NASTANAK POST-LJUDSKOG GEO-NEURONA
Što I Ching, Majanski kalendar, proročanstva Hopi Indijanaca, iskustva nadomak smrti i svijest planeta Zemlje imaju zajedničko? Prema mišljenju stručnjaka za 2012. godinu Geoffu Strayu, svi se oni dotiču evolucije čovječanstva
Godine 1971. braća Terence i Dennis McKenna zaputili su se u daleku kišnu prašumu u Ekvadoru s namjerom da kušaju napitak šamana iz džungle za koje je čula svega nekolicina antropologa. Danas je već poznat kao napitak od ayahuasce tj. stabljike biljke koja je njegov glavni sastojak. Nakon podužeg iskustva pri kojem su pomoću napitka došli u kontakt s višim duhovnim sferama, braća su se vratila u Sjedinjene Države, a Terence se latio istraživanja stanja svijesti proživljenih u Ekvadoru. UI Chingu, drevnom kineskom prori- cateljskom sustavu, otkrio je kodiranu frazu „val noviteta”, koja ukazuje na ubrzavanje promjena u svemiru sve do točke pojave najvećih i najbrojnijih noviteta, kada nastupa i kraj vremena.
I Ching je skup od 64 heksagrama, od kojih je svaki načinjen od šest linijskih kombinacija yina i yanga - isprekidanih i cijelih linija - poput pozitivnog i negativnog, ili muškog i ženskog.
U nizu su poredane 384 linije. Zamršeni matematički postupak pretvaranja svih informacija iz izvornog niza kralja Wena u grafikon omogućio je proučavanje vremena u kojem dolazi do sve učestalije pojave noviteta ili, s druge strane, trendova usmjerenih ka navici (događaja koji su se već zbili ranije).
Kako bi odredio gdje se na vremenskom valu mi trenutno nalazimo, kao izuzetno velik „upad noviteta” uzeo je eksploziju atomske bombe nad Hirošimom 1945. godine, te ju je svrstao među najveće novitete. Samo šezdeset i četiri lunarnih godina od 384 dana kasnije, od kojih se svaka sastoji od 13 lunarnih mjeseci, grafikon dotiče polaznu liniju - najveću točku noviteta koju je Terrence McKenna nazvao „hiperdimenzijski objekt na kraju vremena”. Godine 1975. braća McKenna objavili su svoje teorije u knjizi naslovljenoj Nevidljivi krajolik (Invisible Landscape), u kojoj su otkrili da će do točke svršetka vremenskog vala doći 17. studenog 2012. godine.
NADOMAK SMRTI
Dana 17. rujna 1975. Dannion Brinkley razgovarao je telefonom za vrijeme jednog naleta oluje. Sijevnula je munja i udarila u telefonsku žicu, poslavši tisuće volti eletriciteta kroz njegovu glavu i tijelo, odbacivši ga gotovo do stropa. Srcu mu je stalo pa je odvežen u bolnicu gdje je proglašen mrtvim, te je izdana smrtovnica. Zatim su ga pokrili plahtom i odvezli na kolicima prema mrtvačnici. ... Odjednom se probudio. U stanju kliničke smrti bio je proveo 28 minuta. Bilo je to najduže iskustvo nadomak smrti dotad zabilježeno. Brinkley je kasnije izjavio da je krećući se nekim tunelom došao do jarkog svjetla, gdje je suočen sa sre- brnastim bićem te je prošao kroz postupak samoprosudbe tijekom prisjećanja događaja iz dotadašnjeg života. Zatim je odveden do 13-ero bića koja su mu prikazala 300 prizora iz budućnosti, uključujući i nezgodu u černobilskoj nuklearki, raspad Sovjetskog Saveza, Zaljevski rat i klimatske promjene na Zemlji. Od 117 predočenih mu značajnijih svjetskih događaja, njih stotinu se do 2002. i obistinilo, što znači daje preostalo samo 17 prorečenih događaja prije posljednjeg proročanstva. Brinkley je rekao da će u nizu, kako slijedi, „između 2004. i 2014., točnije između 2011. i 2012.” doći do „ponovnog otkrića energetskog sustava kakav je na Zemlji postojao prije mnogo vremena”, a sve će kulminirati „elektromagnetskom promjenom Zemljinih polova” između 2012. i 2016.
Cijeli taj proces pružit će čovječanstvu duhovnu prigodu da podigne razinu vlastite svijesti.
