srijeda, 15. kolovoza 2012.

TAJNE MOZGA

 

Tajne mozga


Istraživanje mozga osnovni je problem s kojim se suočio čovjek. Otkad je spoznao da je misaono biće, čovjek nastoji shvatiti što je on zaoravo. To je mnogo veći problem nego pokušaj da se ustanovi kako je nastao svemir!


Emocionalni procesi su pod kontrolom desne hemisfere, a kognitivni
su pod dominacijom lijeve he­misfere. Taje činjenica pridoni­jela da se izvan znanstvenih krugova stvori pogrešno stajali­šte o njihovoj razjedinjenosti. Često su intelektualna i emo­cionalnastrana psihičkog ži­vota promatrane odvojeno, kao da su u suprotnosti, kao da među njima nema izravne veze. Antički filozofi su smatrali misaone aktivnosti pojavama višeg reda u odnosu na druge psihičke procese.


Platon je slikovito opisao ljudsko ponašanje kao kola koja vuku dva konja, često u suprotnom smjeru. Emocije imaju pokretačku funkciju pri­godom rađanja nove ideje. U različitim se etapama misaonog procesa javljaju kao nužni pra­tioci, Najčešći osjećaji koji se javljaju u tijeku saznanja su: radoznalost, uvjerenost i su­mnja.




Bez radoznalosti nema egzistencije


Francuski psiholog Ribot tvrdio je da je radoznalost uro­đena i neophodna 25a održavanje vrste i njenu evoluciju. Ta pri­marna potreba za spoznajom kod novorođenčeta se ogleda u radoznalosti i želji da istražuje svijet koji ga okružuje.

"Radoznalost kao afektivno stanje ima funkciju očuvanja egzistencije i preživljavanja", tvrdi Herbert Spencer. Kad borba za opstanak postane ma­nje surova, istraživanje postaje samo sebi cilj. Kao produkt urođene čovjekove potrebe da se približi svemu što je čudno i neobično. Emocije se stvaraju kad čovjek uživa u stjecanju saznanja. Lesing je izjavio: "Ako bi mi ponudili da izabe­rem između pronađene istine i zadovoljstva traženja i istraži­vanja, izabrao bih ovo drugo."


U nekih ljudi ljubav prema znanosti i otkrivanju nečeg novog ima oblik strasti i pasioniranosti, koja ispunjava cijeli život i uzima cijelog čovjeka. Pri rješavanju konkretnog zadatka, čovjek je zainteresiran za njegov ishod. On strahuje od mogućeg neuspjeha, ljuti se, raduje se kao malo dijete pretpostavkama koje su se obistinile u eksperimentu i postale realnost. Emocije su osnova sumnje, koja nagoni na provjeravanje, pa stoga imaju ulogu i kontrolora intelektual­nog rada. Po ruskom psihologu Ušinskom, intelektualne emo­cije javljaju se osobito u pau­zama misaonog procesa ili u bezizlaznom položaju u kojem se nađe istraživač, kad mu se javi niz protuiječnih ideja. Emo­cionalno rješenje zadatka pred­stavlja najviši stupanj emocio­nalnog razvoja, jer emocija tu igra ulogu povratne veze između rezultata koji smo predvidjeli i pojedinačnih stupnjeva u dolaženju do njega.


Psiholozi su zaključili da se zanos, nadahnuće i uzbuđenje javljaju pri onim misaonim aktivnostima, koje dovode do saznanja i otkrića. Prema tome, emocije su bitan element stva­ralačkog, kreativnog mišljenja. U završnom procesu istraživanja pojavljuje se sumnja. Ugodni osjećaji nastali pri spoznaji zamjenjuju se neugodnim osje­ćajima sumnje, da možda rješe­nje ne odgovara istini, pa traži provjeru. Sumnja se javlja u znanosti, kad se logični način mišljenja zamjenjuje intuiti­vnim, a nemogućnost dolaženja do istine misticizmom. Time se dolazi do krivih ideja, koje generacije znanstvenika odvode na krivi kolosijek i stranputicu.

Sumnja ima konstruktivan ka­rakter samo kad vodi k većoj sigurnosti u donesene zaključke, a kad je intenzivna i dugotrajna, ima suprotne učinke, vodi u konfuziju, nemogućnost spoz­naje i patologiju.

 Inteligencija

Čovjek je sebi ovu pojavu prisvojio, a ona je svojstvena svim živim bićima, a ne samo čovjeku. Što je inteligencija? Na koji je način mjerimo? Dokle smo došli u proučavanju te pojave?


Inteligencija je komponenta čovjekove ličnosti, koju prouča­vamo s dva aspekta: s feno- menološkog i instrumentalnog. S fenomenološkog aspekta ona se manifestira u najrazličitijim čovjekovim aktivnostima, a osobito u radu. Njegova intelige­ncija se od najranije mladosti prilagođava okolici, pa je dije­limo na socijalnu, tehničku i teorijsku inteligenciju. Inteli­gencija uvijek teži k apstraktnosti. Ona se može mjeriti testovima inteligencije.

Testovi su sastavljeni od raz­ličitih struktura zadataka pa su rezultati pojedinca na razli­čitim testovima različiti. Stvarna inteligencija čovjeka može biti manja, jednaka ili veća od izmjerene inteligencije, a to najčešće ovisi od toga kako je pojedinac prilagođen testu.
odnosno kako je test prilagođen kulturi tog pojedinca.

Definicije čovjekove inteli­gencije uglavnom su izgrađene na fenomenološkom nivou, a mogu se grupirati u četiri ra­zreda. Prva grupa definicija inteligencije ističe prilagođa-vanje osobe cjelokupnoj okolini u kojoj živi, za drugu grupu je znakovito isticanje sposo­bnosti čovjeka za učenje, a treća grupa pridaje najveću pozornost sposobnosti apstra­ktnog mišljenja, dok četvrta grupa pokušava odrediti inteli­genciju svestrano.


Inteligencija se odražava kao rezoniranje čovjeka na vanjsku i unutarnju okolinu, sakrivena je u čovjekovoj svijesti, a omo­gućuje mu da se aktivno i neprestano prilagođava okolini. Oko dvadesetak testova se koristi za mjerenje inteligencije, a njihova analiza pokazuje:
1. testovi inteligencije su obično sastavljeni od hetero­gene strukture testovnih zad­ataka, a rijetko od jedne strukture

2. testovni zadaci su građeni na nekom stupnju apstraktno- sti, vizuelnih simbola i pojmo­va

3. s uputama je u svakoj vrsti testovnih zadataka ponu­đen i uzorak za rješavanje
rezultat na zadacima testa se postiže pomoću zaključivanja po analogiji

5rješenja su obično obliko­vana na nivou distinktivne logike

Inteligencija pojedinca je ovisna, prije svega od toga kako neki ispitanik zna manipulirati uputama za rješavanje zadatka testa, a od toga ovisi i koliko će osoba riješiti test. Vjerojatno da postoji neki opći uzorak, kod svakog čovjeka razvijen do određenog stupnja, koji određuje njegove potencijale i njegovo rezoniranje sa sredi­nom. Taj opći uzorak rezoniranja na manifestnom nivou je načelo za rješavanje svakodnevnih problema pojedinca, a na nivou apstrakcije to je opći oblik njegove inteligencije. Ako neka osoba s boljom motivacijom ima i bolji rezultat na testu inteligencije znači daje pomoću motivacije maksimalno iskori­stila stupanj razvijenosti svog vlastitog uzorka rezoniranja.

