Letjelice starije od 2000 godina?
U Egiptu i u srednjoj, odnosno južnoj Americi, pronađeni su nalazi za koje se tvrdi da su modeli zračnih letjelica. Ispitivanja u aerodinamićnom tunelu pokazuju da bi ti modeli doista mogli letjeti!
Dr. Arthur Poyslee s Aeronautičkog instituta u New Yor- ku, ovaj nalaz opisuje na sljedeći način:
«Objekt ima raspon 18 centimetara, dugačak je 14 centimetara, a težak je 39,12 grama. žNos letjelice’ je dugačak 3,2 centimetra, dok krila imaju dimenzije 7,7 i 7,65 centimetara. Drveni model je do kraja promišljen. Pretpostavka da bi se moglo raditi o modelu ptice i ribe otpada pri točnijem promatranju. To tim više što se ptica s tako točnim nosećim plohama i okomitim krilcem na repu ne može tako dobro predočiti.» Tumačenje da se radi o modemom falsifikatu letjelice, načinjenom u 20. stoljeću, također ne dolazi u obzir. Model je, naime, načinjen od drva, a pro- na-đen je 1898. godine.
Dr. Khalil Messiha o tome kaže: «Radi se o poklonu boga Amona, gospodara zračnog prostora», Daje tome tako svjedoči i jedva vidljiv urezan znak — «pa-diemen». Kad se počelo raspravljati o tom nalazu, jedna je kletva bila prelomljena.
Znanstvenici Egipatskog muzeja u Kairu su godinama gledali na taj nalaz kao na «staroegipatski prikaz ptice», a pola stoljeća nalazio se katalogiziran pod brojem 6347. Tek 1969. godine. Dr Messiha je protestirao: «Bio taj nalaz što mu drago, ptica sigurno nije, a model aviona zasigurno ne bi smio biti.»
Tadašnji egipatski ministar kulture Gamal El-Din Moukhtar je 23. prosinca 1971. godine osnovao grupu uglednih znanstvenika. Njihov je zadatak bio da prouče fundus muzeja. Pitanje je bilo da li se u njegovoj zbirci nalazi nešto slično?
Dr. Henry Riad, direktor Egipatskog muzeja starina, dr. Abdul Quader Selim, predstavnik Muzeja za istraživanje starina i dr. Hishmat Nessiha, direktor Odjela za starine, zajedno s Kamalom Naguibom, direktorom egipatskog Zrakoplovnog saveza dali su se na posao. Podrobno su pregledali fundus spomenutog muzeja, a rezultat je bio iznad svih očekivanja.
Već 12. siječnja 1972. godine bila je u prostorijama Egipatskog muzeja za starine otvorena neobična izložba. Na njoj je bilo predstavljeno ukupno 14 staroegipatskih modela aviona.
Dr. Abdul Guadar Hatem, predstvanik egipatskog predsjednika vlade, i Ahmed Moh, ministar zrakoplovstva, pobrinuli su se da mediji dostojno poprate ovu senzacionalnu izložbu na kojoj su bili izloženi projekti, koji — prema «zdravom razumu», ne bi smjeli postojati. Arheološka znanost se, istina, držala po strani. Od nje nije bilo službenih reakcija.
Nalazi u Južnoj Americi
Egipatski modeli letjelica, svi stariji od 2000 godina, ni u kojem slučaju nisu jedini primjerci takve vrste. Oni se mogu usporediti sa sličnim nalazima na prostoru Južne Amerike. Naravno, indijanski pandami egipatskih nalaza nisu rađeni u drvu, nego su izliveni u zlatu.
Tako, na primjer, «Državna banka» u Bogoti posjeduje brojne nalaze koji nailaze na različita tumačenja znanstvenika, ovisno o njihovom usmjerenju. Arheolozi ih tumače kao «religiozne, ukrasne predmete», a suradnici Aeronautičkog instituta iz New Yorka pretpostavljaju da se iza njih kriju «visoka tehnička dostignuća. Ti modeli mogu letjeti baš kao što lete naši mlazni avioni!», tvrde oni. Pri tome te tvrdnje ne treba odbaciti kao ishitrene ih neutemeljene. One su, naime, rezultat ispitivanja tih nalaza u aerodinamičnim kanalima.
Na ovakve testove čeka još čitav niz arheoloških nalaza načinjenih od gline, a koji pokazuju oblik aviona. Njih je otkrio u jesen 1992. godine u Arheološkom muzeju u gradu Quitu, Ekvador, Walter Joerg Langbein, autor knjige «Geheimnisvolle Welten — Das Wissen der Alten» (Tajanstveni svjetovi — Znanje naših predaka, Mewig, Rastatt, 1997.)
Znanstvena suradnica spomenutog muzeja Lupe Cruz je samo slegnula ramenima kad ju je Langbein upitao što ti objekti, zapravo znače i što prikazuju. «Sigurno jest da izgledaju poput zračnih jedrilica. Međutim, s arheološkog stanovišta to su samo posvećeni grobni darovi.»
Ti predmeti su nađeni na obali istočno od Quiota, zajedno s «krilatim bićima». Nalazi su nastali u razdoblju između 500-e godine prije i 500-e godine poslije Krista.
