VIDLJIVI SVIJET JE ILUZIJA - Materija je zamrznuto tkivo svjetlosnog uzorka

 

Materijalna stvarnost je organizirana kao dinamički hologram koji se temelji na koherentnom svjetlu

Neka vas nadnaslov, naslov i podnaslov ovog teksta ne zbuni i ne odvrati od čitanja redaka što slijede ma kako vam se činili nejasnim. Naime, poj­movi, koji se u njima koriste i nisu toliko složeni, kako to izgleda na prvi pogled. Ali, krenimo redom. Najprije ćemo pojasniti pojam koherentne svjetlosti.

Koherenacija je - ljubav

Koherentna svjelost je organizirana, povzana, sređena svijetlost. Ponekad se naziva čistom svjetlošću. A riječ koherencija je na određen način drugi pojam za - ljubav.Ljubav osjećamo kad između nas i okoline, odnosno  jednog dijela, vlada jedinstvo, istozvučje, odnosno harmonija. Ovu analogiju možemo direktno primjeniti na razumjevanje koherentnih vibracija. Koherencija, dakle, nije stvar, već je ona svojstvo koje karekterizira kvalitetu odnosa i vibracija između stvari odnosno ljudi. Ona je skrivena i zaborav­ljena dimenzija života koju smo izgubili iz vida u svijetu materijalnih pojava.

Umnažanje titraja tijekom evolucije može se pratiti kao proširenje osjetilnih sposob­nosti. S druge strane, opet, povišenje frekvencije procesa razvoja planetarne svijesti ne znači automatski i više koherencije i više ljubavi.

Postoje brojni dokazi koji govore da su duboke frekven­cije jednako važne za postiza­nje koherencije, jer obuhvaćaju različite podstrukture i međusobno ih povezuju. Pri tome se misli na takozvanu Schumannovu rezonanciju - jako nisku frekvenciju - koja dakle, u koherenciji, a na visini frekvencije.

Ovakvo opredjeljenje nas dovodi do preusmjerenja naše pozornosti s prirode svjet­lost kao čestice, na njenu valnu dimenziju, a time i na energetsku dimenziju stvar­nosti. 

O tome će biti više riječi kad ćemo pojasniti razlike između fotografije i holograma.

Poznata Einsteinova for­mula koja govori da je ener­gija umnožak mase i kvadra­ta brzine svjetlosti, pojašnjava oba lica naše stvarnosti i po­kazuje kako su energija i ma­terija međusobno povezani. Iz nje proizlazi da je energija, tio problem osjeta:

Piše Edvvin Zimmerli, Akademija Svjetlosnog tijela Starcon

Ljudsko je biće dio cjeline koju nazivamo svemir. On je dio svemira koji je ograničen u prostoru i vremenu. Čovjek doživljava samog sebe, svoje misli i svoje osjećaje kao ne­što odvojeno od cjeline - a to je oblik optičke varke svijesti.

Ova je varka za nas poput zatvora. Ona nas ograničava na naše osobne želje i sklo­nosti i na naklonost prema nekolicini nama bliskih oso­ba.

Naš cilj mora postati iz­bavljenje iz tog zatvora i to tako da proširimo naš krug suosjećanja, kako bismo za­grlili sva živa stvorenja i cjelokupnu prirodu u svoj njenoj ljepoti.

Dvojna priroda svjetlosti

Fizikalno gledano, svjetlost je elektromagnetsko titranje s kvantnim karakterom. To znači da energija titraja i ma­terija ne mogu međusobno djelovati na bilo koji način, već jedino preko najmanjih paketa energije,takozvanih fotona, odnosno kvanta sv­jetlosti.

Ovaj kvantitativni aspekt odgovara slici svijeta u obliku čestica. Međutim, svjetlost posjeduje i valnu dimenziju. Nebrojeni kvantno-fizikalni eksperimenti su pokazali da se svjetlo i materija,ali dois­ta, ovisno o načinu na koji ih promatramo, pokazuju kao val ili kao čestica.

Tradicionalna, mehanička optika, koja nalazi primjenu u fotografiji,koristi snagu fotona i temelji se na dimen­ziji svjetla kao čestici. Svjetlost se reflektira od nekog pred­meta, pada na film koji je na nju osjetljiv ili na fotočip digitalne kamere da bi tamo ostavila sliku predmeta s ko­jeg se odbila. Ako smo, na primjer, snimili ružu, pre­režemo li njenu fotografiju na pola, na svakoj polovici imat ćemo njenu polovicu. Nama se to čini potpuno prirodnim, a proizlazi iz činjenice da se svjetlost, u jednoj svojoj di­menziji - ponaša kao česti­ca.

Holografija,međutim, pred­stavlja energetsku stranu stva­rnosti, odnosno realnost sv­jetlosnog tijela. Temelji se na valnoj prirodi svjetlosti da bi koristila međusobne odnose faza valova svjetlosti. Međutim, da bismo dobili hologram,potreban nam je izvor koher­entne svjetlosti, a to laser.

Normalno svjetlo nije po­godno za ovu namjenu, jer sadrži različite frekvencije i dužine faza, što se sve nekon­trolirano preklapa i stvara kaotični skup frekvencija. Normalnom svjetlu nedostaje, pojednostavljeno rečeno - red. Nasuprot njemu, lasersko sv­jetlo, posjeduje visok stupanj reda. Takva uređenost tog svjetla dolazi do izražaja u hologramu. Međusobna pove­zanost, jedinstvo i cjelovitost slika su ovog lica stvarnost.

Albert Einstein je uobličio dvojnost pojave realnog svijeta u obliku čestice i vala u poznatoj formuli da je energija jednaka umnošku mase nekog predmeta i kvadrata brzine svjetlosti

Princip holografije na kreditnim karticama

Matematički princip ho­lografije otkrio je Dennis Gabor 1947. godine. To mu je otkriće donijelo Nobelovu nagradu za fiziku.Praktičnu je primjenu to otkriće doživjelo tek 60-ih godina 20-og stoljeća pronalaskom lasera. Od tog su vremena takozvani pregel- hologrami našli široku prim­jenu na kreditnim karticama. Istina, to nisu hologrami u punom smislu te riječi zbog načina izrade i zahtjeva da budu vidljivi i na običnom svjetlu. Usprkos tome, mnogi nisu svjesni da s kreditnim karticama dolaze u dodir s principom holografije.

Značajni svjetski znanstvenici predlažu da holograf- ski model bude prihvaćen kao metafora za novu, cjelo­vitu sliku svijeta. On poka­zuje kako iza površine vidljive realnosti postoji jedna dublja, energetska stvarnost koja plete mrežu života. Fizičar David Bohm kaže o tome sljedeće:

"Ono, što nam se čini vidlji­vim, čujnim i dohvatljivim svijetom, tek je iluzija. Svijet, kojeg možemo doživjeti os­jetilima je dinamičan i ima karakter kaleidoskopa, no on stvarno postoji. Ono što mi vidimo je razvijeni red stvari nalik na način kada gledamo neki film. Usprkos tome, postoji poredak koji se na­lazi u temelju svega, koji je otac i majka našeg vidljivog svijeta."