Psiholozi su otkrili osobe u kojih se inteligencija ne ponaša uobičajeno. Oni imaju fluidnu inteligenciju, koja uopće nije vezana za rezoniranje s vanjskim svijetom, nego samo na procese moždane kore ili se javlja divergentno mišljenje, a to se sve manifestira u njiho­voj vlastitoj kreativnosti. Stvara­laštvo ne možemo poricati ni visoko inteligentnim ni daro­vitim osobama. Kod prvih se radi o usavršavanju postojećeg, a kod drugih o širenju posto­jećeg preko vlastitih granica.

Razmišljanje je univerzalno

Opći uzorak rezoniranja nije dat samo čovjeku, nego i svim ostalim živim bićima, pri čemu se njegova struktura razvija od najjednostavnijeg oblika do nepredvidljivih mogućnosti. U čovjeka je taj uzorak dostigao tako visok stupanj, da je on kao biće slobodan da može i mijenjati svijet oko sebe, iako se mora prilagođavati nekim prirodnim i društvenim zakonitostima.

Opći uzorak reagiranja ovi­san je od anatomsko-fiziološke razvijenosti čovjeka. On će bićima na nižem stupnju razvi­tka dopustiti samo opstanak, razmnožavanje i prilagođavanje; bićima na višem stupnju raz­vitka dopustit će određenu slobodu i razumijevanje promje­na u okolini, dok je u čovjeka već prisutna refleksija, razumno reagiranje, planiranje života i u skladu s tim mijenjanje posto­jećeg uzorka. Opći uzorak rezo­niranja tako se i dalje razvija u skladu sa stupnjem razvije­nosti pojedinih živih bića na drvetu života.

Otkriće: Dijelovi mozga koji su važni za pamćenje, a to je hipokampus, razvijaju se u fetalnom mozgu već na početku trećeg mjeseca trudnoće!


Novi dijelovi za oštećeni mozak


Ohrabreni uspjehom eksperi­menta na životinjama
švedski neurokirurzi su počeli pokuse s presađivanjem tkiva u ljudski mozak kao 
liječenja Parkinsove bolesti u poodmakloj fazi. Majušne cjepke mo­ždanog tkiva možda će se je­dnog dana koristiti za liječenje senilnosti i drugih poremećaja živčanog sustava. Kod laborato­rijskih životinja presadi mozga su korigirali manjak hormona nastao zbog oštećenja mozga, zamijenili obrasce ponašanja, obrnuli proces eksperimentalno izazvanog diabetesa i čak povr­atili mladenačku okretnost ostarjelim štakorima. Rezultat ovih eksperimenata podgrijali su nadu da će se moždanim kalemima moći liječiti Alzheimerova bolest, senilnost, Huntigtonova horeja, druge degenerativne bolesti, razvojne mane poput zaostalosti pa čak i moždane ozljede. Od neurokirurga se očekuju rezultati s granice znanstvene fantastike.

Barry Haffer
iz znanstvenog centra za zdravlje Sveučilišta Colorado u Denveru je eksperi­mentirao s "moždanim transplantatima", što bi navelo na povr­šno mišljenje da je presađivan čitav mozak, a on je sa sura­dnicima presađivao majušne količine tkiva kako bi stimulirao neki određeni moždani sustav, podesio nivo određene kemijske tvari, radi ponovnog aktiviranja nekog loše funkcionirajućeg živčanog tkiva.



Mozak je najsloženiji organ u čovječjem organizmu. On je zaštićen barijerom "krv-mozak", biološkim jarkom koji ne dopušta da neke tvari prodru kroz stjenke krvnih žila u moždano tkivo. Presađeno tkivo lako se prima jer nad njim nema kontrolu imuni sustav. Devedeset posto moždanih presada u laboratorijskih životinja "hvata korijen" bez upotrebe lijekova za neutraliziranje dje­lovanja imunog sustava. Pro­blem kod moždanih presada nije u spriječavanju odbacivanja, nego u osposobljavanju transplantiranog tkiva da se poveže s mozgom i da kako treba fun­kcionira.


Parkinsova bolest je poveza­na s manjkom dopamina zbog propadanja stanica substantiae nigrae (crna tvar), koja luči taj neurotransmiter. Stanice crne mase šalju svoj dopamin strijatumu, gdje on funkcionira poput svjećice paleći i stavljajući u pokret jake živčane sile, koje započinju voljne pokrete mišića. Lijek L-dopa, koji se koristi u liječenju Parkinsove bolesti privremeno nadoknađuje taj gubitak jer se u mozgu pretvara u dopamin, ali on ima nepo­željna djelovanja kao što su narušavanje srčanog ritma, glavobolja, mučnina, vrtoglavica i depresija, a poslije nekoliko godina prestaje djelovati, te ne spriječava izumiranje crne tvari. Moždanim presadima s fetusa ih tkiva od nadbubrežnih žlijezda oboljelih došlo se do različitih poboljšanja.

Na Clarcovom sveučilištu u Vusteru znanstvenici su doka­zali da presadima iz mozga fetusa mogu uspostaviti i više moždane funkcije oštećenih frontalnih (čeonih) regija mozga, čije asocijativne regije nisu funkcionirale. Nekad-se agresivnost u mentalno pore­mećenih osoba liječila prefrontalnom lobotomijom.

Anders Bjerklund je poku­šao vratiti izgubljeno pamćenje starim štakorima, presađujući moždano tkivo s fetusa na hipokampus, koji upravlja memo­rijom. Uspjeh će pomoći u liječenju Alzheimerove bolesti (progresivnog gubljenja pamćenja i demencije), koja pogađa 5 posto ljudi iznad 65 godina starosti.

Neurolog
Thomas Sabin iz Bostona smatra da su presadi s ljudskih fetusa etični ukoliko se uzimaju s majčinom dozvo­lom s fetusa nastradalih u spon­tanim pobačajima. Olson kaže da transplantati ljudskih fetusa ne dolaze u obzir iz etičkih razloga i zbog činjenice da ne­ma nikakvog jamstva da će spontano pobačeni fetusi imati zdrave mozgove. Javlja se mogu­ćnost da se tkivo za presade u ljudske mozgove uzima od obi­čnih ih bezrepih majmuna. Ima još nekih rješenja, kao gajenje kultura fetusa, odakle bi se pribavljali transplantati. Naj­bolja bi solucija bila kad bi se stanice mozga odrasle osobe natjerale da rastu i da uspost­avljaju vezu s drugim stanicama. Za sada moždani transplantati predstavljaju svijetlu perspe­ktivu. Bjerklund navodi: "Nis­mo u stanju da bilo što izlije­čimo, i to je prava istina."


Istraživači i pacijenti s nes­trpljenjem očekuju prve poziti­vne rezultate istraživanja i u njih polažu velike nade. 

 

TAJNE MOZGA

 

Tajne mozga


Istraživanje mozga osnovni je problem s kojim se suočio čovjek. Otkad je spoznao da je misaono biće, čovjek nastoji shvatiti što je on zaoravo. To je mnogo veći problem nego pokušaj da se ustanovi kako je nastao svemir!