«Ta krilata bića, vjerojatno nisu letjela», komentirala je nalaze Lupe Cruz. Doživljaj bestežinskog stanja ili vizije leta moguće je izazvati i uzimanjem droga, tvrdi ona. Bilo bi to racionalno i prihvatljivo objašnjenje s obzirom da je poznato da su se u južnoj i u srednjoj Americi koristile droge u vjerskim ritualima. No, u tom su slučaju ljudi prije nekih 2000 godina morali imati doista realne vizije budućih letjelica.
Razgovor s "ocem" svemirskih letova
Herman Oberth (1894.-1989.) je s pravom ušao u povijest znanosti kao "otac" svemirskih letova.Projekte, o kojima danas raspravljaju stručnjaci NASA-e, profesor Oberth je temeljito opisao prije podosta desetljeća.Langebein je svojedobno pitao prof. Obertha da li postoji zemaljsko objašnjenje za pronađene male modele letjelica. Dobio je sljedeći odgovor:
«Potpuno je isključeno da bi prije nekih 2000 godina postojalo na Zemlji zrakoplovstvo s letjelicama koje bi pokretali motori. Naime, da bi se to postiglo, potreban je određen tehnički razvoj, a toga, barem koliko se znade, nije bilo. U, mi bismo tragove takve tehnologije morali već odavno pronaći.»
Međutim, prof. Oberth misli da su pojedine visokorazvijene kulture, barem teoretski, mogle izrađivati male modele sposobne za let. Pri tome su im, kao uzor, mogle poslužiti ptice. «Moguće je zamisliti da su neke kulture bile u stanju graditi i veće zračne jedrilice i slati ih u nebo korištenjem jednostavnih katapulta.»
 | ||
Egipatski model letjelice iz 1. stoljeća prije rođenja KristaBrijeg s kojeg su polijetale antičke letjelice
 Dobrih dva sata vožnje autobusom potrebno je da bi se stiglo od bolivijskog grada Santa Cruz u mjestašce Samapai- ta. Od tog se mjesta dalje mora koristiti džip. Zadnjih 500 metara mora se proći pješice da bi se došlo do neobičnog brda E1 Fuerte na kojem je podignuta piramida. Na njoj su uočljiva dva duboka usjeka što paralelno idu prema vrhu građevine, odnosno u nebo. Prema Erichu von Dae- nikenu, «cijeli vrh brda izgleda kao piramida načinjena ljudskom rukom. Odozdo prema gore teku paralelno dva utora široka 38 centimetara, a duga 27 metara. Dobiva se dojam kao da se radi o rampi usmjerenoj prema nebu. Lijevo i desno od tih žljebova nalaze se cik-cak linije, čije je značenje nepoznato. Na gornjem kraju žrampe’, na najvišem dijelu brijega E1 Fuerte urezane su u brdo rondele. To su krugovi na čijem su vanjskom radijusu načinjeni pravokutnici i trokuti uklesani u stijenu. Oni nalikuju na uklesana sjedala.» Jedna od umjetno načinjenih rondela nalazi se na umjetno načinjenom vrhu brda, točno na kraju «lansirne rampe». Dae- nikena to podsjeća na «uređaj za katapultiranje». Konkretno, evo što on kaže: «Ako sve promatramo na takav način, graditelji su na donjoj strani uređaja zavezali neku vrst zmaja, odnosno neku vrst zračne jedrilice, da bi je potom postavili u utore. Gore, na rondeli, bila je navijena gumena traka. Ona se spuštala sve do donjeg dijela rampe, gdje je bila pričvršćena za letjelicu. Čak ni narodima koji su ovdje živjeli prije Inka, takav uređaj nije bilo teško sagraditi.»Daeniken razvija svoj scenarij dalje na sljedeći način: «Na donjem dijelu utora nalazila se letjelica. Guma, za koju je bila pričvršćena, išla je po sredini utora sve do vrha rampe, do rondele. Jake ruke su napinjale gumu, tako da su je ovijale oko rondele. Budući da je sila potezanja bivala sve jača, balvani koji su držali letjelicu u startnoj poziciji su se povukli u svoja ležišta, u pravokutnike i u trokute. Na komandu, aktiviranje mehanizam za start, pa je letjelica, ili zmaj, kako vam draže, poletjela prema nebu.» Je li ovo rješenje zagonetke brda E1 Fuerte? Može se razmišljati o nekom religioznom kultu, o prinošenju žrtava, koje su, «lansirane» u nebo (barem simbolički) — do bogova koji su tamo, kako se pretpostavljalo, živjeli u obilju, ili je to bio tek spektakl svećenika kako bi privukli narod i pokazali nadmoć svoje kaste? Ili se radi o umijeću letenja, koje je bilo tisućama godina rezervirano isključivo za posvećene? Josef Blumrich, inženjer koji je radio u NASA-i, potrudio se već 1975. godine da dobije satelitske snimke područja E1 Fuerte i njegove okolice. Na snimkama je otkrio, 120 kilometara zapadno od opisanog, tajanstvenog uređaja, «dosada neistražen arheološki kompleks». Na fotografijama je bilo jasno vidljivo da brijeg Cerro Verde, odnosno Zeleni brijeg, umjesto prirodnog vrha ima «plato nepravilnog obrisa površine oko 120-150 metara, a na nadmorskoj visini od 2500 metara.» Za neke poznavatelje jedri- li-čarenja, taj je prostor idealan za polijetanje jedrilica. Ovakvo razmišljanje zvuči fantastično. Da li ono objašnjava misterij brda Cerro Verde i El Fuerte? |