Iste te 1975. godine José Argiielles objavio je knjigu pod naslovom Preobražujuća vizija (The Transformative Vision). Vrlo kratak osvrt na 305. stranici pokazuje da je 2012. godina točka kada se dobni ciklus (5125 godina) drevne civilizacije Maya primiče svome kraju. Argiielles je o tome opširnije pisao 1987. u Majanskom faktoru (Mayan Factor), podastrijevši tu temu široj svjetskoj javnosti. Terence McKenna nije znao ništa o majanskoj točki svršetka (tom je informacijom nadopunio izdanje Nevidljivog krajolika 1993. godine) - a nije ni Brinkley. Od 1987. više je ljudi počelo najavljivati 2012. kao kraj svijeta. Nadolazeći Sudnji dan Kršćanstvo proriče već 2000 godina, s vrhuncem u godini 2000., kada, Bogu hvala, svijet još jednom nije uspio propasti - niti se obistinilo proročanstvo Y2K o masovnom padu računalnih sustava. Lako je biti ciničan s nečim što se čini kao još jedna u nizu neostvarenih apokalipsi. Međutim, sva dobro poznata proročanstva o propasti temelje se na Bibliji, dok je kalendar Dugog brojanja nastao 1500 godina prije Kristova rođenja. Brinkleyeva predviđanja ukazuju na to da bi moglo doći do promjena nabolje, kao i do mogućih burnih klimatskih promjena.
Cijeli taj proces pružit će čovječanstvu duhovnu prigodu da podigne razinu vlastite svijesti.
Iste te 1975. godine José Argiielles objavio je knjigu pod naslovom Preobražujuća vizija (The Transformative Vision). Vrlo kratak osvrt na 305. stranici pokazuje da je 2012. godina točka kada se dobni ciklus (5125 godina) drevne civilizacije Maya primiče svome kraju. Argiielles je o tome opširnije pisao 1987. u Majanskom faktoru (Mayan Factor), podastrijevši tu temu široj svjetskoj javnosti. Terence McKenna nije znao ništa o majanskoj točki svršetka (tom je informacijom nadopunio izdanje Nevidljivog krajolika 1993. godine) - a nije ni Brinkley. Od 1987. više je ljudi počelo najavljivati 2012. kao kraj svijeta. Nadolazeći Sudnji dan Kršćanstvo proriče već 2000 godina, s vrhuncem u godini 2000., kada, Bogu hvala, svijet još jednom nije uspio propasti - niti se obistinilo proročanstvo Y2K o masovnom padu računalnih sustava. Lako je biti ciničan s nečim što se čini kao još jedna u nizu neostvarenih apokalipsi. Međutim, sva dobro poznata proročanstva o propasti temelje se na Bibliji, dok je kalendar Dugog brojanja nastao 1500 godina prije Kristova rođenja. Brinkleyeva predviđanja ukazuju na to da bi moglo doći do promjena nabolje, kao i do mogućih burnih klimatskih promjena.
Brinkley je rekao da će u nizu, kako slijedi između 2004. i 2014., točnije između 2011. i 2012." doći do „ponovnog otkrića energetskog sustava kakav je na Zemlji postojao prije mnogo vremena", a sve će kulminirati „elektromagnetskom promjenom Zemljinih polova" između 2012. i 2016.
OLMECI I MAYE
Arheolozi kažu da su Olmeci, prva poznata civilizacija koja je nastanjivala Srednju Ameriku, stigli onamo između 1800. i 1500. g. pr. Kr. Više stručnjaka za Maye sada se slaže da su kalendare kojim su se služili Maye osmislili Olmeci u gradu zvanom Izapa, nastanjenom između 1500. i 800. pr. Kr., a kojeg su Maye naselili oko 250. pr. Kr. Prema mišljenju majanista Munroa Edmonsona, kalendar tzolkin (doslovno, „brojanje dana”) razrađen je do sedmog stoljeća prije Krista i sastoji se od 260 dana koji su kombinacija 20 znakova dana i 13 brojeva.
Taj se kalendar koristio kao godišnjak, dajući svakom od 260 dana neku jedinstvenu značajku koja ne samo da je utjecala na karakter osoba rođenih na taj dan, već je i sugerirao milijuna, a neki, koji žive na visoravnima Gvatemale, služe se tim 260-dnevnim kalendarom u neprekinutom slijedu tisućama godina. Upitate li ih zašto sveti godišnjak broji 260 dana, odgovorit će vam da se on temelji na razdoblju trudnoće ljudske jedinke, tj. žene.