Emocionalni procesi su pod kontrolom desne hemisfere, a kognitivni
su pod dominacijom lijeve he­misfere. Taje činjenica pridoni­jela da se izvan znanstvenih krugova stvori pogrešno stajali­šte o njihovoj razjedinjenosti. Često su intelektualna i emo­cionalnastrana psihičkog ži­vota promatrane odvojeno, kao da su u suprotnosti, kao da među njima nema izravne veze. Antički filozofi su smatrali misaone aktivnosti pojavama višeg reda u odnosu na druge psihičke procese.


Platon je slikovito opisao ljudsko ponašanje kao kola koja vuku dva konja, često u suprotnom smjeru. Emocije imaju pokretačku funkciju pri­godom rađanja nove ideje. U različitim se etapama misaonog procesa javljaju kao nužni pra­tioci, Najčešći osjećaji koji se javljaju u tijeku saznanja su: radoznalost, uvjerenost i su­mnja.

ponedjeljak, 13. kolovoza 2012.

Šamanizam

 


U ranoj poviiesti čovječanstva su postojali liudi koii su se po svojim sposobnostima znatno razlikovali od drugih. Oni su mogli "razgovarati" sa svijetom duhova odnosno bogova. Tako se rodio šamanizam...piše dr. Walter A. Frank, njemački ezoterik




Pitanjem, što je uvjetovalo da se evolucija razvija tako kako se razvijala ,a čiji je rezultat i čovjek — bave se filozofi, antropolozi i prirodni znanstvenici otkako postoji ideja i spoznaja
razvoju života na Zemlji. Dakle, Darwin je tek jedan u lancu onih koji su se bavili tim problemom. Danas imamo brojne muzeje u kojima su izložene kosti naših predaka majmuna, homoida pračovjeka i prvog homo sapiensa koji je poznavao vatru i koji je pokapao pripadnike svoje vrste.


Što je čovjeka učinilo čovjekom?


Je li oruđe ono što je čovjeka učinilo čovjekom? Njime se koriste, također, neke životinje i ptice. Je li to bila vatra? Nažalost, danas je nemoguće reći kada se od čuvanja vatre koja je nastala slučajno, razvilo umijeće svjesnog paljenja vatre. Kad je prije nekoliko stoljeća otkrivena 


Tasmanija, na primjer, njeni stanovnici nisu poznavali vatru. Je li to pokapanje pripadnika iste vrste? To bi, vjerojatno, bio najtočniji odgovor, ali kad se ono pojavilo teško je reći. Stručnjaci se oko toga još uvijek jako razilaze u procjenama. Je li to bilo osnivanje obitelji i briga kroz nju za potomke?


Od paleontologa je nemoguće dobiti pomoć u traganju za odgovorom na ovo pitanje. Zbog toga se treba obratiti filozofima. Oni vjeruju da je najbliže istini onaj odgovor koji pretpostavlja daje istinski čovjek nastao — bez obzira na vrstu — u trenutku kad je otkrio vlastitu svijest, kad je otkrio da može upravljati svojim mišljenjem. On, ne samo da je počeo misliti o sebi, već i o svom odnosu prema okolini, prema pripadnicima svoje vrste, prema biljkama i prema životinjama, ali i prema prirodi i njenim silama. Zanimljivo jest i indikativno da još i danas imena pojedinih grupa ljudi ne znače u originalnom govoru ništa drugo nego — "čovjek". Tako, na primjer, Bantu crnci nazivaju sebe, odnosno svoje pleme upravo imenicom "čovjek".

Međutim, novootkriveni duh čovjek nije prisvojio samo za sebe dušu, nego je mislio da je posjeduje i ostalo što ga okružuje — kao što su stabla, životinje, rijeke, šume, brjegovi i ostalo. Bilo je to preteško opterećenje za čovjeka koji je bio upućen na svakodnevnu borbu za preživljavanje. Njemu nije ostajalo mnogo vremena za filozofska razmišljanja. Međutim, posve je sigurno da svaki pripadnik vrste homo sapiens nije bio "sapiens sapiens" - dvostruki mudrac koji bi raspolagao i s mogućnostima i s vremenom za razmišljanje. Pojednostavljeno rečeno i u to najranije doba ljudske vrste, kvocijent inteligencije nije bio jednoliko raspoređen među pripadnicima iste vrste. Još i danas etnologija kulture tvrdi da "kulturni heroji", najčešće, nisu vođe, odnosno najsnažniji pojedinci u grupi, već oni najinteligentniji. U početku, bili su to oni koji su znali paliti vatru.

Dakle, i među "ranim" pripadnicima ljudske vrste bilo je razlika. Neki su se po svojim sposobnostima znatno razlikovali od drugih. Oni su mogli "razgovarati" sa svijetom duhova, odnosno bogova. Tako se rodio šamanizam.Od tog vremena on je integralna funkcija svih društava koja se još uvijek osjećaju povezana s prirodom, dakle koja poznaju ukupnost svega postojećeg. A to je ljudsko pra-znanje koje, malo po malo — ponovno otkrivaju napredni duhovi kroz najnovije spoznaje prirodnih znanosti. To je znanje, inače, svojina šamana u svim narodima i u svim vremenima. Dakle, nimalo ne čudi da mi danas, konačno, ponovno otkrivamo ovo prastaro znanje, jer je temeljna zadaća šamana bila i ostala sačuvati ovo čovjekovo pra-znanje i primijeniti ga na dobrobit društva.

Znanje je moć

Kad se radi o šamanizmu, znanje je moć u doslovnom smislu tih riječi, jer ovo znanje daje konkretnu moć nad životom i stvarima. Ono je znanje o dubljim odnosima u ovom svijetu, ali i o onim silama koje danas oz­načavamo s grčkim slovom PSI. Dakle o onim silama, čijim korištenjem možemo prevladati granice našeg materijalnog svijeta, a time i granice prostora i vremena. Od davnine je izvor tog znanja Tabula Smaragdina Hermesa Trismegistosa kao i ono samo, bilo, kod nas na zapadu Europe, privilegija svećeničke klase, a kasnije su ga štitila od profaniranja širokih slojeva tajna društva poput slobodnih zidara i "Rozenkrojcera".

No, što nam govori ovo znanje? Ono nam poručuje da je naš materijalni svijet tek polovica stvarnosti. Da je, međutim, druga, prvobitna, duhovne prirode. Ono što doživljavamo kao «postojeće», dakle realnost koju obuhvaćaju naša čula je tek projekcija duhovnog i osobnog na gruboj razini koju mi možemo percipirati. Kao što su osjeti dio naše svijesti, tako i naša svijest — kad je osposobljena na odgovarajući način — ima pristup tom drugom dijelu stvarnosti. Upravo taj drugi dio stvarnosti — koji fino vibrira — jedina je aktivna snaga. Ona je prvobitan izvor svih sila i svih energija. Odnosno, rečeno u skladu s terminologijom vremena u kojem živimo, radi se o razini informacija koja upravlja svim drugim vibracijama, a od kojih se sastoji svijet. Ako bi naša svijest dobila pristup na ovu razinu upravljanja, tada bismo mogli svime upravljati. A to bi moglo biti opasno. Pogotovo ako to znanje dospije u loše ruke. Zato je ezoteričko tisućljećima bilo i ostalo u rukama ezoterije.