Za razliku od materijalno- mehaničke slike svijeta, koja odražava model stroja, ho- lografski model transcendira dualizam čestice i vala pa, pored ostalog, čini razumljivim i brojne kvantno fizikalne pojave. Istovremeno, on nudi poimanje svijeta i čovjeka.

Kako nastaje hologram?

Da bismo objasnili dublje, duhovno značenje holograf- skog modela, potrebno je up­oznati se s principom nas­tanka holograma. Koherentno svjetlo lasera dijeli se posred­stvom uređaja za podjelu sv­jetlosti. Jedan dio čini takoz­vana referentna zraka, a drugi zraka objekta. Leće je­dan i dva postoje tek da bi podijelile tanku zraku svjetla. Referentna zraka pada nepo­dijeljena na fotografsku ploču. Ona se preusmjerava i dijeli pa na taj način zadržava punu koherenciju svjetla koje je došlo na nju iz izvora svjet­losti.

Valovi svjetla koji nakon podjele padaju na predmet i od njega se odbijaju, gube ta svojstva. Neke zrake svjetla padaju nešto ranije, a druge nešto kasnije na površinu ob­jekta. Ove razlike u vremenu pada svjetla na objekt imaju kao rezultat pomake u fazi kod zraka svjetla koje se od­bijaju od predmeta.

Trik je holografije da pro­storne odnose točaka na površini nekog objekta pret­vara u vremenske odnose vala svjetlosti (pomak u fazi). Na­kon toga, na fotografskoj se ploči pohranjuju jedan iznad drugog valovi referentne zrake s reflektirajućim, u fazama pomaknutim valovima zrake objekta. Na taj se način stvara uzorak interferencije koji se pohranjuje na ploču.

Treba imati na umu da je izvorno, odnosno takozvano pra-svjetlo (svjetlo lasera) u početku još nediferencirano, jer ne postoje razlike između pojedinih valova svjetla koje se reflektira od predmeta. Svi su oni jedan val. Hologram nastaje tek njihovim prekla­panjem s reflektirajućim valovima svjetla. Tek kad sv­jetlo objekta bude reflektirano od nekog predmeta, dolazi do diferenciranja, interferencija i stvaranja oblika.

Iluzije načinjene od svijetla

Ono što fascinira na nekom hologramu je sljedeće: Ako kasnije fotografsku ploču izložimo djelovanju lasera, prvobitni se oblik javlja kao trodimenzionalna iluzija sv­jetlosti u prostoru. Pri rekon­strukciji holograma nastaju, začudo, dvije slike. Jedna se javlja na mjestu gdje je objekt prvobitno stajao. Poput nema­terijalnog, duhovnog odraza, javlja se i druga slika, koja je u normalnim okolnostima potisnuta i zbog toga je nevi­dljiva.

Ova druga, nematerijalna slika označava se kao pseudoskopska. Ona je izokrenuta. Kod slike lica, na primjer, tjeme se nalazi sprijeda, nos strši prema nazad, a oči se nalaze duboko u pozadini. Začudo, ova nestvarna slika se naziva realnom, stvarnom, a normalna, ortoskopska slika virtuelnom, odnosno privid­nom.

To je rezultat činjenice da jedino nestvarna slika može baciti stvarnu sjenu na foto­grafsku ploču. Dobro načinjeni, pravi hologrami omogućuju začuđujuće iluzije svjetla. Tako je, primjerice, jedna kompani­ja holografski predstavila svoj novi telefon. Iluzija je bila toliko realna da su mnogi sudionici te prezentacije pokušali dignuti slušalicu tog telefona.

Može li naš svijet biti zam­rznuta svjetlosna iluzija? Pr­osvijećeni majstori i religio­zni tekstovi Istoka govore da je vidljivi svijet -iluzija. Ovaj fenomen nazivaju maya. Mod­ema fizika je potvrdila ovakvo shvaćanje. Kvantno-fizikalni eksperimenti su pokazali da je materijalna stvarnost orga­niziran dinamički hologram koji se neprekidno mijenja.

Materija, dakle, nije takva kakvom je mi doživljavamo putem osjetila. Ona je mnogo više totalno umriježeno tkivo svjetlosti. Želimo li doista ra­zumjeti ponašanje nekog ma­terijalnog sustava, treba uzeti u obzir sve njegove kom­ponente. Dakle realnu i priv­idnu. U fizici govorimo o prostoru konfiguracije.

Taj prostor odnosa, odnos­no stanja nije vanjski prostor u uobičajenom smislu te riječi s tri dimenzije. On je multi-dimenzionalan. To znači da sustav od tri elektrona mora­mo promatrati u devet dimen­zija, a onaj od 10 elektrona posjeduje 30 dimenzija. Naime, svaki se elektron sa svoje tri prostome dimenzije odražava u svakom dragom elektronu. Ovo stvara nepre­glednu složenost već kod naj­manjih objekata.

Sve je u jednom -jedno je u svemu

Nerazdvojna cjelovitost je još jedno,  da je svaki njen dio sadržan i u svim drugim dijelovima, a u sebi sadrži sve te druge dijelove. Drugim riječima:
Cjelina je sadržana u svim njenim dijelovima, a svaki njen dio ima utjecaj na cje­linu. Kratki oblik ovog prin­cipa glasi: Sve je u jednom — jedno je u svemu.

Ako razbijemo holografsku ploču osvjetljavanjem lasera njenog jednog dijela dobit ćemo potpunu svjetlosnu iluziju snimljenog objekta na njoj. Problem je jedino oštrina slike. Što je dio koji osvjetl­javamo manji, to će i oštrina slike snimljenog objekta biti slabija. Ovo je rezultat činjen­ice da informacije o objektu u hologramu nisu pohranjene lokalno, već su kao valovi raspoređene na cijeloj ploči.

Zbog toga svaki dio ploče sadrži cjelokupnu informaciju O cijelom objektu. Kao analogi­ja nam može poslužiti jezerce. Bacimo li u vodu šaku šljun­ka, nastat će kružni valovi koji se šire cijelom površinom i preklapaju se jedni preko drugih. Na površini vode stvara se tipičan uzorak inter­ferencije.

Ako bismo u tom trenutku zamrznuli jezerce, svaki dio ledene ploče sadržavao bi in­formacije o točki pada svih kamenčića. Ovdje postaje ra­zlika u odnosu na fotografiju osobito jasna. Fotografija reg­istrira samo lokalni udarac kamenčića, i to onaj njen po­javni dio u obliku čestice.