Kalendar Dugog brojanja je onaj koji se odnosi na pitanje o 2012-oj, a ima izravan odnos s tzolkinom budući da se sastoji od 260 katuna a ne od 260 dana kao što je slučaj s tzolkinom.
Prema Edmonsonu, Dugo brojanje u potpunosti je razrađeno u četvrtom stoljeću prije Krista, mada najstarija stela (uspravna kamena ploča s natpisom; op. prev.) koja određuje datum nekog tadašnjeg povijesnog događaja pokazuje datum iz Dugog brojanja istovjetan 36. godini prije Krista. Dugo brojanje sastoji se od hijerarhije ciklusa: 20 kina ili dana činili su jedan uinal ili 20-dnevno razdoblje; 18 uinala činilo je tun (godinu od 360 dana); 20 tuna činilo je katun, a 20 katuna činilo je baktun. Nakon što prođe 13 baktuna, stiže se do datuma stvaranja, što se piše ovako: 13.0.0.0.0. Zadnji datum stvaranja bio je, prema ekvivalentu gregorijanskog kalendara, 11. kolovoza 3114. g. pr. Kr., a to je „temeljni datum” ciklusa od 13 baktuna, od kojih su se brojali svi datumi uklesani na stelama. Sljedeći put kada datum izveden iz Dugog brojanja dosegne 13.0.0.0.0. bit će 21. prosinca 2012. godine.
PRECESIJA
Proučavatelj Maya John Major Jenkins iznio je i potkrijepio pretpostavku da je kalendar Dugog brojanja zapravo bio sredstvo za praćenje ciklusa precesije. Ovo je ciklus od
26.000 godina u kojem se Zemljina os, koja za 23,5 stupnja odstupa od „okomice”, vrti te se mjeri kretanjem sazviježđa u odnosu na fiksne položaje izlazećeg Sunca tijekom ravno- dnevice ili suncostaja.
Točka svršetka ciklusa od 13 baktuna u zimskom suncosta- ju 2012. ukazuje na vremenski okvir od 36 godina (1980.- 2016.) u kojem Sunce tijekom zimskog suncostaja izlazi na galaktičkom ekvatoru. Kao točnu polovicu tog procesa astronomi uzimaju 1998. ili 1999. godinu. Kao ciljnu godinu Olmeci i Maye navode 2012. godinu. Neki kritičari kažu da su Maye tako promašili svoju točku svršetka za 13 ili 14 godina, što je još uvijek doista impresivno uzmemo li u obzir da su ta računanja prije više od 2000 godina vršili pripadnici jednog ne-tehnološkog društva. Međutim, kao što ćemo vidjeti, imamo razloga za pretpostaviti da je 2012. značajna godina u procesu galaktičkog poravnanja, te da je kao takva ciljana hotimično.
Mit o stvaranju svijeta sadržan u Popol Vuhu govori o tri ranija doba ili Sunca, od kojih su sva završila razaranjem. Vrlo sličnu sliku pruža nam mitologija Hopi Inidjanaca sa svoja četiri svijeta. Međutim, postoji i majanski mit Tzutu- jil, o kojem je izvijestio Martin Prechtel, gdje se govori da smo sada u Petom Suncu. Razni aztečki mitovi također opisuju četiri prethodna doba ili Sunca i sadašnje Peto Sunce, ali se razlikuju po tome kakva je vrsta razaranja okončala pojedino Sunce (vjetar, kiša ili lava, pomrčina s pojavom čudovišta i poplave - očekuje se da sadašnje Sunce završi zemljotresom). Tih Pet Sunaca prikazano je u sredini azte- čkog kamena Sunca, tj. isklesanog komada bazalta promjera oko 3,5 metra na kojem su također pokazane aztečke verzije 20 dnevnih znakova u svetom godišnjaku od 260 dana. Postoje dva majanska múrala nazvana Murali Četiri Sunca - jedan u Palenqueu a drugi u Tonini, oba u meksičkoj državi Chiapas. Prikazuju središnje božanstvo nalik lubanji ispod kojeg vise četiri „rese” ili odrubljene glave, gdje svaka predstavlja ponovno rađanje Sunca - novog Sunca, nastalog na sam datum stvaranja 13.0.0.0.0. Usporedimo li središnju nadziruću lubanju s istom takvom na aztečkom kamenu Sunca, dolazimo do pretpostavke da je sadašnje Sunce zapravo Peto Sunce (ili Svijet), a ne Četvrto. U stvari, Jenkins obrazlaže daje sadašnji ciklus od 13 baktuna peti u nizu. Svako Sunce, ili ciklus od 13 batkuna, sastoji se tako od 5200 tuna, a niz od pet Sunaca ukupno bi iznosio 26.000 tuna ili jedan precesijski ciklus.