Danas se Hermes Trismegistos svodi na staroegipatskog boga Thota, koji je prema nekim tumačenjima bio "Atlantiđanin". Prema drugima, on je "svemirac". Kako bilo da bilo, ova tradicija bi mogla biti starija od 12.000 godina, kada je, kako se pretpostavlja, uništena Atlantida udarcem kometa. Bio je to kraj ledenog doba koji je izazvao opći potop. Kao svjedoke ove svjetske katastrofe nalazimo ostatke smrznutih tijela u dubokim slojevima zemlje u Sibiru. Činjenica jest, međutim, da je ovo znanje mnogo starije. Njegovi korijeni se vuku, najmanje, iz vremena kromanjonskog čovjeka, dakle, bilo bi staro oko 40.000 godina, a vezano je uz tadašnju pojavu homo sapiensa. Naime, i tada je bilo, doduše vrlo malo, posvećenih, dakle šamana, koji su ga koristili i čuvali zbog općeg dobra.
.
Nastanak šamanizma je vezan uz otkriće svetog i svetih odnosa u svijetu. Onih svetosti, koje nas uči zaboravljati naše materijalističko poimanje svijeta, a koje je postalo aktualno od vremena "prosvjetiteljstva". Danas se, međutim, nalazimo u dobu prosvjetiteljstva, ali bez navodnika, a koje nas uči da postoje realnosti u koje naša civilizacija ne vjeruje, a koje su iznad automobila, aviona, kompjutora i drugih proizvoda modeme, tehničke civilizacije. Ponovno se javljaju šamani koji nam prenose stara znanja. Oni nam žele pomoći da se oslobodimo ponašanja kojim uništavamo vlastiti životni prostor, a to znači sebe i budućnost čovjeka. Ono što nam danas nedostaje jest pristup pra-znanju čovjeka o snažnijoj i dubljoj povezanosti svega postojećeg.

Najstarija svjedočanstva o djelovanju šamana nalazimo u staro kameno doba, a to znači da su stara oko 40.000 godina. Na pećinskim slikama u južnoj Francuskoj vidimo šapiane kako plešu u svečanoj odjeći na isti način kako ih možemo naći kod Indijanaca,kod australskih Buša, ili pak kod starih stanovnika Sibira. Iz svega proizlazi da šamanizam nije ograničen ni prostorno, ni vremenski, ni kulturno, već da ga možemo naći na svim kontinentima i  u svim kulturama, najkasnije od vremena propasti neandertalskog čovjeka pa do današnjih dana.


Naravno, on, više ne podliježe us-kim definicijama, jer je stvarnost u među­vremenu postala mnogo složenija od onog doba u kojem su one nastale, tako da su akademske ladice postale za njih preuske. Danas šamanizam, odnosno šamanistički način mišljenja i djelovanja, ne nalazimo samo u stanjima ekstaze, u šamanskom letu ih pak u novom rođenju, već »šamanstvo» nalazimo u temeljnoj slici svijeta i praksi što iz nje proizlazi.


MUDROST INDIJANSKIH ŠAMANA


Mnogi nam predbacuju naše uznemiravajuće navještaje budućnosti. Oni se zasnivaju na vlastitim vizijama i na proročan­stvima naših predaka.Svi govore da je stiglo vrijeme velikog čišćenja. Mnogi se pitaju mogu li se i kako zaštititi od predstojećih nevolja, ima li takav pokušaj uopće smisla i treba li nastaviti sa sadašnjim životom. Naši plemenski mudraci daju je­dinstven odgovor na ta pitanja. Njihov je savjet: Slijedi svoj un­utarnji glas! On će te sigurno voditi kroz sva iskušenja i kroz sve promjene, kao što vodič vodi put­nike kroz pustinju. Taj unutarnji glas, kojeg vi nazivate intuicijom, javit će se u vama kad trebate don­ositi presudneodluke. Koliko živite u skladu sa samim sobom i s četiri elementa, toliko će biti jasniji vaš unutarnji glas. Najbolja priprema za vrijeme velikog čišćenja jest da rasčistite sami sa sobom sve dileme!» "Otvorite oči i srca! Gledajte kako drveće ponovno donosi plodove dobre za jelo, nas- tojte da Sunce ponovno čisto sja, okrenite se velikoj vodi s obiljem riba o kojoj ćete brinuti, brinite o vlastitoj djeci i pružite im uzor ra­dosti života. Ne zatvarajte se u sebe i ne upropaštavajte svoj život. Vratite samopouzdanje, oslonite se na vlastite snage...Mislite na snagu vatre koja vas treba grijati. Pobrinite se za vrtove, koji će vas hraniti u vrijeme velikih nevolja. Koristite znanje predaka i postignuća moderne znanosti. Jedino ćete tako preživjeti vrijeme što nam dolazi ususret."

"Vidim novu sliku na zemljo­pisnoj karti. Crte obalnih područja su pomaknute, mnogi primorski gradovi su pod površinom mora. Svuda vlada bol i tuga. Je li došlo ili će doći do pomicanja polova? Je li se pomaknula ili će se pomak­nuti Zemljina os iz svog prvobitnog položaja? Topi li se to led na po­larnim kapama neuobičajeno brzo? Ova i slična pitanja sve češće čujemo iz ustiju bijele braće. Mine znamo odgovor na ova pitanja. Možemo vam samo reći što govore naša stara proročanstva. Ona gov­ore o vremenu velikog čišćenja. Ono je upravo sada na djelu. Opseg i trajanje tog čišćenja moći ćemo odrediti sami. Zato smo vas odav­no molili i upozoravali da ne raza­rate prirodnu ravnotežu, da ne iz­rabljujete Majčicu Zemlju. Možda će se pomicanjem Zemljine osi i topljenjem leda na polovima us­postaviti neka nova prirodna ravnoteža. Majčica Zemlja skinut će svoju zagađenu odjeću, a vje­rojatno će se riješiti i djece koja su uzrokovala toliko silnu nevolju."

"Dok istočni krajevi Starog kontinenta nestaju pod divovskim naslagama snijega, na istočnim obalama Sjeverne Amerike bijesni orkanska oluja. Veliki valovi prodiru duboko na kopno i odnose sa sobom sve živo i mrtvo. Otac vjetar strahovitom snagom pratipromjenu godišnjih doba. Ne plačite nad nevremenom i nesrećama, jer ste je, na koncu, ipak sami skrivili. Svojim steotro- vnim dahom poremetili slijed prirodnih događanja. Sada morate snositi posljedice izazvane vašim neodgovornim ponašanjem."


  
 

Šamanizam

 


U ranoj poviiesti čovječanstva su postojali liudi koii su se po svojim sposobnostima znatno razlikovali od drugih. Oni su mogli "razgovarati" sa svijetom duhova odnosno bogova. Tako se rodio šamanizam...piše dr. Walter A. Frank, njemački ezoterik




Pitanjem, što je uvjetovalo da se evolucija razvija tako kako se razvijala ,a čiji je rezultat i čovjek — bave se filozofi, antropolozi i prirodni znanstvenici otkako postoji ideja i spoznaja
razvoju života na Zemlji. Dakle, Darwin je tek jedan u lancu onih koji su se bavili tim problemom. Danas imamo brojne muzeje u kojima su izložene kosti naših predaka majmuna, homoida pračovjeka i prvog homo sapiensa koji je poznavao vatru i koji je pokapao pripadnike svoje vrste.