 

VIDLJIVI SVIJET JE ILUZIJA - Materija je zamrznuto tkivo svjetlosnog uzorka

 

Materijalna stvarnost je organizirana kao dinamički hologram koji se temelji na koherentnom svjetlu

Neka vas nadnaslov, naslov i podnaslov ovog teksta ne zbuni i ne odvrati od čitanja redaka što slijede ma kako vam se činili nejasnim. Naime, poj­movi, koji se u njima koriste i nisu toliko složeni, kako to izgleda na prvi pogled. Ali, krenimo redom. Najprije ćemo pojasniti pojam koherentne svjetlosti.

NASTANAK POST-LJUDSKOG GEO-NEURONA

 

NASTANAK POST-LJUDSKOG GEO-NEURONA

Što I Ching, Majanski kalendar, proročanstva Hopi Indijanaca, iskustva nadomak smrti i svijest planeta Zemlje imaju zajedničko? Prema mišljenju stručnjaka za 2012. godinu Geoffu Strayu, svi se oni dotiču evolucije čo­vječanstva

Godine 1971. braća Terence i Dennis McKenna zaputili su se u daleku kišnu prašumu u Ekva­doru s namjerom da kušaju napitak šamana iz džungle za koje je čula svega nekolicina antro­pologa. Danas je već poznat kao napitak od ayahuasce tj. stabljike biljke koja je njegov glavni sastojak. Nakon podu­žeg iskustva pri kojem su pomoću napitka došli u kontakt s višim duhovnim sferama, braća su se vratila u Sjedinjene Države, a Terence se latio istraživanja stanja svijesti proži­vljenih u Ekvadoru. UI Chingu, drevnom kineskom prori- cateljskom sustavu, otkrio je kodiranu frazu „val noviteta”, koja ukazuje na ubrzavanje promjena u svemiru sve do to­čke pojave najvećih i najbrojnijih noviteta, kada nastupa i kraj vremena.

I Ching je skup od 64 heksagrama, od kojih je svaki načinjen od šest linijskih kombinacija yina i yanga - isprekidanih i cijelih linija - poput pozitivnog i negativnog, ili muškog i ženskog.

U nizu su poredane 384 linije. Zamršeni matematički po­stupak pretvaranja svih informacija iz izvornog niza kra­lja Wena u grafikon omogućio je proučavanje vremena u kojem dolazi do sve učestalije pojave noviteta ili, s druge strane, trendova usmjerenih ka navici (događaja koji su se već zbili ranije).

Kako bi odredio gdje se na vremenskom valu mi trenutno nalazimo, kao izuzetno velik „upad noviteta” uzeo je ek­sploziju atomske bombe nad Hirošimom 1945. godine, te ju je svrstao među najveće novitete. Samo šezdeset i četiri lunarnih godina od 384 dana kasnije, od kojih se svaka sa­stoji od 13 lunarnih mjeseci, grafikon dotiče polaznu liniju - najveću točku noviteta koju je Terrence McKenna nazvao „hiperdimenzijski objekt na kraju vremena”. Godine 1975. braća McKenna objavili su svoje teorije u knjizi naslovljenoj Nevidljivi krajolik (Invisible Landscape), u kojoj su otkrili da će do točke svršetka vremenskog vala doći 17. studenog 2012. godine.

NADOMAK SMRTI

Dana 17. rujna 1975. Dannion Brinkley razgovarao je te­lefonom za vrijeme jednog naleta oluje. Sijevnula je munja i udarila u telefonsku žicu, poslavši tisuće volti eletriciteta kroz njegovu glavu i tijelo, odbacivši ga gotovo do stropa. Srcu mu je stalo pa je odvežen u bolnicu gdje je progla­šen mrtvim, te je izdana smrtovnica. Zatim su ga pokrili plahtom i odvezli na kolicima prema mrtvačnici. ... Odje­dnom se probudio. U stanju kliničke smrti bio je proveo 28 minuta. Bilo je to najduže iskustvo nadomak smrti dotad zabilježeno. Brinkley je kasnije izjavio da je krećući se ne­kim tunelom došao do jarkog svjetla, gdje je suočen sa sre- brnastim bićem te je prošao kroz postupak samoprosudbe tijekom prisjećanja događaja iz dotadašnjeg života. Zatim je odveden do 13-ero bića koja su mu prikazala 300 prizo­ra iz budućnosti, uključujući i nezgodu u černobilskoj nu­klearki, raspad Sovjetskog Saveza, Zaljevski rat i klimatske promjene na Zemlji. Od 117 predočenih mu značajnijih svjetskih događaja, njih stotinu se do 2002. i obistinilo, što znači daje preostalo samo 17 prorečenih događaja prije po­sljednjeg proročanstva. Brinkley je rekao da će u nizu, kako slijedi, „između 2004. i 2014., točnije između 2011. i 2012.” doći do „ponovnog otkrića energetskog sustava kakav je na Zemlji postojao prije mnogo vremena”, a sve će kulmini­rati „elektromagnetskom promjenom Zemljinih polova” između 2012. i 2016.

Cijeli taj proces pružit će čovječanstvu duhovnu prigodu da podigne razinu vlastite svijesti.
Iste te 1975. godine José Argiielles objavio je knjigu pod naslovom Preobražujuća vizija (The Transformative Vi­sion). Vrlo kratak osvrt na 305. stranici pokazuje da je 2012. godina točka kada se dobni ciklus (5125 godina) drevne civilizacije Maya primiče svome kraju. Argiiel­les je o tome opširnije pisao 1987. u Majanskom fakto­ru (Mayan Factor), podastrijevši tu temu široj svjetskoj javnosti. Terence McKenna nije znao ništa o majanskoj točki svršetka (tom je informacijom nadopunio izdanje Nevidljivog krajolika 1993. godine) - a nije ni Brinkley. Od 1987. više je ljudi počelo najavljivati 2012. kao kraj svijeta. Nadolazeći Sudnji dan Kršćanstvo proriče već 2000 godina, s vrhuncem u godini 2000., kada, Bogu hvala, svijet još jednom nije uspio propasti - niti se obi­stinilo proročanstvo Y2K o masovnom padu računalnih sustava. Lako je biti ciničan s nečim što se čini kao još jedna u nizu neostvarenih apokalipsi. Međutim, sva dobro poznata proročanstva o propasti temelje se na Bibliji, dok je kalendar Dugog brojanja nastao 1500 godina prije Kristova rođenja. Brinkleyeva predviđanja ukazuju na to da bi moglo doći do promjena nabolje, kao i do mogućih burnih klimatskih promjena.

Brinkley je rekao da će u nizu, kako slijedi između 2004. i 2014., točnije između 2011. i 2012." doći do „po­novnog otkrića energetskog susta­va kakav je na Zemlji postojao prije mnogo vremena", a sve će kulminira­ti „elektromagnetskom promjenom Zemljinih polova" između 2012. i 2016.

