu) ili aurora australis (na Juž­nomu polu), tj. polarna zora (svjetlost).

Na svaki način, Nedelin je apsolutno siguran da je Zemlja posvema šuplja, pa čak i da ima malo sunce u središtu. Kao potvrdu svoje teorije navodi doživljaj admirala Byrda iz Američke mornarice prve polovine 20 stoljeća. Naža­lost, iskustvo admirala pomno je skrivano od javnosti, no odnedavno je dostupno širokoj publici diljem svijeta.

SUSRET S MAJSTOROM

Admiral Byrd u nekoliko je navrata tridesetih godina i potom 1947. vodio ekspediciju na Ar- ktik. Nekako se, prilikom leta 1947., odvojio svojim avionom od ostatka flote. Potom je uočio da, premda leti sve više na ‘sjever’, snijega biva sve manje i pojavljuju se planinski masivi, ' rijeke, jezera, bujna vegetacija i čak životinja slična mamutu! Temperatura je bila nezamislivih 23 stupnja Celzija! Potom je otkrio i neobične letjelice te kristalne gradove i shvatio je da je, poput Kolumba, otkrio novi kontinent.Njegova supruga, pročitavši njegov dnevnik leta, izvijestila je da je admiral otkrio podzemnu civilizaciju i kontaktirao njene predstav-                                     nike. 

To ie ljudska rasa daleko razvijenija, ljepša i duhovnija od nas. Ratovi su im nepoznati, energiju uzimaju izravno iz energije okoliša.Pokušali su nas kontaktirati, ali su njihove le-                                             

tjelice bile napadane, a pokušaji odbijeni. Zato su odlučili pomoći čovječanstvu jedino kad se ono približi samouništenju.

Evo kako je sam admiral opisao taj doživljaj. Dok je tako putem radija izvještavao što vidi pod avionom, iznena­da i niotkuda pojaviše se dva svemirska broda manevri­rajući spuštanje njihovog aviona. Admirala odvedoše u grad nepoznate kristalne arhitekture i predstaviše ga Majstoru, ljubaznom i nasmiješenom plavom čovjeko- likom divu. Vrli domaćin uputio mu je dobrodošlicu: ‘Dobro došli u našu domenu, admirale!’, prozborio je mekim glasom Majstor. ‘Dopustili smo Vam da uđete ovamo jer ste plemenitoga karaktera i dobro poznat u Površinskom svijetu.’ ‘Površinskom svijetu!’, promr­mlja admiral sebi u bradu jedva dišući od zaprepašte­nja. ‘Površinski svijet?!’ 

‘Da’, odgovori Majstor smješkajući se, ‘Vi ste u domeni Arijevaca, Unutrašnjega svijeta planeta Zemlje. No, neće­mo odugovlačiti s Vašom misijom i Vi ćete biti sigurno ispraćeni van i daleko odavde. Ali sada ću Vam, admirale, reći zašto ste ovdje.’

‘Naše zanimanje za vas započelo je točno nakon što je vaša rasa detonirala atomske bombe nad Hirošimom i Nagasa- kijem u Japanu. Alarmirani tom činjenicom poslali smo svoju flotu na vaš površinski svijet da istraži što je vaša rasa napravila.Premda je to sada povijest, moram nasta­viti, dragi moj admirale! Vidite, mi se do sada nikada ni­smo uplitali u vaše barbarizme i ratove, no sada moramo, jer ste vi naučili pačati se u izvjesne energije koje nisu za ljude; naime, atomsku energiju. Naši su emisari već pre­dali naše poruke vašem svijetu, ali su one ignorirane. Sada smo odabrali Vas kao svjedoka postojanja ovog našeg svi­jeta. Kako vidite, naša kultura i znanost tisućama su godi­na ispred vaše rase, admirale.’

‘No, kakve to veze ima sa mnom, gospodine?’, upita admiral. Činilo se da su Majstorove oči duboko prodrle u admira- lovu dušu.

‘Vaša je rasa dosegnula točku bez povratka, jer među vama ima onih koji bi razorili cijeli svijet radije nego se odrekli sile kakvu oni poznaju.’

Admiral kimnu u znak slaganja a Majstor nastavi.

‘Još 1945. i kasnije pokušali smo kontaktirati vašu rasu, no naši su pokušaji dočekani neprijateljski. Pucalo se na našu flotu, proganjali su je vaši ratni avioni. Zato Vam sada, sine moj, kažem: velika vam se oluja sprema, bijesna oluja koja će trajati godinama. Neće biti pravih odgovora na vaše voj­ne intervencije, niti sigurnosti u znanosti... Sva ljudska djelatnost završit će u potpunom kaosu.’

Još malo elaborirajući dijelom zlo­sretno Mračno doba čovječanstva i nevolja koja će se nadviti poput mrtvačkoga pokrova nad ljudima (kojima smo svjedoci od tada do današnjih dana, op. Z.M.), Majstor nastavi: ‘No, mi vidimo u buduć­nost i možemo reći da iz ruševina ovog svijeta nastaje novi svijet na Zemlji, svijet koji će tragati za iz­gubljenim blagom. A ono će biti ovdje, u sigurnim rukama, sine moj! Kada stigne to vrijeme, istu- pit ćemo i pomoći oživjeti vašu kulturu i rasu.’.....’Zbogom, sine moj!’, pozdravi ga Majstor nježno­ga osmijeha i plemenita lica.

Dva prekrasna domaćina koja su ga dovela stvoriše se pored njega i admiral bi sretno vraćen u avion i otpraćen na dohvat svoje flote koja ga je zabrinuto čekala. Na svoje veliko iznenađenje, imamo je go­riva dovoljno za još 2.750 km leta! Admiral se sretno vratio u SAD i bio podvrgnut šestosatnom muč­nom ispitivanju pred Kongresnom komisijom. Njegovi su mu nadre­đeni strogo naredili šutnju. Godi­nama su ipak kružile glasine da je admiral zapravo uletio u Unutraš­nju Zemlju iza Sjevernoga pola.

Admiral Byrd 1955. godine

KAKO JE ZATAŠKAVANO EPOHALNO OTKRIĆE ADMIRALA BYRDA

Pa, kako to da tako veliko otkriće nema odjeka niti daljnjih istraživanja? Jedini je odgovor, kaže dr. Ber­nard, da je istina o tomu skrivana od strane američke vlade.

Milijuni su čuli njegov izvještaj na radiju i bili odu­ševljeni, izvještaj o letu bio je objavljen u novinama, pa ipak...

Da li je admiral lagao?! Ne, on je uistinu letio 1700 milja iza Sjevernoga pola kada je zapravo uletio u Unutarnju Zemlju.

To epohalno otkriće u povijesti bilo je očito zataška­vano do te mjere da je zaboravljeno sve do Gianni- nieve knjige'Svjetovi iza polova'iz 1959. (New York). Zanimljivo, jedino tu knjigu izdavač nije reklamirao te je ostala nepoznata široj publici!