četvrtak, 9. kolovoza 2012.

KONTROLA S MJESECA Kako Mjesec upravlja našim životima

 


Christopher Knight i Alan Butler u nedavno objavljenoj knjizi Tko je izgradio Mjesec? dokazuju da je zemljin satelit umjetnog a ne prirodnog podrijetla. Korak dalje otišao je David Icke tvrdeći u knjizi Ljudski rode ustani na noge kako je mjesec kontrolni centar s kojeg se manipulira ljudskom percepcijom stvarnosti i tako čovječanstvo drži pod kontrolom, a slavni američki „psihički špijun" Ingo Swann vjeruje da je pokušaj da se od ljudi sakrije živa izvanzemaljska aktivnost na Mjesecu najveća ikada provedena operacija zataškavanja.


KAKO MJESEC UPRAVLJA NAŠIM ŽIVOTIMA


Gmazovi s Mjeseca emitiraju lažnu stvarnost koju ljudi dešifriraju kao ono što smatraju materijalinm svijetom. Posrijedi je vibracijsko-digitalna tvorevina, jednaka stvarnosti prikazanoj u Matrix filmovima


Učinak Mjeseca na ljudsku percepciju te na život na Zemlji očit je čak i bez umjetnih transmisija koje ću nazvati “Mjesečeva matrica”. Mjesec je tijesno povezan s umom i s emocijama, metama gmazovskog plana. Britanske novine Independent u članku objavljenom 2007. godine, izvijestile su o istraživanjima koja su potvrdila utjecaj Mjeseca na ljudsko ponašanje. Pučka vjerovanja odavno povezuju Mjesec s ljudima koji postaju “luđaci”, odnosno koji siđu s uma. Međutim, istraživači su otkrili da njegovo djelovanje seže mnogo dublje, u fine poje­dinosti ljudskog života. Analizirali su pedeset istraživanja te dodali vlastita istraživanja prije no što su objavili da bi liječ­nici i policija trebali biti spremni za povećanje obima posla u određenim fazama Mjesečeva ciklusa. Istraživanjem je otkri­veno da je broj posjeta liječniku za punog Mjeseca porastao za 3,6% te da se najviše napadaja gihta i astme događa u vri­jeme punog i mladog Mjeseca. Mjehur (voda) također je pod njegovim utjecajem, kao i hormonska ravnoteža. U časopisu Journal of the Florida Medical Association objavljena su otkri­ća dr. Edsona J. Andrewsa koja govore da se 82% kriza posto- perativog krvarenja događa vremenski bliže punom i mla­dom Mjesecu, iako se u to vrijeme obavljalo manje operacija. Mjesec presudno utječe na plodnost, a božica Mjeseca uvijek se povezuje s plodnošću i porođajem. Podaci o 140.000 po­rođaja u New Yorku otkrili su “sustavne varijacije” porođaja u lunarnom ciklusu od 29,53 dana vrhuncem u zadnjoj če­tvrti. U izvješću se navodi kako “vrijeme vrhunca plodno­sti. .. govori da bi slabljenje svjetlosti neposredno nakon pu­nog Mjeseca moglo ubrzati ovulaciju”. Dr. Michael Zimecki iz Poljske akademije znanosti izjavio je da lunarni ciklus utje­če na ljudsku reprodukciju (napose na plodnost), menstruaciju i stopu nataliteta. Svi ti učinci nisu posljedica isključivo Mjesečeva gravitacijskog djelovanja na Zemlju kao što se ne­koć 
vjerovalo, već i Mjesečevog utjecaja na ljudske hormone. Plodnost, spontani pobačaji i bolesti štitnjače također su pod Mjesečevim utjecajem, a dr. Zimecki je ustvrdio daje potreb­no obaviti daljnja istraživanja kako bi se ustanovilo zašto je tako. Pretpostavio je da bi to mogle biti posljedice utjecaja Mjesečeve gravitacijske sile na imunološki sustav, hormone i steroide. “Najizgledniji kandidati za reguliranje imunološke reakcije su melatonin i steroidi, čije su razine pod utjecajem Mjesečevog ciklusa”, pojasnio je dr. Zimecki i nastavio:

Pretpostavlja se da bi melatonin i endogeni steroidi mogli posredovati u opisanim cikličkim promjenama fizioloških procesa. Elektromagnetsko zračenje i/ili gravitacijska sila Mjeseca mogu potaknuti oslobađanje hormona.
Razmotrimo implikacije u pogledu kontrole i utjecaja kad biste posjedovali moć upravljanja tim tvarima. Analize sta­tistike zločina otkrile su da su zločini bitno učestaliji u dane punog Mjeseca nego u bilo koje drugo vrijeme te da su pro-


Mjesec je golemi svemirski brod koji je postavljen u odnosu na Ze­mlju i Sunce tako da stvara "Mjesečevu matricu", lažnu stvarnost koja prodire u informaciju Sunca kodiranu u "Svjetlosti". Mjesečeva matrica uvodi tu izmijenjenu stvarnost u ljudski kolektivni um putem metafi­zičkog univerzuma, Zemljine oceanske i kristalne strukture, reptilskog mozga i lijeve moždane polutke. Ako ljudi ne postanu svjesni, njihov umje Mjesečev um - gmazovski kolektivni um



metne nesreće mnogo učestalije za rasta nego za padanja Mjeseca. Istraživanje obavljeno na Državnom sveučilištu Georgije pokazalo je da su navike konzumiranja hrane i pića pod utjecajem Mjesečevih faza. Navodno je opažen “slab, ali važan lunarni ritam unosa hranjivih tvari od 8% povećanja količine obroka i 26% smanjenja unosa alkohola u vrijeme punog Mjeseca u odnosu na mladi Mjesec”. Arnold Lieber, psiholog sa Sveučilišta Miamija, i njegovi kolege petnaest su godina proučavali podatke o ubojstvima u jednom okrugu. Statistiku ubojstava analizirali su u odnosu na Mjesečeve faze te su ustanovili da zajedno rastu i padaju. Stopa uboj­stava naglo je rasla s približavanjem punog i mladog Mje­seca te padala u prvoj i zadnjoj četvrti. Pokus su ponovili u drugom okrugu u Ohiju te zabilježili vrlo slične rezultate. Izvješće Američkog instituta za medicinsku klimatologiju, sastavljeno za Policijsku upravu Philadelphije, otkrilo je da pun Mjesec donosi najveći broj zločina, uključujući uboj­stva, opasnu vožnju i podmetanje požara. U vrijeme punog Mjeseca među zatvorenicima je očito više tučnjava, pobuna i općeg nemira. Grčki filozof Aristotel i rimski povjesničar Plinije Stariji vjerovali su da Mjesec utječe na mozak, “naj- vlažniji” organ u tijelu, kao što utječe i na plimu te oseku.