OLMECI I MAYE

Arheolozi kažu da su Olmeci, prva poznata civilizacija koja je nastanjivala Srednju Ameriku, stigli onamo izme­đu 1800. i 1500. g. pr. Kr. Više stručnjaka za Maye sada se slaže da su kalendare kojim su se služili Maye osmisli­li Olmeci u gradu zvanom Izapa, nastanjenom između 1500. i 800. pr. Kr., a kojeg su Maye naselili oko 250. pr. Kr. Prema mišljenju majanista Munroa Edmonsona, ka­lendar tzolkin (doslovno, „brojanje dana”) razrađen je do sedmog stoljeća prije Krista i sastoji se od 260 dana koji su kombinacija 20 znakova dana i 13 brojeva.

Taj se kalendar koristio kao godišnjak, dajući svakom od 260 dana neku jedinstvenu značajku koja ne samo da je utje­cala na karakter osoba rođenih na taj dan, već je i sugerirao milijuna, a neki, koji žive na visoravnima Gvatemale, služe se tim 260-dnevnim kalendarom u neprekinutom slijedu ti­sućama godina. Upitate li ih zašto sveti godišnjak broji 260 dana, odgovorit će vam da se on temelji na razdoblju trudno­će ljudske jedinke, tj. žene.

Kalendar Dugog brojanja je onaj koji se odnosi na pitanje o 2012-oj, a ima izravan odnos s tzolkinom budući da se sastoji od 260 katuna a ne od 260 dana kao što je slučaj s tzolkinom. 

Prema Edmonsonu, Dugo brojanje u potpunosti je razrađeno u četvrtom stoljeću prije Krista, mada najstari­ja stela (uspravna kamena ploča s natpisom; op. prev.) koja određuje datum nekog tadašnjeg povijesnog događaja poka­zuje datum iz Dugog brojanja istovjetan 36. godini prije Kri­sta. Dugo brojanje sastoji se od hijerarhije ciklusa: 20 kina ili dana činili su jedan uinal ili 20-dnevno razdoblje; 18 uinala činilo je tun (godinu od 360 dana); 20 tuna činilo je katun, a 20 katuna činilo je baktun. Nakon što prođe 13 baktuna, stiže se do datuma stvaranja, što se piše ovako: 13.0.0.0.0. Zadnji datum stvaranja bio je, prema ekvivalentu gregorijanskog ka­lendara, 11. kolovoza 3114. g. pr. Kr., a to je „temeljni datum” ciklusa od 13 baktuna, od kojih su se brojali svi datumi ukle­sani na stelama. Sljedeći put kada datum izveden iz Dugog brojanja dosegne 13.0.0.0.0. bit će 21. prosinca 2012. godine.

PRECESIJA

Proučavatelj Maya John Major Jenkins iznio je i potkrije­pio pretpostavku da je kalendar Dugog brojanja zapravo bio sredstvo za praćenje ciklusa precesije. Ovo je ciklus od

26.000  godina u kojem se Zemljina os, koja za 23,5 stupnja odstupa od „okomice”, vrti te se mjeri kretanjem sazviježđa u odnosu na fiksne položaje izlazećeg Sunca tijekom ravno- dnevice ili suncostaja.

Točka svršetka ciklusa od 13 baktuna u zimskom suncosta- ju 2012. ukazuje na vremenski okvir od 36 godina (1980.- 2016.) u kojem Sunce tijekom zimskog suncostaja izlazi na galaktičkom ekvatoru. Kao točnu polovicu tog procesa astronomi uzimaju 1998. ili 1999. godinu. Kao ciljnu go­dinu Olmeci i Maye navode 2012. godinu. Neki kritičari kažu da su Maye tako promašili svoju točku svršetka za 13 ili 14 godina, što je još uvijek doista impresivno uzmemo li u obzir da su ta računanja prije više od 2000 godina vršili pripadnici jednog ne-tehnološkog društva. Međutim, kao što ćemo vidjeti, imamo razloga za pretpostaviti da je 2012. značajna godina u procesu galaktičkog poravnanja, te da je kao takva ciljana hotimično.

Mit o stvaranju svijeta sadržan u Popol Vuhu govori o tri ranija doba ili Sunca, od kojih su sva završila razaranjem. Vrlo sličnu sliku pruža nam mitologija Hopi Inidjanaca sa svoja četiri svijeta. Međutim, postoji i majanski mit Tzutu- jil, o kojem je izvijestio Martin Prechtel, gdje se govori da smo sada u Petom Suncu. Razni aztečki mitovi također opi­suju četiri prethodna doba ili Sunca i sadašnje Peto Sunce, ali se razlikuju po tome kakva je vrsta razaranja okončala pojedino Sunce (vjetar, kiša ili lava, pomrčina s pojavom čudovišta i poplave - očekuje se da sadašnje Sunce završi zemljotresom). Tih Pet Sunaca prikazano je u sredini azte- čkog kamena Sunca, tj. isklesanog komada bazalta promje­ra oko 3,5 metra na kojem su također pokazane aztečke verzije 20 dnevnih znakova u svetom godišnjaku od 260 dana. Postoje dva majanska múrala nazvana Murali Četiri Sunca - jedan u Palenqueu a drugi u Tonini, oba u meksi­čkoj državi Chiapas. Prikazuju središnje božanstvo nalik lu­banji ispod kojeg vise četiri „rese” ili odrubljene glave, gdje svaka predstavlja ponovno rađanje Sunca - novog Sunca, nastalog na sam datum stvaranja 13.0.0.0.0. Usporedimo li središnju nadziruću lubanju s istom takvom na aztečkom kamenu Sunca, dolazimo do pretpostavke da je sadašnje Sunce zapravo Peto Sunce (ili Svijet), a ne Četvrto. U stvari, Jenkins obrazlaže daje sadašnji ciklus od 13 baktuna peti u nizu. Svako Sunce, ili ciklus od 13 batkuna, sastoji se tako od 5200 tuna, a niz od pet Sunaca ukupno bi iznosio 26.000 tuna ili jedan precesijski ciklus.

KAMENI ASTRONOMSKI SAT

Narod Tolteka iz sjevernog Meksika se, poput Maya, služio godišnjakom od 260 dana a također i kalendarom od 365 dana, Mayama poznatim pod imenom haab. Svaki je dan imao svoj naziv u kalendaru od 260 dana i naziv u kalenda­ru od 365 dana, ali je trebalo točno 73 tzolkina i 52 haaba da bi se kombinacija ponovila. 