KAMENI ASTRONOMSKI SAT
Narod Tolteka iz sjevernog Meksika se, poput Maya, služio godišnjakom od 260 dana a također i kalendarom od 365 dana, Mayama poznatim pod imenom haab. Svaki je dan imao svoj naziv u kalendaru od 260 dana i naziv u kalendaru od 365 dana, ali je trebalo točno 73 tzolkina i 52 haaba da bi se kombinacija ponovila.
Ovo razdoblje je poznato kao kalendarski krug, a za svaki kalendarski krug Tolteci su održavali obred pod nazivom Obred nove vatre, šest mjeseci prije prolaza Sunca u zenitu (kada se nalazi okomito iznad naših glava). John Major Jenkins je pokazao da je taj-
Nakon što prođe 13 baktuna, stiže se do datuma stvaranja, što se piše ovako: 13,0,0.0.0. Sljedeći put kada datum izveden iz Dugog brojanja dosegne 13.0.0.0,0. bit će 21. prosinca 2012.. godine
-Obred Nove vatre prvotno bio način praćenja precesijskog ciklusa. Znanje Tolteka ostavljeno je u nasljeđe Aztecima. Zabilježeno je da bi se, točno šest mjeseci prije Obreda nove vatre, svećenici popeli na vrh brda ne bi li vidjeli jesu li Plejade u ponoć dostigle zenit. Ako jesu, značilo je to da svijet neće propasti. Tada bi točno znali koliko će Plejade biti blizu Suncu u zenitu šest mjeseci kasnije, kada zvijezde neće biti vidljive zbog danjeg svjetla.
Kada su se Tolteci preselili na poluotok Yucatan u južnom Meksiku, čini se da su spojili svoju kozmologiju o zenitu s majanskim sustavom, te su rezultat kodirali u piramidu Kukulcana u Chichen Itzi. Piramida ima 91 stepenicu na svakoj od svoje četiri strane, što je ukupno 364, plus vršna stepenica: sveukupno je to 365, što je očit znak nekakvog kalendarskog računanja. Svake godine, na proljetnu ra- vnodnevicu, popodnevno Sunce stvara na piramidi igru svjetla i sjene, te se čini kao da se s neba na piramidu spušta golema zmija. Efekt pojačavaju kamene zmijske glave u podnožju jednog od stepeništa. Čegrtuša vrste Crotalus durissus, čije su šare u obliku piramidalnih uzoraka česte u majanskoj umjetnosti i arhitekturi, blizu svoje čegrtaljke ima oznaku istovjetnu majanskom glifu Ahau, koji se povezuje sa Suncem.
U jeziku jukatanskih Maya čegrtaljka se naziva tzab, a ta riječ označava i sazviježđe Plejada. Jenkins tvrdi da je Ku- kulcan (ili na majanskom Quetzalcoatl) pernata zmija Tolteka i Azteka, što se može uzeti kao simbol za konjunkciju Sunca, Plejada i zenita. I doista, mi smo sada na početku vremenskog okvira od 360 godina kada se Plejade konjun- ktiraju sa Suncem u zenitu točno iznad Kukulcanove piramide. Na početku vremenskog okvira od 360 godina nalazi se 2012., a dana 20. svibnja 2012. godine, 60 dana nakon igre sjena u ravnodnevici, konjunkcija Plejada i Sunca u zenitu dogodit će se istoga dana kao i pomrčina Sunca, na dan 10. Chicchan u neprekinutom brojanju tzolkina kod gorskih Maya. Chicchan znači zmija, a zmijska čegrtaljka svojim nas zvukom poziva da se probudimo.