Suvremeni znanstvenici su to mahom odbacivali, ali ne shvaćajući pritom puni utjecaj Mjeseca na ljudsku percepciju jer se odvija na mnogim valnim duljinama koje oni nisu u stanju izmjeriti. Vedska astrologija je stari indijski astrološki sustav koji tumači kretanje i položaje planeta i Mjeseca s ob­zirom na njihovo djelovanje na čovječanstvo i Zemlju. Njezi­ni korijeni sežu tisućama godina u prošlost, u kulturu doline Inda i šire. Prema vedskoj astrologiji, Mjesec upravlja umom te mislima i osjećajima. Mjesec je otac Merkuru jer se Mer­kur (intelekt) rađa iz Mjeseca. Prema tom sustavu Merkur vlada racionalnim umom, dok Mjesec vlada svim drugim, uključujući prošlost, sjećanja, uvjetovane obrasce ponašanja i emocionalne odgovore. Ti obrasci i odgovori čine sam temelj kontrole ljudi s dobrim razlogom: ljudska bića kontroliraju se s Mjeseca. Mnogi tvrde da Mjesec nema značajan utjecaj na nas, ali su pokusi s malenim stvorenjima poput žohara pokazali stresom uvjetovane promjene kemijskog sastava njihove krvi pod utjecajem mladog i punog Mjeseca. Pret­postavlja se da su razlog tome promjene u Zemljinom elek­tromagnetskom polju, izazvane utjecajem Mjeseca. Upravo je to poanta. Mjesečev utjecaj događa se u metafizičkom uni­verzumu - informacijskom nacrtu iz kojega nastaje sve u holografskom području “fizičkog” iskustva. Elektromagnetske promjene postaju holografske promjene.


MJESEČEVO VRIJEME

Iluzija vremena jedan je od najdjelotvornijih načina odvaja­nja uma od svijesti. Ne postoji vrijeme, postoji samo vječno Sada, a svijest funkcionira u tom bezvremenom Sada, dok um sve poima kao prošlost, sadašnjost i budućnost, tj. linear no vrijeme. Mjesec je presudno važan za takvo poimanje. Su- merani su uz solarni koristili i lunarni kalendar, a mjesec je započinjao prvim Mjesečevim srpom nakon mlađaka. Mje­sečev srp je, dakako, važan simbol islama, mjesečeve religije koja i dalje koristi kalendar povezan s Mjesecom. Kineska lunarna Nova godina najduži je kronološki zapis u povijesti iz 2600. godine pr. n. e., kad je car Huang Ti predstavio prvi ciklus zodijaka. Ako se sjećate, Huang Ti navodno je rođen “nalik zmaju”. U kineskom lunarnom kalendaru svaka je go­dina nazvana po određenoj životinji. Naša je godina raščla­njena na mjesece, a taj je pojam povezan s Mjesecom. Mjesec se isprva temeljio na 29 dana od mladog do mladog Mjeseca. Menstrualni ciklus od 28 dana čvrsto je povezan s mjeseče­vim fazama, kao i plodnost. “Kršćanski” blagdan Uskrsa, sta­ra poganska proslava ponovnog rođenja, povezan je s Mje­secom. Sama riječ (Easter, engl. “Uskrs”; prim, prev.) potječe od babilonske mjesečeve božice Semiramide, ili Ištar, koja je u Europi poznata i kao “Eostre” i “Europa”. Vrijeme Uskrsa i danas je povezano s Mjesecom. Pada na prvu nedjelju nakon prvog punog Mjeseca poslije proljetne ravnodnevice. Čak je i solarni kalendar pod utjecajem Mjeseca jer regulira brzinu Zemljine rotacije, a time i trajanje dana. Pretpostavlja se da bi dan trajao osam sati kad ne bi bilo Mjeseca. Mjesec presudno utječe na naše poimanje vremena i odvaja nas od područja bezvremenosti - svijesti. To nije slučajnost.

MJESEC JE KONTROLNI CENTAR


Iluzija vremena jedan je od najdje­lotvornijih načina odvajanja uma od svijesti. Ne postoji vrijeme, po­stoji samo vječno Sada, a svijest funkcionira u tom bezvremenom Sada, dok um sve poima kao proš­lost, sadašnjost i budućnost, tj. li­nearno vrijeme. Mjesec je presud­no važan za takvo poimanje

Mjesec je gmazovski kontrolni centar koji iznimno detaljno upravlja životom na Zemlji i regulira ga. Zemlja se u svojoj putanji oko Sunca giba brzinom od 108.000 kilometara na sat, istovremeno se rotirajući brzinom od 1600 kilometa­ra na sat, dok Mjesec kruži oko Zemlje brzinom većom od 3200 kilometara na sat. Zbrojite li to, dobit ćete golem su­stav stvaranja energije koji povezuje ta dva tijela i to ne samo na razinama koje možemo izmjeriti. Gmazovi s Mjeseca emitiraju lažnu stvarnost koju ljudi dešifriraju kao ono što smatraju materijalnim svijetom. Posrijedi je vibracijsko-di- gitalna tvorevina, jednaka stvarnosti prikazanoj u Matrix fil­movima. Mjesec, kao i sve “materijalno”, valna je pojava koju dešifriramo u hologram, a taj hologram kao takav postoji isključivo u našoj dešifriranoj stvarnosti. Sve se to događa na vibracijskoj razini, kao valna polja u metafizičkom univerzu­mu. Transmisije s Mjeseca - Mjesečeva matrica - emitiraju se u metafizičkom univerzumu, a mi ih tada dešifriramo u holografsku stvarnost, odgovor i iskustvo. Mjesec šalje in­formacije ljudskom tjelesnom računalu, koje su gmazovi genetički modificirah za njihovo primanje i dešifriranje. Živimo u svijetu snova koji se nalazi u svijetu snova - u matrici unutar univerzuma virtualne stvarnosti - koji se emitira s Mjeseca. Na taj su način prodrli u igru virtualne stvarnosti. Matematička preciznost te proporcije Mjeseca

Mjesečeve transmisije utječu i na ži­votinje, što je bio najvažniji razlog za strahom prouzročeno odvajanje lju­di i životinja koje je okončalo do tada mnogo tješnju i interaktivnu vezu