Ovo razdoblje je poznato kao kalendarski krug, a za svaki kalendarski krug Tolteci su održavali obred pod nazivom Obred nove vatre, šest mje­seci prije prolaza Sunca u zenitu (kada se nalazi okomito iznad naših glava). John Major Jenkins je pokazao da je taj-

Nakon što prođe 13 baktuna, stiže se do datuma stvaranja, što se piše ovako: 13,0,0.0.0. Sljedeći put kada datum izveden iz Dugog brojanja dosegne 13.0.0.0,0. bit će 21. pro­sinca 2012.. godine

-Obred Nove vatre prvotno bio način praćenja precesijskog ciklusa. Znanje Tolteka ostavljeno je u nasljeđe Aztecima. Zabilježeno je da bi se, točno šest mjeseci prije Obreda nove vatre, svećenici popeli na vrh brda ne bi li vidjeli jesu li Plejade u ponoć dostigle zenit. Ako jesu, značilo je to da svijet neće propasti. Tada bi točno znali koliko će Plejade biti blizu Suncu u zenitu šest mjeseci kasnije, kada zvijezde neće biti vidljive zbog danjeg svjetla.

Kada su se Tolteci preselili na poluotok Yucatan u južnom Meksiku, čini se da su spojili svoju kozmologiju o zenitu s majanskim sustavom, te su rezultat kodirali u piramidu Kukulcana u Chichen Itzi. Piramida ima 91 stepenicu na svakoj od svoje četiri strane, što je ukupno 364, plus vršna stepenica: sveukupno je to 365, što je očit znak nekakvog kalendarskog računanja. Svake godine, na proljetnu ra- vnodnevicu, popodnevno Sunce stvara na piramidi igru svjetla i sjene, te se čini kao da se s neba na piramidu spu­šta golema zmija. Efekt pojačavaju kamene zmijske glave u podnožju jednog od stepeništa. Čegrtuša vrste Crotalus durissus, čije su šare u obliku piramidalnih uzoraka česte u majanskoj umjetnosti i arhitekturi, blizu svoje čegrtaljke ima oznaku istovjetnu majanskom glifu Ahau, koji se pove­zuje sa Suncem.

U jeziku jukatanskih Maya čegrtaljka se naziva tzab, a ta riječ označava i sazviježđe Plejada. Jenkins tvrdi da je Ku- kulcan (ili na majanskom Quetzalcoatl) pernata zmija Tol­teka i Azteka, što se može uzeti kao simbol za konjunkciju Sunca, Plejada i zenita. I doista, mi smo sada na početku vremenskog okvira od 360 godina kada se Plejade konjun- ktiraju sa Suncem u zenitu točno iznad Kukulcanove pira­mide. Na početku vremenskog okvira od 360 godina nalazi se 2012., a dana 20. svibnja 2012. godine, 60 dana nakon igre sjena u ravnodnevici, konjunkcija Plejada i Sunca u zenitu dogodit će se istoga dana kao i pomrčina Sunca, na dan 10. Chicchan u neprekinutom brojanju tzolkina kod gorskih Maya. Chicchan znači zmija, a zmijska čegrtaljka svojim nas zvukom poziva da se probudimo.

POJAVA HOPIJA

Prema knjizi Franka Watersa Knjiga Hopija (Book OfHopi), Hopi Indijanci kažu da smo u četvrtom od sedam doba - u Četvrtom svijetu - te da se bližimo prelasku u Peti svijet. Prvi svijet skončao je u vatri; Dragi svijet je nestao kad je Zemlja „zateturala i ispala iz ravnoteže”, što je prouzročilo poplave i ledeno doba; a Treći je svijet završio potopom. Netom prije početka Petog svijeta doći će do „velikog pročišćenja”, ili pri­jelaza koji se još naziva izmnjanje. Svake godine u studenom Hopiji vrše obred zvan Wuwuchim, koji se održava u podze­mnoj prostoriji pod nazivom kiva, u kojoj igrokazom dočara­vaju izranjanje Petog svijeta, što se doživljava kao porođajni proces, a „inicijati prolaze kroz duhovni preporod”. U podu kive nalazi se rupa, što simbolizira prethodno uzlaženje, ili izranjanje, iz Trećeg svijeta i prelazak u Četvrti svijet. Ljestve koje vode prema gore i izvan kive predstavljaju predstojeće izranjanje iz Četvrtog svijeta i prelazak u Peti svijet. Svetko­vina obuhvaća Obred nove vatre i doseže vrhunac u ponoć, kad je iznad nas sazviježđe Plejada. Taj obred pokazuje izra­vnu povezanost s toltečkim (i kasnije aztečkim) Obredom nove vatre, kojeg je Jenkins dešifrirao kao metodu praćenja precesije, kakva je kodirana unutar „kamenog sata-budilice” u piramidi Kukulcana, sa svojim čegrtavim pozivom na bu­đenje u 2012..

Moses Shongo, posljednji od tradicionalnih vračeva plemena Seneca, koji je umro 1925. pripremio je svoju unuku, Twylah Nitsch, da njegova učenja sačuva od zaborava. U njima se nalazi proročanstvo koje kaže da će doći do ,,25-godišnjeg razdoblja pročišćavanja koje će potrajati do otprilike 2012. godine, kada će Zemlja sebe pročistiti”. Drugi jedan ameri­čki domorodac, Pueblo Indijanac iz sjevernog dijela Novog Meksika, po imenu Speaking Wind (Vjetar Koji Govori) nedavno je potvrdio da će Peti svijet započeti u prosincu 2012. Tijekom 1980-ih, Paqi, svećenici plemena Qero koje živi visoko u peruanskim Andama, najavili su da će njihova formula Pachakuti - preokretanje svijeta - početi 1990. i da će trajati 22 godine. Dakle, godina 2012. donijet će početak jednog zlatnog doba nazvanog Taripay Pacha, kada će se gor­nji donji i naš svakidašnji svijet sjediniti. Pachamama znači Majka Zemlja a, kao u dobu Zemlje i Svijeta, i ovdje imamo izraz koji označava „svijet”. Qero kažu da će Taribay Pacha biti „doba ponovnog susreta sa samima sobom”. Međutim, Willaru Huayta, peruanski duhovni glasonoša iz naroda Qu­echua, kaže da će 2013. godine golemi magnetski asteroid proći blizu Zemlje, a preživjet će samo oni koji su kadri nadi­ći svoj ego. Ovu, nešto katastrofičniju, verziju ponavlja i Cre­do Mutwa, šaman plemena Zulu, koji kaže da će se u godini crvenog bika (2012.) ponovo pojaviti zvijezda vrlo dugačkog repa, zvana Mu-sho-sho-no-no. Posljednji put kada je došla donijela je sa sobom potop i okrenula svijet naglavačke, tako da je „Sunce izlazilo na jugu a zalazilo na sjeveru”.