POJAVA HOPIJA
Prema knjizi Franka Watersa Knjiga Hopija (Book OfHopi), Hopi Indijanci kažu da smo u četvrtom od sedam doba - u Četvrtom svijetu - te da se bližimo prelasku u Peti svijet. Prvi svijet skončao je u vatri; Dragi svijet je nestao kad je Zemlja „zateturala i ispala iz ravnoteže”, što je prouzročilo poplave i ledeno doba; a Treći je svijet završio potopom. Netom prije početka Petog svijeta doći će do „velikog pročišćenja”, ili prijelaza koji se još naziva izmnjanje. Svake godine u studenom Hopiji vrše obred zvan Wuwuchim, koji se održava u podzemnoj prostoriji pod nazivom kiva, u kojoj igrokazom dočaravaju izranjanje Petog svijeta, što se doživljava kao porođajni proces, a „inicijati prolaze kroz duhovni preporod”. U podu kive nalazi se rupa, što simbolizira prethodno uzlaženje, ili izranjanje, iz Trećeg svijeta i prelazak u Četvrti svijet. Ljestve koje vode prema gore i izvan kive predstavljaju predstojeće izranjanje iz Četvrtog svijeta i prelazak u Peti svijet. Svetkovina obuhvaća Obred nove vatre i doseže vrhunac u ponoć, kad je iznad nas sazviježđe Plejada. Taj obred pokazuje izravnu povezanost s toltečkim (i kasnije aztečkim) Obredom nove vatre, kojeg je Jenkins dešifrirao kao metodu praćenja precesije, kakva je kodirana unutar „kamenog sata-budilice” u piramidi Kukulcana, sa svojim čegrtavim pozivom na buđenje u 2012..
Metom prije početka Petog svijeta doći će do „velikog pročišćenja" ili prijelaza koji se još naziva izranjanje. Svake godine u stude iom Hopiji vrše obred zvan Wuwuchim u kojem igrokazom dočaravaju izranjanje Petog svijeta, što se doživljava kao porođajni proces, a „inicijati prolaze kroz duhovni preporod"
Moses Shongo, posljednji od tradicionalnih vračeva plemena Seneca, koji je umro 1925. pripremio je svoju unuku, Twylah Nitsch, da njegova učenja sačuva od zaborava. U njima se nalazi proročanstvo koje kaže da će doć do ,,25-godišnjeg razdoblja pročišćavanja koje će trajati do otprilike 2012. godine, kada će Zemlja sebe pročistiti"
GEOMAGNETSKI ZAOKRET
Ovdje naziremo nagovještaje da se „okretanje svijeta naglavačke” može zapravo odnositi na pomak magnetskih polova, popraćen pojavom kometa ili asteroida te zemaljskih događaja kao što su poplave (ili možda seizmička i vulkanska aktivnost, ovisno o regionalnim značajkama). Ciklus 13 baktuna od 5125 godina iznosi točno jednu osminu razdoblja od 41000. godina ciklusa „varijacije nagiba” (promjene u kutu nagnutosti osi) koja se koristi pri računanju ciklusa otapanja leda. Sami baktun traje 400 godina, što je razdoblje vrtnje Zemljine jezgre.
Međutim, iz Novog Zelanda nam dolazi mit o stvaranju svijeta koji nagovještava da predviđene katastrofe možda treba promatrati iz drugačijega kuta. U maorskom mitu o stvaranju svijeta, koji opisuje prvotno odvajanje Zemlje i neba, stoji da će se jednoga dana kada čovječanstvo bude obespo- kojeno, Zemlja i nebo ponovo spojiti uz tresak, i da će sve biti uništeno. Izraz kojim se opisuje taj događaj u prijevodu znači „zavjesa će pasti”, što je protumačeno kao kraj svijeta. Međutim, kada je jedan mladi Maor nedavno razgovarao sa starješinama, ispostavilo se da ne samo da starješine predviđaju taj događaj za 2012. godinu, već i to da se maorski jezik promijenio od doba nastanka mita, a riječ za „zavjesu” izvorno je označavala „veo” - što je ista riječ koja se koristi kada čovjek umre i odlazi „iza vela” - a glagol „pasti” prvotno je značio „rastvoriti”. U stvari, proročanstvo bi trebalo glasiti: „veo će se rastvoriti”.
DUHOVNO VJENČANJE
Čini se da „kraj svijeta” zapravo znači „kraj Svijeta”, u smislu kraja sadašnjeg doba a, prema mitologiji Ho- pija, čeka nas još barem tri doba. Arheologinja Laurette Séjourné kaže da su Azteci pogrešno razumjeli religiju Tolteka, koja se zasnivala na konceptu ponovnog rađanja. Simbol ponovnog rađanja je zmija, jer ona odbacuje svoju kožu, a običaj Azteka da deru kožu sa zarobljenika i navlače je na sebe bila je posljedica takvoga krivog razumijevanja. Quetzalcoatl, pernata zmija, koji je prikazan na „kamenom satu budilici” u Chichen Itzi, predstavlja sjedinjenje Zemlje (zmija) i neba (perje). Ovo objašnjenje zasniva se na istraživanju Mary Scott, koja je dobro upućena u hinduski nauk o kundalini jogi.