u odnosu na Zemlju i Sunce dio su toga, kao i povezivanje matematike, proporcija, usklađenosti i geometrije mega litskih struktura diljem svijeta. Informacijski konstrukt za univerzum virtualne stvarnosti kao cjeline kodiran je u fotonima koje Sunce emitira zajedno s onime što naziva­mo crnim rupama. Transmisije s Mjeseca prodrle su u tu informaciju kako bi je izobličile te kodirale drugu infor­maciju - stvarnosti - u fotone koje emitira Sunce. Holografska stvarnost nije vanjski “svijet”; sve se to doga­đa u nama dok dešifriramo ono što nazivam holografskim internetom - kolektivnu stvarnost koju sunca emitiraju kao informacije. Očito je da ćete, ako prodrete u tu informaciju te je promijenite ili izobličite, izmijeniti pojmljenu stvarnost primatelja. Ako ste uz to i genetički modificirali “primate­lje” kako biste ih pripremili za svoj informacijski izvor, vaš je utjecaj na njihovu stvarnost još veći. A to se događa - putem Mjeseca. Ljudska bića ne dešifriraju izvornu informaciju iz fotona koje Sunce emitira, već njihovu izmijenjenu inačicu (Neil Hague ilustrirao je ovo na slici 2). Tvorca te izmijenjene i “krivotvorene” stvarnosti, koji čovječanstvo drži u pokor­nosti, Slobodni zidari štuju kao “Velikog arhitekta”. Ciljani “prijamnik” transmisija Mjesečeve matrice frekvencijski je raspon onoga što nazivamo umom, napose reptilski mozak, a da bi nas držali u ropstvu lažne stvarnosti Mjesečeve ma­trice, gmazovi i njihove hibridne mreže moraju osigurati da naše stanje svjesnosti neće prekoračiti um te ući u svijest. Što to više činimo to ćemo jasnije uviđati što se zapravo događa - gmazovi s Mjeseca upravljaju čovječanstvom.
Druge važne poveznice Mjeseca, Zemlje i čovjeka jesu kri­stali i voda. Vibracijsko međudjelovanje Mjeseca i kristala u Zemlji osnova je Mjesečeve matrice. Već sam rekao da je Zemlja prebogata kristalima, osobito kremenom. Taj i druge kristale nalazimo u stijenama, kamenju i u svakom zrncu pi­jeska. Naš je planet kristalni, kao i ljudsko tijelo, te su oboje primopredajnici informacija. Kvare ima svojstvo stvaranja stalne frekvencije te pretvaranja valnog oblika rezonancije, ili vibracije, u električni signal, što čine osjetila. Razmjeri sa­držaja kristala u Zemlji i ispod morskog dna - sve do same jezgre - nisu nam poznati. Ti golemi kristali i kristalne nasla­ge postoje da bi primali i odašiljali informacije kodirane u fo­tonima koje emitira Sunce. Transmisije s Mjeseca prodiru u tu vezu Sunce-Zemlja (odatle nevjerojatna simetrija Mjeseca u odnosu na Zemlju i Sunce) te stvaraju vibracijsku pod- stvarnost koju nazivam Mjesečevom matricom. Posrijedi je umjetno stvorena vibracijsko-valna “mreža” koja odašilje i prima kodirane informacije između Mjeseca, ljudskog tijela/ mozga, kristala u Zemlji i mora. Ona vibrira u određenom frekvencijskom rasponu, a čovječanstvo mora ostati u men­talnom i emocionalnom stanju niske vibracije (utemeljenog na strahu i preživljavanju) da bi moglo biti “podešeno” za Mjesečevu matricu. Elektrokemijska destabilizacija tjelesnog računala prehrambenim aditivima i elektromagnetskim one­čišćenjem pomaže tom učinku “podešavanja”. To u velikoj mjeri objašnjava zašto je svijet takav kakav jest. Kad se ljudi “probude” i počnu izlaziti iz percepcijskih okvira uma preki­daju vezu s izmijenjenom Mjesečevom matricom i ponov­no se povezuju s fotonima Sunca, putem kojih se možemo ponovno povezati sa Svime što jest. “Zmajeve linije”, mreža energetskih tokova koja okružuje i prožima Zemlju, slijede linije kristala pod zemljom. Kristalna “matrica” u Zemlji oči­tuje se kao energetske linije koje nazivamo “zmajevim linija­ma” ili meridijanima. Ovo može uznemiriti ljude koji istra­žuju “Zemljinu energiju” i područje “megalita”, ali tvrdim da je barem većina velikih kamenih krugova, kamenih “šuma”, poput više od 3000 uspravnih stijena u Carnacu u francuskoj Bretanji te drugih megalitskih struktura, postavljena s ciljem zaustavljanja i oslabljivanja energije koja prolazi kroz tu zma- jevu liniju i mrežu vrtloga. U to ubrajam i glasovita mjesta poput Stonehengea. Jednako je s piramidama, gmazovskim posjetnicama. Svrha tih megalitskih struktura (čija je geo­metrija u mnogim slučajevima utemeljena na “megalitskom jardu” usklađenom s Mjesecom) bila je dvojaka: pristupiti toj energiji zbog njihova obreda i drugih ciljeva, ali i ugušiti moć te vibraciju energije koja struji Planetom kako bi se i Zemlja i čovječanstvo održali u stanju niske vibracije što ih usklađuje s Mjesečevom matricom te oslabljuje i izobličuje čistoću val­nog oblika informacija koje pristižu od Sunca. Danas to čine postavljajući nuklearne elektrane, velike gradove, cestovna raskrižja i druge uznemirujuće strukture na vrtložne točke u kojima se sijeku brojne zmajeve linije. Najvažnije područje koje su gmazovi na taj način morali obraditi jest Ujedinjeno Kraljevstvo. “Kanaliziranje” entiteta poznatog kao “Magnu” objasnilo mi je to 1990. godine:


Kao i u vašemu ljudskom tijelu, energetske linije opisuju i vaš planet te prolaze kroz njega što, pretpostavljam, u velikoj mjeri odgovara akupunkturnim linijama i meridijanima u vašemu tijelu. Gdje se dvije linije sijeku stvarate vrtlog, mali vrtlog ako su dvije. Što se više linija sječe, to je vrtlog veći. Dakle, ako imate čakru, imate veliki vrtlog sjecišta energije. Jednako je s vašim planetom. Najveći je vrtlog ondje gdje se sječe najviše linija. Moglo bi se reći da je splet u području otoka koje nazivate Britanskim otočjem središte kotača sple­tova i energija koje okružuju vaš planet. U drugim je vreme­nima djelovao kao zaštitni mehanizam. Da bi se aktivirale te čakre na vašemu planetu sve energije moraju proći kroz središte. Moraju proći kroz samo središte toga obrasca.
Ujedinjeno Kraljevstvo na razne je načine središte global­ne zavjere na operativnoj razini jer Iluminati, praktičari crne magije, žele upravljati “središtem toga obrasca” kako bi ovladali Zemljinom energijom te je upotrijebili za vla­stite svrhe te za usklađivanje njezina vibracijskog stanja s frekvencijskim rasponom Mjesečeve matrice i njihove niske vibracijske prirode. U Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj više je kamenih krugova, uspravnih stijena i starih zidova po kvadratnom kilometru nego bilo gdje drugdje na svijetu. Kanaliziranje “Magnua” otkrilo je i da su moć­ne energije bile “isključene” u vrijeme koje nazivam Ra­skolom kako ne bi bile zlorabljene, što je također utjecalo na vibracijsko stanje Planeta, koliko god možda bilo po­trebno. Kombinacija svega navedenog utvrdila je Zemlju i njezine stanovnike u vibracijskom rasponu Mjesečeve matrice, a sada smo u procesu oslobađanja od nje. Mjesečeve transmisije utječu i na životinje, što je bio naj­važniji razlog za strahom prouzročeno odvajanje ljudi i životinja koje je okončalo do tada mnogo tješnju i inte­raktivnu vezu. Mjesečeva matrica usmjerena je na našu kristalnu DNK, a putem te vibracijske povezanosti može mentalno, emocionalno i tjelesno manipulirati ljudskim tijelom-računalom. Kad ljudi prošire svoju svijest izvan granica uma te zađu u svijest oslobađaju se utjecaja tran­smisija Mjesečeve matrice. Da bismo to postigli mora­mo ‘otvoriti’ desnu stranu mozga i okončati percepcijsku