Metom prije početka Petog svijeta doći će do „velikog pročišćenja" ili prijelaza koji se još naziva izranjanje. Svake godine u stude iom Hopiji vrše obred zvan Wuwuchim u kojem igrokazom dočaravaju izranjanje Petog svijeta, što se doživljava kao porođajni proces, a „inicijati prolaze kroz duhovni preporod"

Moses Shongo, posljednji od tradi­cionalnih vračeva plemena Seneca, koji je umro 1925. pripremio je svo­ju unuku, Twylah Nitsch, da njegova učenja sačuva od zaborava. U njima se nalazi proročanstvo koje kaže da će doć do ,,25-godišnjeg razdoblja pročišćavanja koje će trajati do otprilike 2012. godine, kada će Zemlja sebe pročistiti"

GEOMAGNETSKI ZAOKRET

Ovdje naziremo nagovještaje da se „okretanje svijeta nagla­vačke” može zapravo odnositi na pomak magnetskih polova, popraćen pojavom kometa ili asteroida te zemaljskih doga­đaja kao što su poplave (ili možda seizmička i vulkanska akti­vnost, ovisno o regionalnim značajkama). Ciklus 13 baktu­na od 5125 godina iznosi točno jednu osminu razdoblja od 41000.  godina ciklusa „varijacije nagiba” (promjene u kutu nagnutosti osi) koja se koristi pri računanju ciklusa otapanja leda. Sami baktun traje 400 godina, što je razdoblje vrtnje Zemljine jezgre.

Stoga se razložnom čini pretpostavka da „nam u kartama” za 2012. stoji geomagnetski obrat. Prema mnogim predvi­đanjima, Zemlja već kasni s magnetskim obratom, i mada bi većina geologa rekla da je za obrat potrebno tisuću godina, zabilježena vulkanska aktivnost planina Steens ukazuje na to da se magnetsko polje može pomicati do 6 stupnjeva na dan, što znači da bi se promjena smjera magnetskog polja mogla zbiti u samo 30 dana.

Međutim, iz Novog Zelanda nam dolazi mit o stvaranju svi­jeta koji nagovještava da predviđene katastrofe možda treba promatrati iz drugačijega kuta. U maorskom mitu o stvara­nju svijeta, koji opisuje prvotno odvajanje Zemlje i neba, stoji da će se jednoga dana kada čovječanstvo bude obespo- kojeno, Zemlja i nebo ponovo spojiti uz tresak, i da će sve biti uništeno. Izraz kojim se opisuje taj događaj u prijevodu znači „zavjesa će pasti”, što je protumačeno kao kraj svijeta. Međutim, kada je jedan mladi Maor nedavno razgovarao sa starješinama, ispostavilo se da ne samo da starješine pre­dviđaju taj događaj za 2012. godinu, već i to da se maorski jezik promijenio od doba nastanka mita, a riječ za „zavjesu” izvorno je označavala „veo” - što je ista riječ koja se koristi kada čovjek umre i odlazi „iza vela” - a glagol „pasti” prvo­tno je značio „rastvoriti”. U stvari, proročanstvo bi trebalo glasiti: „veo će se rastvoriti”.

DUHOVNO VJENČANJE

Čini se da „kraj svijeta” zapravo znači „kraj Svi­jeta”, u smislu kraja sadašnjeg doba a, prema mitologiji Ho- pija, čeka nas još barem tri doba. Arheologinja Laurette Séjo­urné kaže da su Azteci pogrešno razumjeli religi­ju Tolteka, koja se zasnivala na konceptu ponovnog rađanja. Simbol ponovnog rađanja je zmija, jer ona odbacuje svoju kožu, a običaj Azteka da deru kožu sa zarobljenika i navlače je na sebe bila je posljedica takvoga krivog razumijevanja. Quetzalcoatl, pernata zmija, koji je prikazan na „kamenom satu budilici” u Chichen Itzi, predstavlja sjedinjenje Zemlje (zmija) i neba (perje). Ovo objašnjenje zasniva se na istraživanju Mary Scott, koja je dobro upućena u hinduski nauk o kundalini jogi.

Za kundalini se kaže daje to vatrena zmija, sklupčana u tri i pol svijutka u temeljnoj čakri (jednoj od sedam energetskih zona duž čovjekove kralježnice). Omotana je oko Šivinog lingama - muške linije sile koja silazi s neba. Kundalini, kaže Scott, je sila koja dolazi iz Zemlje. Također ističe i ne­koliko nalaza rašljara Guya Underwooda, koji je napisao knjigu Uzorak prošlosti (Pattern of the Past) gdje tu pove- znicu potvrđuje. Na primjer, geospirale i skrivene vodene struje koje pronalaze rašljari uvijek se javljaju u spiralama koje su višekratnici od tri i pol. Kundalini joga je postu­pak buđenja zmije i omogućavanja da se podigne uz kra­lježnicu sve dok ne dosegne najvišu, krunsku čakru, gdje susret Šive i Šakti vodi do prosvjetljenja i transa Samadhija - ekstaze gašenja ega i kraja dvojnosti. Bi li to moglo biti susret nebeskih i zemaljskih bogova Maora? Ili pak spajanje nadzemnog i podzemnog svijeta Inka u naš svakodnevni svijet? Bi li to čak mogao biti silazak Krista i uzlazak Kristove nevjeste?

Izvorna toltečka religija ponovnog rođenja povezana s Qu- etzalcoatlom sada je iznesena na vidjelo u dugo vremena zagubljenom aztečkom kodeksu pod nazivom Piramida va­tre (kojeg je ponovno otkrio i objavio Jenkins). U kodeksu se zapravo objašnjava kako su Azteci doista krivo shvatili metafore, misleći da se žrtvovanje ega i otpuštanje ener­gije iz srca odnosi na doslovno žrtvovanje ljudi. Ondje se navodi da je Quetzalcoatl „čovjek koji dostiže Boga” i da svatko ima svoju zmiju, koja je u stvari energija Tonatiuha tj. Sunca. ,,A u toj zmiji spava svijest; u toj je zmiji skriveno božanstvo. Iz te zmije izrast će njegova krila”. U aztečkom mitu Quetzalcoatla se povezuje s Venerom; Quetzalcoatl se žrtvovao i postao Venera. Osmodnevni nestanak Venere tijekom slabije konjunkcije povezivao se s osam dana koje je Quetzalcoatl proveo u podzemnom svijetu prije negoli se ponovno pojavio kao Venera. Venera izgleda najsjajnije kada se pojavljuje blizu Sunca, a izlazi netom prije Sunca kao jutarnja zvijezda, tik nakon spomenutog osmodnevnog nestanka. Kretanje Venere tako označava koncept pono­vnog rađanja.

