SVJETLOST - ZABORAVLJENI LIJEK

SVJETLOST - ZABORAVLJENI LIJEK

Nekad davno smatrali smo je božanstvom. Danas je smatramo skoro neprijateljem i izbjegavamo na sve moguće načine, zaboravljajući da nam priroda uvijek daruje sve što nam treba, na načine koje je ona odabrala. Ta čarobna stvar koja nam doslovce pada s neba jest - sunčeva svjetlost

Sunčeva svjetlost se sastoji od širokog raspona frekvencija koje do Zemlje stižu u vidu elektromagnetskih valova. Do Zemljine površine stigne tek mali djelić tih valova, a smatra se da naše oko registrira tek 1 posto cjelo­kupnog elektromagnetskog spektra. Vidljivi dio tog spektra, koji sadrži sve boje duge, od ljubičaste (najkra­će valne duljine) do crvene (koja im najdužu valnu duljinu) ključ je čo­vjekova funkcioniranja i razvoja te ima značajan utjecaj na fiziološke i psihološke funkcije.

To je najbolje vidljivo u sjevernim europskim državama poput Nor­veške i Finske, u kojima nekoliko mjeseci godišnje nema sunca. U tim je zemljama dokazana direktna povezanost između smanjenja izlo­ženosti suncu i češćeg pojavljivanja razdražljivosti, umora, bolesti, nesa­nice, depresije, alkoholizma i samo­ubojstava. U Finskoj se više djece začme tijekom lipnja i srpnja, kad sunce sja u prosjeku 20 sati dnevno, nego tijekom zimskih mjeseci.

U povijesti istraživanja sveobu­hvatnih efekata svjetlosti i njena utjecaja na stanje živih organizma nezaobilazan je rad dr. Johna Otta koji je istraživao efekte koje razli­čiti izvori svjetla imaju na biljke, životinje i ljude. Sve je počelo kad je Ott za Walta Disneya radio na obradi fotografija. Tada je primi­jetio da klice bundeve ne sazrije­vaju do kraja pod fluorescentnim svjetlom, ali zato procvatu ako se izvoru svjetlosti doda ultraljubiča- sto zračenje. S biljaka, Ott se pre­bacio na životinje. Tijekom 50-tih i 60-tih godina 20. stoljeća u labora­toriju je mjerio životni vijek labo­ratorijskih životinja pod raznim vrstama fluorescentne svjetlosti i uspoređivao ga s onim životi­nja koje su živjele pod prirodnom nefiltriranom dnevnom svjetlo­šću. Njegove su studije bile brižno provedene i kontrolirane i to isto­vremeno na nekoliko vrhunskih medicinskih škola i istraživačkih odjela bolnica, a pokazale su dra­matične razlike u životnom vijeku eksperimentalnih životinja. Pri­mjerice, miševi koji su živjeli pod ružičastim i bijelim fluoroscen- ttnim svjetlom živjeli su u prosje­ku između 7,5 i 8,2 mjeseci dok su oni koji su živjeli pod prirodnim svejtlom bili puno zdraviji te su u prosjeku živjeli 16,1 mjeseci.

1973. je organizirao eksperiment u četiri učionice prvih razreda koje nisu imale prozora. U dvije je dao ugraditi rasvjetna tijela punog spektra, u druge dvije standardnu rasvjetu koja sja bijelim svjetlom. Učitelji su znali da se provodi ek­speriment, ali nisu znali da ih se snima. Snimke koje su pokrivale više mjeseci pokazale su da su pod bijelim fluoroscentmim svjetlom učenici pokazivali hiperaktivnost, umor, iritabilnost i pomanjkanje pažnje. U učionicama sa rasvje­tom cijelog spektra, okolnosti su se značajno popravile već mjesec dana nakon što su ugrađena ra­svjetna tijela punog spektra. Štovi­še, nekoliko djece s problemima u učenju i s problemima hpeeraktiv- nosti čudesno su se smirila. Osim toga, ustanovljena je još jedna dramatična i zanimljiva činjenica. Djeca koja su vrijeme provodila obasjana svjetlom punog spektra dobila su samo jednu trećinu karijesa od djece koja su boravila u standardnima, bijelim svjetlom osvijetljenim učionicama. Iste re­zultate u vezi karijesa i vrste svje- tlosti pokazala su i istraživanja ne­kih drugih istraživača.