Izvorna toltečka religija ponovnog rođenja povezana s Qu- etzalcoatlom sada je iznesena na vidjelo u dugo vremena zagubljenom aztečkom kodeksu pod nazivom Piramida vatre (kojeg je ponovno otkrio i objavio Jenkins). U kodeksu se zapravo objašnjava kako su Azteci doista krivo shvatili metafore, misleći da se žrtvovanje ega i otpuštanje energije iz srca odnosi na doslovno žrtvovanje ljudi. Ondje se navodi da je Quetzalcoatl „čovjek koji dostiže Boga” i da svatko ima svoju zmiju, koja je u stvari energija Tonatiuha tj. Sunca. ,,A u toj zmiji spava svijest; u toj je zmiji skriveno božanstvo. Iz te zmije izrast će njegova krila”. U aztečkom mitu Quetzalcoatla se povezuje s Venerom; Quetzalcoatl se žrtvovao i postao Venera. Osmodnevni nestanak Venere tijekom slabije konjunkcije povezivao se s osam dana koje je Quetzalcoatl proveo u podzemnom svijetu prije negoli se ponovno pojavio kao Venera. Venera izgleda najsjajnije kada se pojavljuje blizu Sunca, a izlazi netom prije Sunca kao jutarnja zvijezda, tik nakon spomenutog osmodnevnog nestanka. Kretanje Venere tako označava koncept ponovnog rađanja.
Kao što smo vidjeli na primjeru Kukulcanove piramide, postoji određena veza između Quetzalcoatla/Kukulcana i 2012. godine. Čini se da su Azteci možda očekivali povratak Quetzalcoatla između dva Venerina tranzita (koji se zbivaju tijekom osmodnevnog nestanka), budući da se par tranzita (koje uvijek dijeli točno osam haaba od 365 dana) dogodio 1518. i 1526. godine. Cortez je došao 1519. godine, a Azteci su mislili da se radi o Quetzalcoatlu (shvaćajući mit, i opet, doslovno). Mi se nalazimo između još jednog para Venerinih tranzita: jedan se dogodio 8. lipnja 2004. a drugi se očekuje 6. lipnja 2012. Oba ova tranzita zbivaju se na dan Ik u neprekinutom brojanju tzolkina gorskih Maya. Ik, u azte- čkoj verziji godišnjaka od 260 dana, bio je Ehecatl, jedan od oblika Quetzalcoatla. Dakle, tranziti Venere zapravo se događaju na Venerin dan. Neposredno prije sljedećeg tranzita, konjunkcija Plejada i Sunca u zenitu zbit će se iznad Kukulcanove piramide, na dan zmije, čime se potvrđuje da je 2012. godina točan datum povratka Quetzalcoatla.
Ruski biokemičar Simon Shnoll ustvrdio je da na čovjekove biokemijske procese (i neurokemijske) utječe Ze- mljina okrenutost prema zvijezdama i ciklus Sunčevih pjega - koji bi trebao dosegnuti Sunčev maksimum 2012.
URANJANJE U PLAZMU
„Duhovna prilika čovječanstva” koju spominje Dannion Brinkley, može se shvatiti kao vrijeme unutar 2012. godine ili vrlo blizu nje, kada će „nešto” potaknuti masovno iskustvo čovječanstva s kundalinijem. Što bi to moglo preuzeti ulogu okidača takvog iskustva? Nekakav energetski učinak samog procesa galaktičkog poravnanja? Ruski biokemičar Simon Shnoll ustvrdio je da na čovjekove biokemijske procese (i neurokemijske) utječe Zemljina okrenutost prema zvijezdama i ciklus Sunčevih pjega - koji bi trebao dosegnuti Sunčev maksimum 2012. U drugom znanstvenom članku, kojeg je objavio James Spotiswoode, ukazuje se na to da se psihičke sposobnosti čovjeka povećavaju eksponencijalno s dizanjem galaktičkog središta na obzoru.