Kao što smo vidjeli na primjeru Kukulcanove piramide, postoji određena veza između Quetzalcoatla/Kukulcana i 2012. godine. Čini se da su Azteci možda očekivali povratak Quetzalcoatla između dva Venerina tranzita (koji se zbivaju tijekom osmodnevnog nestanka), budući da se par tranzita (koje uvijek dijeli točno osam haaba od 365 dana) dogodio 1518. i 1526. godine. Cortez je došao 1519. godine, a Azteci su mislili da se radi o Quetzalcoatlu (shvaćajući mit, i opet, doslovno). Mi se nalazimo između još jednog para Vene­rinih tranzita: jedan se dogodio 8. lipnja 2004. a drugi se očekuje 6. lipnja 2012. Oba ova tranzita zbivaju se na dan Ik u neprekinutom brojanju tzolkina gorskih Maya. Ik, u azte- čkoj verziji godišnjaka od 260 dana, bio je Ehecatl, jedan od oblika Quetzalcoatla. Dakle, tranziti Venere zapravo se događaju na Venerin dan. Neposredno prije sljedećeg tran­zita, konjunkcija Plejada i Sunca u zenitu zbit će se iznad Kukulcanove piramide, na dan zmije, čime se potvrđuje da je 2012. godina točan datum povratka Quetzalcoatla.

Ruski biokemičar Simon Shnoll ustvr­dio je da na čovjekove biokemijske procese (i neurokemijske) utječe Ze- mljina okrenutost prema zvijezdama i ciklus Sunčevih pjega - koji bi tre­bao dosegnuti Sunčev maksimum 2012.

URANJANJE U PLAZMU

„Duhovna prilika čovječanstva” koju spominje Dannion Brinkley, može se shvatiti kao vrijeme unutar 2012. godine ili vrlo blizu nje, kada će „nešto” potaknuti masovno iskustvo čovječanstva s kundalinijem. Što bi to moglo preuzeti ulogu okidača takvog iskustva? Nekakav energetski učinak samog procesa galaktičkog poravnanja? Ruski biokemičar Simon Shnoll ustvrdio je da na čovjekove biokemijske procese (i neurokemijske) utječe Zemljina okrenutost prema zvijezda­ma i ciklus Sunčevih pjega - koji bi trebao dosegnuti Sunčev maksimum 2012. U drugom znanstvenom članku, kojeg je objavio James Spotiswoode, ukazuje se na to da se psihičke sposobnosti čovjeka povećavaju eksponencijalno s dizanjem galaktičkog središta na obzoru.

Od svih teorija koje su razni istraživači iznosili kao svoje vi­đenje 2012. godine - uključujući komete, „odmetnute” pla­nete, asteroide, eksplozije galaktičkih središta, cikluse mega Sunčevih pjega, harmonike nagiba, neuobičajene konjunkcije i Milankovitcheve cikluse - jedna se znanstveno valjana teorija jako dobro uklapa u scenarij Danniona Brinkleya.

Aleksej Dimitrijev, ruski geolog, analizirao je sve učestalije promjene vremena i seizmičke pojave, uz nedavne promje­ne geomagnetskog polja. Također je uzeo u obzir Sunčeve promjene i promjene vremenskih prilika i magnetskih polja svih preostalih planeta u Sunčevom sustavu. Deseterostruko povećanje u sloju skrenute međuzvjezdane plazme na grani­ci heliosfere pokazuje da se Sunčev sustav kreće ka području magnetizirane plazme koja, kako kaže Dimitrijev, uzrokuje promjene vremenskih prilika i druge pojave. Veća učestalost plazmatskih kugli u atmosferi je znak neizbježne „preobra­zbe Zemlje” a uključuje interakciju s procesima izvan trodi­menzionalnog  svijeta, kaže Dimitrijev.

Začudo, Brinkley nije jedina osoba koja se vratila iz iskustva nadomak smrti (INS) s predviđanjima velikih promjena na Zemlji i promjena u svijesti povezanih s 2012. godinom. Ken Kalb je 1969. doživio INS s vizijama na temelju kojih je napisao knjigu Velika katarza (The Grand Catharsis), o pro­mjenama svijesti na putu do 2012. - razdoblja kojeg je vi­dio kao Zemljino vlastito iskustvo nadomak smrti (INS) - i globalnog preporoda. Godine 1992. Cassandra Musgrave je imala INS nakon što se utopila doživjevši nesreću prili­kom skijanja na vodi, te je predvidjela ubrzavanje promjena na Zemlji u razdoblju do 2012. Pam Reynolds je imala INS kad je umrla od tumora na mozgu, te se vratila u život da bi najavila promjene na Zemlji, promjenu u svijesti, plus neko fizikalno otkriće 2012. Phylis Atwater je imala tri INS- a plus iskustva s kundalinijem. Nakon toga je postala istra­živačica INS-a te je proučavala INS u djece - zbivanja koja su prognozirala djeca također doživljavaju svoj vrhunac oko 2012. godine. Počela je proučavati i tzv. indigo djecu - darovitu i vidovitu djecu koja se danas rađaju u većem broju nego ikada prije. Vidovita djeca, kaže ona, iskazuju iste osobine kao i osobe koje su se vratile iz INS-a. Ona su predvodnici nove evolucijske faze.

Dr. Kenneth Ring, koji je dovršio veliku studiju INS-a pod nazivom Projekt Omega, kaže da u te trajne promjene spa­daju povećano samopoštovanje, veća nesebičnost, manje materijalistički pristup životu, širokoumniji i tolerantni- ji pristup duhovnim i religijskim vjerovanjima, te mnogi slučajevi telepatije, vidovitosti, prekognicije i druge psihi­čke sposobnosti. Primijetio je da, zahvaljujući napretku na polju tehnologije oživljavanja klinički mrtvih pacijenata, sve više i više ljudi doživljava INS-e, te sugerira, navodeći teoriju formativnog uzroka Ruperta Sheldrakea, da će oni dostići jednu kritičnu masu. To će biti trenutak morfičke rezonancije: kada se dostigne kritična masa, promjene u svijesti zahvatit će čitav ljudski rod.

Proročanstva za 2012. godinu ne do­laze samo od onih koji su doživjeli INS. Slični izvještaji pristižu od ljudi koji su imali izvantjelesno iskustvo (III), lucidne snove, gledanje na da­ljinu, stanja meditativnog transa, hi- pnotičku progresiju pa caki iskustva s otmicama („susretima") od strane vanzemaljaca. Čini se da bi ključ mo­gao ležati u čovjekovim neurokemijskim procesima

PROROČANSTVO IZ TORTUGUERA

U travnju 2006. svjesnost o važnom natpisu u klasičnom majanskom nalazištu u Tortugueru ušla je u javnu domenu. Za Spomenik br. 6 majanisti znaju već oko tri desetljeća, ali tek je izravno pitanje koje je postavio antropolog Robert Si- tler na jednoj online raspravi dovelo do novog prijevoda od strane epigrafa Davea Stuarta. Spomenik je oštećen i krnj, ali prevedeno je ovo: „Trinaesti bak’tun će završiti Četvrtog Ahaua, trećeg k’ank’ina. Dogodit će se [?]. [Bit će to] silazak [?] Devet potpornih Bog[ovana [?].”