Bili su to putokazi za spoznaje da nas svjetlost može liječiti od puno više poremećaja i bolesti nego što se uopće i usuđujemo pomisliti.

Djeca koja su vrijeme provodila obasjana svjetlom punog spek­tra dobila su tek jed­nu trećinu karijesa od djece u učionicama osvijetljenim bijelim svjetlom

SVJETLOST, HORMONI I ENZIMI

Albert Szent-Gyorgyi, dobitnik Nobelove nagrade i otkrivač vita­mina C, također je shvatio u kojoj mjeri svjetlo i boja utječu na nas. On je zaključio da “sva energi­ja koju uzimamo u tijelo stiže iz sunca”. Shvatio je da se kroz pro­ces fotosinteze sunčeva energija skladišti u biljkama koje onda jedu životinje i ljudi, posredno se tako zapravo hraneći energijom sunca. Szent-Gyorgyi je otkrio i to da su mnogi enzimi i hormoni uključeni u tu transfomaciju obojani i vrlo osjetljivi na svjetlo. Kad ih se sti­mulira svjetlošću određenih boja, na tim se enzimima i hormonima često događaju molekularne pro­mjene kojima se njihove izvorne boje mijenaju. Ove svjetlom indu­cirane promjene značajno utječu na sposobnost enzima i hormona da uzrokuju dinamičke reakcije unutar tijela. Szent-Qyorgyi je re­kao da svjetlo koje udara u tijelo doslovce može izmijeniti temeljne biološke funkcije koje su uključene u procesiranje energije tijela.Dr. Zane Kime je u svojoj knjizi “Sunčevo svjetlo” zapisao da će če­šće izlaganje suncu smanjiti srča­ne probleme, dišne probleme, tlak krvi, šećer u krvi, da će povećati energiju, snagu, izdržljivost, ot­pornost na stres te sposobnost krvi da apsorbira i transportira kisik.

KAKOJE UV-ZRAČENJE POSTALO NEPRIJATELJ

Miijunima godina život na Zemlji razvijao se pod stalnim utjecajem prirodne sunčeve svjetlosti. No, da­nas, u vrijeme vladavine umjetnih svjetala u našim domovima i ure­dima, to se sunce, nekad smatrano božanstvom, okrivljuje za mnoge zločine i smatra opasnim. Većina tih opasnosti navodno potiče od ultraljubičastog zračenja. Zato se danas štitimo od njega sve moguće načine. Nosimo sunčane naočale s lećama koje blokiraju UV-zrake. Najnovije plastične leće zvane UV 400, blokiraju cjelokupno UV-zra- čenje. U losionima i kremama za sunčanje, faktor zaštite od sunca se s 5, 6 ili 10 danas povećao do 20 ili 30 te pruža potpunu zaštitu od tog nekadašnjeg prijatelja, a sadašnjeg neprijatelja zdravlja. U zapadnom svijetu danas se živi u kućama bez ultraljubičastog zračenja, izvan kuća oči se skrivaju iza naočala s UV-zaštitom, no one su potrebne samo do autombila - čija stakla vrlo često imaju ugrađenu zaštitu od UV zračenja. Njima se stiže na posao gdje se ulazi u prostore u ko­jima također ne postoji niti trunak UV-zračenja. Noću čitamo uz žuto svjetlo - bez UV zračenja. Nakon milijuna godina, konačno smo pot­puno na sigurnom. Tako se bar čini na prvi pogled. No, istina jest da blokiranje UV-zraka može bitno narušiti obranu našeg tijela.