Credo je rekao da su mora svojedob­no bila slatkovodna, "ali je božica Mjeseca bacila prokletstvo na more i učinila ga nepitkirrf. Legenda kaže da je planina soli postavljena u sre­dište svijeta kako bi zasolila mora.On je rekao da su gmazovi to učinili "kako bi otjerali dobre bogove"

dominaciju lijeve strane. Zbog toga je društvo, a osobito obrazovanje, ustrojeno tako kako jest kako bi nas u tome spriječilo. Jednako je sa svim cjepivima, lijekovima i, kao što sam rekao, aditivima u hrani i piću. Svrha mjesečevih transmisija je i vibracijsko gušenje desne polutke mozga sa svim njezinim uvidima i “čudesnim” sposobnostima te osiguravanje da ljudska bića koriste samo mali dio svo­jeg istinskog potencijala. Kristalna veza Mjeseca i Zemlje gmazovima u Mjesecu omogućuje i biološko te geološko manipuliranje Zemljom s ciljem promjene meteoroloških obrazaca i izazivanja potresa, aktiviranja vulkana i tsuna- mija. To su učinili mnogo puta od nastanka Mjeseca, a bilo je i mnogo “velikih potopa”. Neke legende o tim ka­tastrofama mješavine su nekoliko događaja. Potrebno je ujedno naglasiti i da se kristali smatraju kao nešto pozitiv­no pa ih mnogi ljudi rado drže u rukama, nose oko vrata ili drže kod kuće. To je u redu, ali je uputno upamtiti da kristal sam po sebi nije ni pozitivan ni negativan već je ne­utralan. Važna je frekvencija koju emitira, a ako je to fre­kvencija Mjesečeve matrice to nikako nije dobro. To je još jedan od načina na koje vas se drži u frekvencijskoj zamci. Sedamdeset posto Zemljine površine čini voda, a prema podatku koji sam vidio, to ukupno čini oko 326 miliju­na bilijuna galona. Ljudsko tijelo sastoji se od 60 do 70% vode, a transmisije Mjesečeve matrice svoje su informaci­je o lažnoj stvarnosti kodirale u ovaj planet i čovječanstvo putem provodnika vode (na razini metafizičkog univer­zuma). Većina ljudi smatra da je voda odličan provodnik elektriciteta, ali to nije dokraja točno. Voda postaje dje­lotvoran provodnik elektriciteta samo kad joj je dodana sol, jer voda ne provodi elektricitet toliko koliko njezine kemijske tvari i drugo. Stoga je zanimljivo da je 97% vode na Zemlji morska voda, dakle slana voda (uglavnom zbog natrijeva klorida). Ljudska prehrana također je prepuna soli, osobito prerađena hrana koju proizvode korporacije Iluminata. Iz te hrane proizlazi 75% soli koju ljudi kon­zumiraju, pri čemu ljudska prehrana sadrži mnogo više soli no što je tijelu potrebno. Jedna od posljedica jest či­njenica da tijelo zadržava više vode no što bi je normalno zadržavalo. Jezičar Pierre Sabak znakovito kaže da je “sol” bila dio saveza “čovječanstva” (krvnih loza) i gmazovskih "bogova”. Temu soli nalazimo u kršćanstvu i u judaizmu. Biblijska Druga knjiga ljetopisa jasno povezuje sol sa sa­vezom “Boga” (bogova) i Izraela: “Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom za­uvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?” Hebrejski pojam “melakh” (osoljeni savez) povezan je s pojmom “mal’akh” (anđeo ili sjajni kralj). Sabak kaže da “halos”, grčka polimorfna (ima više oblika) imenica za “sol”, označava “halos” (disk Sunca ili Mjeseca), a “ha­los” je povezan s pojmom “hals” (more). Od pojma “sal” (“sol”) potječe i grčka imenica “Selena” (božica Mjeseca). Simbolizam “soli” i “saveza” iznjedrio je i engleski pojam “salary” (“plaća”; prim, prev.) iz latinske riječi “salarium” (vojnikova porcija ili novac za sol). Stoga, dakako, za ne­koga kažemo da “ima soli u glavi” ili da je “sol zemlje”. Kad sam to doznao odjednom sam osjetio, ili “spoznao”, da zemaljska mora nisu uvijek bila slana. Mjesec je na određeni način upotrijebljen za unošenje soli. Nazvao sam Creda Mutwu u Južnoj Africi, poznavatelja afričkih legendi i simboličkih priča. Pitao sam ga postoje li priče o  tome da mora nisu oduvijek slana; i dok sam postavljao pitanje znao sam da će reći: “Da”. 

Credo je rekao da su mora svojedobno bila slatkovodna, “ali je božica Mjeseca bacila prokletstvo na more i učinila ga nepitkim”. Legenda kaže da je planina soli postavljena u središte svijeta kako bi zasolila mora. On je rekao da su gmazovi to učinili “kako bi otjerali dobre bogove”. I danas se u Africi govori da sol nipošto ne smijete stavljati na hranu bogova, a u obredi­ma se i dalje koristi za “zaštitu od duhova”. Predaja kaže da je more postalo slano u vrijeme Velikog potopa (kojih je bilo mnogo). Prema pričama, vodeni svod nad Zemljom “Veliko nebesko jezero” - padao je kao slatka voda tije­kom kataklizmi, ali je “led koji je pao bio slan”. Credo mi je rekao da “visokim sangomama” u Južnoj Africi nije do­pušteno soliti hranu jer se smatra da sol oslabljuje njihove psihičke darove. Muško-žensku podjelu Mjeseca i Sunca opažamo i u tome kako afrički šamani shvaćaju slatku vodu (žensku) i slanu vodu (mušku). Vjeruje se da su na Marsu, gmazovskoj meti u prošlosti, postojali slani ocea­ni (a prema nekim znanstvenim pretpostavkama i barem jedan umjetno stvoren “svemirski brod - mjesec”). Istra­živanje koje su obavili Carleton Moore, profesor kemije i geologije na Državnom sveučilištu Arizone, Douglas Sawyer s Javnog koledža Scottsdale, Michael McGehee, student Sveučilišta Arizona i Julie Canepa iz Državnog laboratorija Los Alamos uputilo je na zaključak da je mi­neralni sastav pradavnih oceana na Marsu raznovrsnošću i koncentracijom bio sličan Zemljinom oceanu. Taj je za­ključak izveden nakon analize 1,2 milijardi godina starog meteorita s Marsa. Profesor Moore je rekao: “Zaključili smo da smo izlučili soli koje su prvotno bile prisutne u marsovskoj vodi. Soli koje smo pronašli vrlo su slične so- lima zemaljskog oceana”. NASA-ina svemirska letjelica Cassini također je pružila uvjerljive dokaze da ispod lede­ne ljuske Saturnova mjeseca Enkelada postoji slani ocean. Također se smatra da je udio soli jednako visok kao i u našemu moru. Dakle, tema vode, soli i transmisija Mjese­čeve matrice nečemu vodi. Ako poznajete frekvenciju soli možete je uvesti u vodu na razini metafizičkog univerzu­ma i ona postaje slana voda u dešifriranom, ostvarenom holografskom području.



 

Infolinks In Text Ads