Unakrsno spominjanje kalendara Dugog brojanja, tzolkina i haaba nedvosmisleno ukazuje na dan 21. prosinca 2012. Taj uklesani natpis iz kasnog klasičnog doba ponavlja proro­čanstva post-konkvističkih knjiga o Chilamu Balamu (sve- ćeniku-jaguaru). Do vremena invazije Španjolaca, Dugo brojanje je izašlo iz upotrebe, te su Maye, umjesto ciklusa od 13 baktuna (koji se sastojao od 260 katuna), koristili ci­klus od 13 katuna (koji se sastojao od 260 tuna). Stručnjaci za Maye nazivaju to Kratkim brojanjem. Maud Makemson, u svojem prijevodu Chilam Balama iz Tizimina, obrazlaže da su se neka od proročanstava koja se naizgled odnose na kraj Kratkog brojanja, zacijelo odnosila na kraj ciklusa od 13 baktuna prema Dugom brojanju. Poput proročanstva iz Tortuguera, proročanstva iz Chilam Balama predviđaju po­vratak bogova na kraju ciklusa od 13 baktuna.

Povratak Kukulcana predviđen je za katun 4 Ahau. To je 20-godišnje razdoblje u kojem se nalazimo sada a trajat će sve do 2012. - isto 20-godišnje razdoblje koje se javlja u proročanstvima osoba koje su imale INS. U prijevodu Maud Makemson stoji:

Uskoro će Baktun 13 doći ploveći... tada će bog posjetiti svo­je malene. Možda će predmet njegove rasprave biti „Stanje nakon smrti”... zadnjih dana vezanja svežnja 13 [baktuna] na 4 Ahau ... Iznosim vam riječi pravih bogova, kada ovi dođu ... Dan će biti preokrenut... kamenje će padati a nebo i zemlju posvuda će zahvatiti plamen ... Mrtvi će živjeti! Oni koji umiru od starosti smjesta će biti uzdignuti na nebo. ( The Book oof the Jaguar Priest: A Translation of the Book Chilam Balam ofTizimin, uz pojašnjenja Maud Worcester Makem­son. New York: Henry Schuman, 1951.)

Povratak Kukulcana navodi na pomisao o masovnom isku­stvu s buđenjem kundalinija, dok ostala proročanstva go­vore o geoklimatskim promjenama na Zemlji i eventualan masovni INS cijeloga čovječanstva, koji će nas možda po- gurnuti u post-ljudski stadij.

Možda su majanski šamani,vračevi i svećenici iz Sjeverne i Južne Ame­rike mogli aotivirati lučenje DMT-a i pinolina u namjeri da dosegnu neku vrstu globalnog mega uma - stalno evoiuirajuću svijest Majke Zemlje

OTVARANJE TREĆEG OKA

Proročanstva za 2012. godinu ne dolaze samo od onih koji su doživjeli INS. Slični izvještaji pristižu od ljudi koji su imali izvantjelesno iskustvo (ITI), lucidne snove, gledanje na daljinu, stanja meditativnog transa, hipnotičku progre­siju pa čak i iskustva s otmicama („susretima”) od strane vanzemaljaca. Čini se da bi ključ mogao ležati u čovjeko­vim neurokemijskim procesima. Terence McKenna dobio je pristup informacijama o 2012. kada je uzimao enteoge- nične gljive, a Maye su koristile iste te gljive, koje sadrže psilocibin - kemijski spoj blisko povezan s dimetiltriptami- nom (DMT). Dr. Rick Strassman nedavno je potvrdio da pri rođenju, smrti i tijekom mističnih iskustava, uključujući susrete s vanzemaljcima, pinealna žlijezda (epifiza, koja je vrlo osjetljiva na promjene u geomagnetskom polju), u sre­dištu čovjekovog mozga, izlučuje DMT u krv. Dr. Callaway sa Sveučilišta Kuopio iz Finske potkrepljuje Strassmanova otkrića te je „uvjerljivo pokazao da se INS, ITI i sama smrt temelje na otpuštanju pinolina, DMT-a i 5-meO-DMT-a”, a također i da lucidne snove izaziva DMT. Pinolin i 5-meO- DMT su još dva halucinogena koje u nama proizvodi pi­nealna žlijezda. Pinolina ima i u Viroli - jednom od pro­mjenjivih sastojaka napitka od ajahuaske. Sama stabljika ajahuaske sadrži molekulu vrlo sličnu pinolinu, pod nazi­vom harmin. U stvari, kada je iz stabljike prvi puta izdvojen harmin zvali su ga telepatin, zbog njegovih učinaka. Zatim je otkriveno da je isti alkaloid već bio izdvojen iz biljke la­tinskog naziva Peganum harmala te je dobio ime harmin. Hoće li, možda, naš ulazak u pojas magnetizirane plazme prouzročiti promjene vremenskih prilika na Zemlji i pro­mjenu smjera u geomagnetskom polju, čime bi se pinealna žlijezda potaknula da stvara DMT i pinolin - te bi dolazilo do izvantjelesnih iskustava i podizanja kundalinija i pove­ćane učestalosti telepatije, dok bismo mi razvijali svoju spo­sobnost da prozremo kroz veo i ugledamo ranije nevidljiv krajolik?

Možda su majanski šamani te vračevi i svećenici iz Sjeverne i Južne Amerike mogli aktivirati lučenje DMT-a i pinoli­na (ili postići isti rezultat koristeći psilocibin ili ajahuasku

-   napitak iz džungle koji sadrži DMT i pinolin/telepatin) u namjeri da dosegnu neku vrstu globalnog mega uma - stal­no evoiuirajuću svijest Majke Zemlje. Napokon, ciklus od 13 baktuna je ciklus od 260 jedinica pa tako predstavlja i makroskopsku verziju kalendara svetih tzolkina od 260 dana, koji se zasniva na razdoblju trudnoće ljudske jedinke. Shodno tome, ciklus od 13 baktuna možda mjeri razdoblje planetarne trudnoće od 5125 godina, što je dužina povije- sti ljudske civilizacije. Prema Peteru Russellu, u ljudskom neuronu ima 10¹⁰molekula, te 10¹⁰ neurona u ljudskom neokorteksu mozga. Stanovništvo Zemlje trenutno prema­šuje IO⁹ i kreće se ka 10¹⁰. Kada se stigne do kritičnog broja, pojedinačni dijelovi gube svoje zasebne identitete (svoja „ega”) i postaju sastavni dijelovi veće cjeline. Tako će i Ze­mlja uskoro iznjedriti vlastiti ljudski neokorteks, a mi ćemo postati ljudski neuroni u globalnom mozgu, s telepatskim sinapsama.