Tako tvrdi fotobiolog dr. John Ott na temelju jakih indikacija da UV- zračenje koje ulazi kroz oči stimuli­ra imunološki sustav. On ne dovodi pod sumnju podatak da je UV-zra- čenje u velikim količinama štetno. No, u onim količinima u kojima se pojavljuje u prirodnoj svjetlo­sti, ono je vrlo korisno. Ovisno o frekvencijama, ultraljubičasto zra­čenje zaslužno je za mnogo toga u ljudskom tijelu, od stupnja tamnje- nja kože, preko sinteze vitamina D i apsorpcije kalcija i drugih mine­rala, a dio ultraljubičastog zračenja od 100-290 nm (to je onaj dio koji Zemljin sloj ozona većinom filtrira) ubija bakterija i viruse. No, danas se cjelokpuno ultraljubičasto zračenje stratra štetnim.

LOSIONI KRIJU OPASNOST?

U knjizi "Svjetlost - lijek budućno­sti" dr. Libermana nalazi se i poda­tak da u izvještaju američke Admi­nistracije za hranu i lijekove stoji da četrnaest od sedamnaest losiona za sunčanje, koji sadrže preparat imena PABA, može biti kanceroge­no kad ih se izloži suncu. Preparat PABA se u mnogim losionima ko­risti da bi se blokiralo UV- zračenje. Dodatna istraživanja su pokazala da PABA može uzrokovati i genetska oštećenja DNA u koži. Dr. Zane Kime, autor knjige "Sunčevo svjetlo", čvrsto vjeruje da losioni za sun­čanje, kad se koriste na suncu, mogu stimulirati stanice raka. On tvrdi da taj problem uzrokuje mast u losionima - tako da nas preparati koji bi nas trebali štiti od sunca možda štite samo od njegovih dobrobiti, a kemijski štete jednako kao i mnogi drugi kemijski preparati.

Kao prvo, UV-zračenje aktivira sintezu vitamina D koji je nužan za apsorpciju kalcija i drugih mi­nerala iz prehrane. To je eksperi­mentom potvrdio Robert Neer. On je dvije grupe starih ljudi, kojima je davao jednaku dnevnu dozu vi­tamina, izložio različitim uvjetima svjetlosti. Jedni su živjeli pod svje­tlom cijelog spektra (koje sadrži i UV- zračenje), a drugi su živjeli pod sobnim svjetlom bez UV zra­ka. Na kraju istraživanja izračunao je da je grupa koja je živjela pod UV zrakama asporbirala 40 posto više kalija iz hrane nego ona koja je živjela bez UV zračenja.

Potom, UV-zračenje snižava krvni tlak. To je prvi put zamijećeno još 1900-tih. U jednoj studiji je kod osoba koje su bile izložeene samo jednom treTmanu UV-zraka došlo do dramatičnog snižavanja krvnog tlaka, a efekt je trajao 5-6 dana. Također, UV-zračenje povećava efikasnost srca. To je dokazao dr. Raymond s Tulane School of Me­dicine izloživši 20 ljudi UV- zraka­ma. Kod 18 od 20 ljudi, efikasnost srca se povećala za 39 posto. Dru­gim riječima, srce je postalo jače i i pumpalo više krvi.

Potom, UV- zračenje poboljšava re­zultate elektrokardiograma i profila krvi kod oboljelih od ateroskleroze, kao što je pokazala studija na 169 ruskih pacijenata s cerebralnom aterosklerozom koji su primali određene doze UV zračenja. Na­kon jedne godine svima se pobolj­šala cerebralna cirkulacija i vratili su se na posao. Slične rezultate su pokazala i druga istraživanja. Potom, UV-zračenje smanjuje razi­nu kolesterola. U jednom su ekspe­rimentu pacijenti s hipertenzijom, i s time povezanim cirkulatornim problemima, izloženi UV-zrakama. Dva sata nakon prvog izlaganja, kod 97 posto pacijenata nivo ko­lesterola smanjio se za 13 posto, a kod 86 posto od njih taj se nivo za­držao 24 sata. Potom, UV-zračenje pomaže kod gubljenja težine. Prvo je zamijećeno da se seoske životinje koje žive vani ne debljaju tako lako

kao one koje žive unutra. Vjeruje se da do tog efekta dolazi zato jer UV-zračenje stimulira 