Od svih teorija koje su razni istraživači iznosili kao svoje viđenje 2012. godine - uključujući komete, „odmetnute” planete, asteroide, eksplozije galaktičkih središta, cikluse mega Sunčevih pjega, harmonike nagiba, neuobičajene konjunkcije i Milankovitcheve cikluse - jedna se znanstveno valjana teorija jako dobro uklapa u scenarij Danniona Brinkleya.Aleksej Dimitrijev, ruski geolog, analizirao je sve učestalije promjene vremena i seizmičke pojave, uz nedavne promjene geomagnetskog polja. Također je uzeo u obzir Sunčeve promjene i promjene vremenskih prilika i magnetskih polja svih preostalih planeta u Sunčevom sustavu. Deseterostruko povećanje u sloju skrenute međuzvjezdane plazme na granici heliosfere pokazuje da se Sunčev sustav kreće ka području magnetizirane plazme koja, kako kaže Dimitrijev, uzrokuje promjene vremenskih prilika i druge pojave. Veća učestalost plazmatskih kugli u atmosferi je znak neizbježne „preobrazbe Zemlje” a uključuje interakciju s procesima izvan trodimenzionalnog svijeta, kaže Dimitrijev.
Začudo, Brinkley nije jedina osoba koja se vratila iz iskustva nadomak smrti (INS) s predviđanjima velikih promjena na Zemlji i promjena u svijesti povezanih s 2012. godinom. Ken Kalb je 1969. doživio INS s vizijama na temelju kojih je napisao knjigu Velika katarza (The Grand Catharsis), o promjenama svijesti na putu do 2012. - razdoblja kojeg je vidio kao Zemljino vlastito iskustvo nadomak smrti (INS) - i globalnog preporoda. Godine 1992. Cassandra Musgrave je imala INS nakon što se utopila doživjevši nesreću prilikom skijanja na vodi, te je predvidjela ubrzavanje promjena na Zemlji u razdoblju do 2012. Pam Reynolds je imala INS kad je umrla od tumora na mozgu, te se vratila u život da bi najavila promjene na Zemlji, promjenu u svijesti, plus neko fizikalno otkriće 2012. Phylis Atwater je imala tri INS- a plus iskustva s kundalinijem. Nakon toga je postala istraživačica INS-a te je proučavala INS u djece - zbivanja koja su prognozirala djeca također doživljavaju svoj vrhunac oko 2012. godine. Počela je proučavati i tzv. indigo djecu - darovitu i vidovitu djecu koja se danas rađaju u većem broju nego ikada prije. Vidovita djeca, kaže ona, iskazuju iste osobine kao i osobe koje su se vratile iz INS-a. Ona su predvodnici nove evolucijske faze.
Proročanstva za 2012. godinu ne dolaze samo od onih koji su doživjeli INS. Slični izvještaji pristižu od ljudi koji su imali izvantjelesno iskustvo (III), lucidne snove, gledanje na daljinu, stanja meditativnog transa, hi- pnotičku progresiju pa caki iskustva s otmicama („susretima") od strane vanzemaljaca. Čini se da bi ključ mogao ležati u čovjekovim neurokemijskim procesima
PROROČANSTVO IZ TORTUGUERA
U travnju 2006. svjesnost o važnom natpisu u klasičnom majanskom nalazištu u Tortugueru ušla je u javnu domenu. Za Spomenik br. 6 majanisti znaju već oko tri desetljeća, ali tek je izravno pitanje koje je postavio antropolog Robert Si- tler na jednoj online raspravi dovelo do novog prijevoda od strane epigrafa Davea Stuarta. Spomenik je oštećen i krnj, ali prevedeno je ovo: „Trinaesti bak’tun će završiti Četvrtog Ahaua, trećeg k’ank’ina. Dogodit će se [?]. [Bit će to] silazak [?] Devet potpornih Bog[ovana [?].”
Povratak Kukulcana predviđen je za katun 4 Ahau. To je 20-godišnje razdoblje u kojem se nalazimo sada a trajat će sve do 2012. - isto 20-godišnje razdoblje koje se javlja u proročanstvima osoba koje su imale INS. U prijevodu Maud Makemson stoji:
Uskoro će Baktun 13 doći ploveći... tada će bog posjetiti svoje malene. Možda će predmet njegove rasprave biti „Stanje nakon smrti”... zadnjih dana vezanja svežnja 13 [baktuna] na 4 Ahau ... Iznosim vam riječi pravih bogova, kada ovi dođu ... Dan će biti preokrenut... kamenje će padati a nebo i zemlju posvuda će zahvatiti plamen ... Mrtvi će živjeti! Oni koji umiru od starosti smjesta će biti uzdignuti na nebo. ( The Book oof the Jaguar Priest: A Translation of the Book Chilam Balam ofTizimin, uz pojašnjenja Maud Worcester Makemson. New York: Henry Schuman, 1951.)