štitnjaču, koja pojačava metabolizam i tako sagorijeva kalorije. 30-tih godina 20. stoljeća švicarski liječnici koji su koristili terapiju suncem primijeti­li su da su njihovi pacijenti razvi­li mišiće i skupili vrlo malo masti, iako uopće nisu vježbali. Potom, američka Nacionalna fondacija za psorijazu izvijestila je kako se kod 80 posto ljudi koji pate od bolestikože stanje popravi kad ih se izloži UV zrakama.Priča je tu daleko od kraja. UV zračenje je efikasan lijek i za mno­ge druge bolesti. Ono ubija infek­tivne bakterije, uključujući i neko­liko vrsta bakterija tuberkuloze. F. H. Krudsen je 1933. u svojoj knjizi “Terapija svjetlom” popisao oko 165 različtih bolesti koje se mogu liječiti UV zrakama.Konačno, UV-zračenje povećava ra­zinu seksualnih hormona. To je potvrdila studija dr. Abrahama Myer- sona iz Bostonske državne bolnice. On je otkrio da ultraljubičasto zračenje podiže razinu muških hormona za 120 posto, a također podiže i razinu ženskih hormona. Drugi medicinski laboratorijski te­stovi pokazali su da estrogen ima oštri vrh apsorcije kod UV-zraka

SVJETLOST ANTIKE

Stari Egipćani, Rimlja­ni, Grci i druge velike civilizacije Staroga vijeka u velikoj su mjeri koristile svjetlo u medicini. Egipatski su znanstvenici bili prvi koji su za liječe­nje koristili određene boje, tj. određeni dio spektra. Grci su prvi dokumentirali teoriju i praksu solarne tera­pije. Heliopolis, grčki Grad sunca, bio je slavan po svojim hramovi­ma za liječenje u kojima se sun­čevo svjetlo lomilo na spektralne komponente (tj. boje), a svaka od njih korištena je za određeni me­dicinski problem. Ocem heliote- rapije smatra se Herodota, grčkog znanstvenika iz 2. stoljeća koji je zapisao da je izlaganje suncu ne­ophodno za osobe čije zdravlje treba popraviti, kao i za one koji trebaju dobiti na težini, no izvje­sno je da je spoznaja o ljekovitim svojstvima sunčeva svjetla mno­go starija.

Stari Grci su izlaganje suncu na­zvali "heliosis" - helioza, po bogu Sunca Heliosu. Grčki znanstvenik Soranus iz Efesa (oko 110.g ) pre­poručivao je heliozu za kronične bolesti kao što su epilepsija, pa­raliza, krvarenje, bolesti jednjaka, elefantiaza, bolesti mokraćnog mjehura i debljina. Kombinirao je sunčanje s različitim oblicima hidroterapije, kako što su kupanje u prirodnim izvorima ili moru. Grč­ki kirurg Antilus, koji je živio oko 300. godine, također je u svojim zapisima opisao terapiju suncem. Veliki arapski znanstvenik i fi­lozof Ibn Sina ili Avicena (980.- 1037.) preporučivao je sunčanje za astmu i išijas, kao i za nadu­tost, otekline i vodenu bolest. U slavnom djelu "Kanon medicine"Ibn Sina je opisao i različite na­čine sunčanja na morskom pije­sku. S padom Rima i usponom kršćanstva terapija suncem je nestala. U Rimu i Grčkoj bila je povezana s obožavanjem boga Sunca, a rani kršćani svim su se sredstvima borili protiv pogan­skih kultova Sunca i obožavanja Sunca u bilom kojem obliku. Tako je i znanje o iscjeljujućim moćima sunca nestalo iz kolek­tivne svijesti. Mračni Srednji vijek opravdao je svoje ime i sunčeva terapija gotovo je potpuno za­boravljena preko tisuću godina.