Povratak Kukulcana navodi na pomisao o masovnom iskustvu s buđenjem kundalinija, dok ostala proročanstva govore o geoklimatskim promjenama na Zemlji i eventualan masovni INS cijeloga čovječanstva, koji će nas možda po- gurnuti u post-ljudski stadij.
Možda su majanski šamani,vračevi i svećenici iz Sjeverne i Južne Amerike mogli aotivirati lučenje DMT-a i pinolina u namjeri da dosegnu neku vrstu globalnog mega uma - stalno evoiuirajuću svijest Majke Zemlje
OTVARANJE TREĆEG OKA
Proročanstva za 2012. godinu ne dolaze samo od onih koji su doživjeli INS. Slični izvještaji pristižu od ljudi koji su imali izvantjelesno iskustvo (ITI), lucidne snove, gledanje na daljinu, stanja meditativnog transa, hipnotičku progresiju pa čak i iskustva s otmicama („susretima”) od strane vanzemaljaca. Čini se da bi ključ mogao ležati u čovjekovim neurokemijskim procesima. Terence McKenna dobio je pristup informacijama o 2012. kada je uzimao enteoge- nične gljive, a Maye su koristile iste te gljive, koje sadrže psilocibin - kemijski spoj blisko povezan s dimetiltriptami- nom (DMT). Dr. Rick Strassman nedavno je potvrdio da pri rođenju, smrti i tijekom mističnih iskustava, uključujući susrete s vanzemaljcima, pinealna žlijezda (epifiza, koja je vrlo osjetljiva na promjene u geomagnetskom polju), u središtu čovjekovog mozga, izlučuje DMT u krv. Dr. Callaway sa Sveučilišta Kuopio iz Finske potkrepljuje Strassmanova otkrića te je „uvjerljivo pokazao da se INS, ITI i sama smrt temelje na otpuštanju pinolina, DMT-a i 5-meO-DMT-a”, a također i da lucidne snove izaziva DMT. Pinolin i 5-meO- DMT su još dva halucinogena koje u nama proizvodi pinealna žlijezda. Pinolina ima i u Viroli - jednom od promjenjivih sastojaka napitka od ajahuaske. Sama stabljika ajahuaske sadrži molekulu vrlo sličnu pinolinu, pod nazivom harmin. U stvari, kada je iz stabljike prvi puta izdvojen harmin zvali su ga telepatin, zbog njegovih učinaka. Zatim je otkriveno da je isti alkaloid već bio izdvojen iz biljke latinskog naziva Peganum harmala te je dobio ime harmin. Hoće li, možda, naš ulazak u pojas magnetizirane plazme prouzročiti promjene vremenskih prilika na Zemlji i promjenu smjera u geomagnetskom polju, čime bi se pinealna žlijezda potaknula da stvara DMT i pinolin - te bi dolazilo do izvantjelesnih iskustava i podizanja kundalinija i povećane učestalosti telepatije, dok bismo mi razvijali svoju sposobnost da prozremo kroz veo i ugledamo ranije nevidljiv krajolik?
Možda su majanski šamani te vračevi i svećenici iz Sjeverne i Južne Amerike mogli aktivirati lučenje DMT-a i pinolina (ili postići isti rezultat koristeći psilocibin ili ajahuasku
- napitak iz džungle koji sadrži DMT i pinolin/telepatin) u namjeri da dosegnu neku vrstu globalnog mega uma - stalno evoiuirajuću svijest Majke Zemlje. Napokon, ciklus od 13 baktuna je ciklus od 260 jedinica pa tako predstavlja i makroskopsku verziju kalendara svetih tzolkina od 260 dana, koji se zasniva na razdoblju trudnoće ljudske jedinke. Shodno tome, ciklus od 13 baktuna možda mjeri razdoblje planetarne trudnoće od 5125 godina, što je dužina povije- sti ljudske civilizacije. Prema Peteru Russellu, u ljudskom neuronu ima 1010molekula, te 1010 neurona u ljudskom neokorteksu mozga. Stanovništvo Zemlje trenutno premašuje IO9 i kreće se ka 1010. Kada se stigne do kritičnog broja, pojedinačni dijelovi gube svoje zasebne identitete (svoja „ega”) i postaju sastavni dijelovi veće cjeline. Tako će i Zemlja uskoro iznjedriti vlastiti ljudski neokorteks, a mi ćemo postati ljudski neuroni u globalnom mozgu, s telepatskim sinapsama.
Nema komentara:
Objavi komentar