Do sredine 30-tih go­dina 20. stoljeća sun- čanje i ultravioletna terapija smatrane su najefikasnijim meto­de za liječenje mno­gih infektivnih bolesti

u rasponu oko 290 nanometara, za koje mnogi tvrde da su opasni i nepotrebni. Pokazalo se i da je estrogen najefikasniji kad je žena izložena UV-zrakama.

No, studije kojima se istražuju dobrobiti UV-zračenja ovih dana nisu u modi. Dok je velik broj znanstvenih istraživanja s počet­ka 20 stoljeća govorio o dobrobiti sunca, velika većina takvih doku­menata iz 90-tih godina 20. stolje­ća bavi se štetnim djelovanjem UV -zraka.

Dr. Ott, veliki zagovaratelj sunca kao izvora dobrobiti za čovjeka, koji smatra da su sve valne duljine svjetla korisne i potrebne čovjeku, slaže se da previše UV zračenja može biti štetno, no napominje da je određena količina neophod­na za održavanje života i imuno­loškog sustava. U vezi sa svojom argumentacijom, on nudi nekoliko usporedbi - poput toga da nas vru­ćina može opeći, ali ne znači da je nećemo koristiti za grijanje kuća; ili da davanje previše kisika djetetu na porođaju može dijete oslijepiti, ali to ne znači da se iz toga može zaključit kako je kisik štetan za zdravlje. Ott smatra da su nam sve valne duljine svjetlosti potrebne na isti način kao i minerali u tra­govima, od kojih nam je potreban jedan djelić na milijun. Ako neke nedostaju u našoj prehrani svje­tlom, suočit ćemo se s različitim bolestima. Što se i događa mno­gima od nas koji puno vremena, ako ne i svo vrijeme, provodimo pod umjetnom rasvjetom lišenom UV-zračenja. Većina rasvjetnihtijela ne zrači niti malo UV-zraka što je vrlo neprirodno (zbog toga je svjetlost u većini kuća žućkasta). Dr. Ott je otkrio da valne duljine svjetla u rasponu narančasto-ruži- často-crveno - što nije daleko od valnih duljina žarulje - kod labo­ratorijskih životinja uzrokuju ot- padanje kose, taloženje kalcija u srcima i razvijanje velikih brzora- stućih tumora.Sunčeva se svjetlost sastoji od iz­balansiranog spektra boja, a vrhovi krivulja joj naginju prema plavo- zelenom području vidljivog spektra. No, plavo je upravo ona valna dulji­na koja najviše nedostaje žarulji.

Najbolje su preporuke one koje sa­vjetuju da se čovjek postepeno izlaže suncu sve više, a korištenje krema za sunčanje smanji koliko je moguće ili sačuva za ektremne situacije. Jer šteta se odreći tako univerzalnog i besplatnog lijeka kao što je sunčeva svjetlost.Zaista, ništa mudro. No, odlika je to mnogih najmudrijih savjeta u ovo doba kad moramo pronaći pravi put do zdravlja i suradnje s okolišem, a sve to između mnogih reklama, in­dustrijskih proizvoda i bezgranične vjere u svaku riječ znanstvenog esta- blišmenta.

KAKO SE IZLAGATI SUNČEVOJ SVJETLOSTI?

Iz svega navedenog dr. Liberman ponudio je i nekoliko zaključaka. Provedite bar jedan sat dnevno vani - može i u hladu. U ljetnim danimaizbjegavajte izlaganje suncu izmežu 10 i 14 sati.

Nemojte nositi sunčane naočale niti leće.

Dok ste unutra, sjedite kraj otvore­nog prozora.Ako ne možete bez tamnih naoča­la, tad nosite neutralne sive, koje će smanjiti intenzitet blještavila, a pritom vam uskratiti manje boja nego druge naočale. Pogotovo nisu poželjne ružičste, plave i crvene na­očale.Obojane kontktne leće također po­kušajte izbjeći.Nema potrebe za prozorima sa zašti­tom od UV zračenja.